Novi roman Nikole Marinkovića: Štorija o Beljakovima
O njemu smo već puno pisali, a sad nam opet donosi nešto novo. O njegovim romanima se ne zna samo u Hrvatskoj već i šire. Voli putovati – dva puta je već bio u New Yorku, te je i tamo govorio o svom književnom radu i dobio pozitivne reakcije. Nikola Marinković je mladi hrvatski književnik, romanopisac i magistar novinarstva čija biografija i stvaralaštvo privlače veliku pozornost javnosti zbog njegove iznimne ustrajnosti i talenta. Iako živi s cerebralnom paralizom te svoja djela piše jednom rukom na pametnom telefonu, ostvario je zapažen uspjeh na domaćoj književnoj sceni..
Roman je strukturiran kao napeti obiteljsko-socijalni triler s elementima potrage.
Radnja: Radnja prati mladog novinara Viktora koji odbija prihvatiti službena objašnjenja o nestanku svog oca. Njegova privatna istraga pretvara se u opasno putovanje koje ga vodi iz lokalne, obiteljske sredine sve do ulica New Yorka. Kroz potragu se razotkrivaju mračne obiteljske tajne, laži i ekonomske makinacije obitelji Beljak.
📸 Toni Opaćić / Privatna arhiva
Glavni likovi:
Viktor: Ambiciozan, tvrdoglav i emotivno ranjen novinar. Pokreće ga snažan osjećaj za pravdu i potreba za zatvaranjem bolnog poglavlja iz prošlosti.
Ines Beljak: Tajanstvena figura koja drži ključeve prošlosti Viktorova oca. Njezin lik utjelovljuje moralnu sivu zonu i složenost ljudskih odluka.
Glavni motivi: Potraga za identitetom, cijena istine, suočavanje s prošlošću i propitivanje moći bogatih obitelji nad sudbinama pojedinaca.
Kako sam autor ističe, njegov stil prožimaju tri ključne komponente: jezgrovitost, duhovitost i pristupačnost. Nikola teži jednostavnim rečenicama i jasnim strukturama jer mu je iznimno važno da se njegove poruke lako prenesu i da budu razumljive svakom čitatelju.
Nikola Marinković se kroz ove aspekte profilirao kao autentičan glas mlade generacije hrvatskih pisaca, čiji romani uspješno balansiraju između napete zabave i duboke društvene angažiranosti:
- Za početak, kako biste čitateljima predstavili roman “Štorija o Beljakovima” u nekoliko rečenica?
Štorija o Beljakovima moj je novi, treći roman za kojeg slobodno mogu reći da je moje najkvalitetnije i najcjelovitije djelo do sada. Roman je prožet punokrvnim emocijama, pričom mladog čovjeka koji ne odustaje u namjeri da sazna pozadinu svoje obiteljske priče. Naravno, kao što sam i istaknuo u prethodnim razgovorima, ne možete ništa pisati, a da ne unesete neki dio sebe. Kako i u fabularne odrednice, tako i u karakterizaciju likova. Jer, nisu to samo stranice, to je dio vas, ali profesionalni odmak, uvijek mora postojati.
Smatram da je situacija po pitanju inkluzivnosti u zadnje vrijeme bolja i da će se to i nastavljati. U to sam se pogotovo uvjerio u radu s mladima u Centru za mlade Zadar te i ovim putem zahvaljujem svim kolegama što su mi olakšali prilagodbu. Lijepo je moći pomoći i biti mladima tako potreban oslonac u ovom užurbanom životnom tempu. Doista je poticajno i hvalevrijedno vidjeti da moj grad ima sluha za inkluziju, usmjerenu bolju sutrašnjicu i ravnopravnu uključenost svih nas.
📸 Toni Opaćić / Privatna arhivaŠto Vas je inspiriralo da napišete ovu priču?
Na pisanje ove priče potaknula me želja da iza sebe ostavim trag, nešto opipljivo, trajno. Nešto čemu ću se ja i drugi ljudi kad osjete potrebu moći vratiti. U stranice među kojima će pronaći društvo, možda dio sebe ili, u potrebi utjehu. Smatram da kad smo dovoljno snažni da proniknemo u sebe, svi imamo neku priču u sebi, zašto smo takvi kakvi jesmo. Ovu priču smatram odvažnom, relevantnom i hrabrom, a nadam se da će i dalje nastaviti poticati ljude da obrate pažnju na sebe, i u što većoj mjeri na ljude oko sebe.
- Nije često da se nekadašnji studenti sjete i usude promovirati uspjehe na Sveučilištu u Zadru. Kako ste se odvažili na taj pothvat?
U pravu ste. Ideja promocije na Sveučilištu u Zadru ambiciozan je pothvat koji pokazuje da uvijek ima mjesta pomaku kada čvrsto vjerujete u priču koju ste napisali. Želio sam se odužiti i zahvaliti Sveučilištu što su mi kao studentu s invaliditetom olakšali studiranje koliko god su mogli. Doista vjerujem da za to nema boljeg načina nego da im zahvalnost vratite nečim što ste stvorili jer su svi oni poticajno djelovali na vas. Kao prvostupniku kroatistike bilo mi je iznimno važno pojaviti se sa Štorijom na Danima kroatistike kao najvažnijoj manifestaciji na Odjelu. Prionuo sam na zadatak sa velikim strahopoštovanjem, hvala im što su mi ukazali povjerenje i čast. Bilo mi je jako važno opravdati i moja i njihova očekivanja i vjeru u moj autorski projekt. Odgovornost i neizmjernu zahvalnost na preuzimanju organiziranja promocije dugujem doc. dr. sc. Denisu Vekiću, koji je uvijek vjerovao u mene i moje ideje. Iskreno se veselim, u budućnosti nekoj novoj promociji na Sveučilištu i Svečanoj dvorani. Zahvaljujući inkluzivnosti cijele ustanove, svih odrednica i svih djelatnika, studiranje ću uvijek pamtiti s osmijehom i razdoblje koje uvijek nosim u srcu. Hvala im što su me podržali i pripremili za kasniji život.
Zašto ste odlučili objaviti prošireno izdanje romana?
Još dok je roman o Viktoru bio u nastajanju uvijek sam osjećao pritisak podsvijesti da mora i može bolje, dijelom jer uvijek očekujem previše od sebe i stalno imam nove ideje. Ili neku novu rečenicu, novu scenu. Razlog zbog čega je Viktor doista zasjao u punom sjaju je moja čvrsta odluka o potpunom povratu autorskih prava na cijeli proizvod njegova lika i djela. Od prvog poslanog dokumenta koji je u moru verzija tad bio kao final pa završnog tiskanog PDF- formata. Srećom moju želju je prepoznao Književni klub Bosanske Posavine koji je zastupan po gospodinu Anti Pranjkiću s kojim sam dvostruki kolega s obzirom da je i književnik i novinar. Sredstva su osigurana preko donacije u sklopu projekta kojim se mlade s invaliditetom kroz književnost uključuje u proces normalne komunikacije. Postigli smo Ugovor na obostrano zadovoljstvo kojim sva pripadajuća prava, pa i ona na konačni PDF zauvijek u potpunosti ostaju moje vlasništvo. To znači da danas sutra- mogu po potrebi tiskati djelo i u nekoj drugoj zadarskoj tiskari. Tako će roman uvijek biti dostupan publici iako će na sebi uvijek nositi pečat Kluba kao izdavača i na tome sam im neizmjerno zahvalan. Vrlo je važno maksimalno zaštititi i sebe i sve stvari koje stvorite. Nadam se da će suradnja biti uspješna i da će me Klub pratiti i dalje.
Što je novo u odnosu na prvo izdanje?
U odnosu na verziju koji smo svi zajedno tada upoznali ova predstavlja poboljšanje na književno- stvaralačkoj razini u svakom pogledu. Počašćen sam što Štorija ima izdanje kakvo zaslužuje i što može računati na predgovore poštovanih Dražena Vikića Topića iz Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva, ali i poštovanog profesora Denisa Vekića koji je glavni recenzent ovoga izdanja. Dakako, ostavio sam i predgovor poštovanog profesora Nenada Vertovšeka koji mi je u ono vrijeme prvi pružio podršku, a podrška i lijepa riječ je u svemu najvažnija. Drago mi je da smo još u kontaktu i radujem se novim njegovim uspjesima.
Kad sam odlučio ponovno izdati početak Viktorove priče pod nazivom Štorija o Beljakovima želio sam da bude što je više moguće kvalitetnija, bolja i odlučnija. Zato sam za tu prigodu napisao iznova više od sto stranica kako bi to doista i bio nov, zreliji roman, bolji u svakom smislu.
Koju biste poruku voljeli da čitatelji ponesu nakon što pročitaju roman?
Volio bih da ponesu poruku o ne odustajanju. Svjesnost da je moguće i naknadno pronaći svoj put, da uvijek ulažu u otkrivanje svojih novih talenata jer je predivno koliko im upravo ta mala promjena, za koju moraju biti spremni može proširiti vidike. No, tu postoji i onaj teži dio. Volio bih da ponesu i oprez, da imaju u vidu da se stvari opisane u romanu mogu, u svakom trenutku, dogoditi svakome od nas. Sigurno je moguće da će nas uhvatiti nespremne, međutim uz ustrajnost možemo prebroditi baš sve. A, teški nas dijelovi vode do onih najljepših, do empatije, razumijevanja, otvorenog srca, ljubaznosti, aktivnog promatranja i slušanja s razumijevanjem. Jer bolji svijet možemo stvoriti jedino zajedno.
Koliko su Vam obitelj, prijatelji i profesori značili tijekom nastanka knjige?
Podrška obitelji, prijatelja i profesora je ono što me svakodnevno čini boljom osobom. Podršku inače smatram najvažnijom jer je važan čimbenik u ostvarivanju zdravog samopouzdanja i vjere u sebe, na čemu neumorno i svakodnevno treba raditi. Kad sam rekao da Štorija ide, svi su, iako malo u grču pružili podršku. Moj Vito Sikirić neumorno je čitao, jer dok mi zajedno to ne odobrimo to ne ide dalje, i neizmjerno sam mu zahvalan na svakoj pruženoj podršci. Dragi profesor Ivica Antić pozorno je tražio ulomke, dragi Damir i Marko spremali su se za snimanje, profesor Vekić i ja davali smo sve od sebe da to doista bude pobjeda inkluzivnosti zajednice. Naravno da me posebnim blagoslovom i neopisivom zahvalnošću obradovala još jedna suradnja s prijateljem Tonijem Opačićem koji potpisuje sve moje javne fotografije, jer njeguje posebnu stvaralačku nit. Svaki susret s njim neopisiva je privilegija, i radujem se svemu pred nama. Dok smo se mi pripremali, moj mentor poštovani Dražen Vikić Topić iz Nacionalne zaklade, na čijoj podršci zahvaljujem svakog dana i koji mi daje neopisiv poticaj, je u suradnji s predstavnikom izdavača gosodinom Pranjkićem radio na završnim detaljima. Posebnom me radošću ispunila suradnja s terapeutkinjom Lidijom Basioli koja djeluje uvijek vođena onim meni najvažnijim, brigom za sve nas. Svi oni pokazali su da su uvijek bezuvjetno uz mene i na tome im nikad neću moći dovoljno zahvaliti. Zahvalan sam što u svakom trenutku mogu računati na sve njih, bez kojih bi sve ovo bili samo pusti snovi. Posebnu zahvalnost dugujem i svim medijima na praćenju mog rada. Njegovanje dobrog odnosa s medjima je uvijek od iznimne važnosti, međutim neopisiv je osjećaj biti toliko prihvaćen među kolegama.
- Popriličan je uspjeh iza Vas. Unatoč invaliditetu, magistrirali ste i imate karijeru u književnosti. Koliko Vam je književnost pomogla u tome, i kako ste se nosili s izazovima?
Svjestan sam svojih ograničenja, međutim dajem sve od sebe da mi ona ne stoje na putu. Uz puno odricanja, truda i prave podrške prema postavljenom cilju možete ostvariti doista sve što naumite. Kao što sam oduvijek znao da želim studirati, tako sam oduvijek znao da za mene odustajanje nije opcija. Uz moje ljude, ja doista mogu pomicati planine i na tome sam im neizmjerno zahvalan. Kad govorim o tome uvijek se sjetim Lidijinih riječi kako invaliditet doista nije i ne treba biti identitet . Što se književnosti tiče, ona je lijepa sama po sebi. Ta umjetnost riječi me upravo i dovela na ovaj put.
Mislim da me kao i svaku osobu s invaliditetom prate etikete, ali tu smo da se svakodnevno borimo protiv njih. Imam dojam da se uvijek od nas nekako očekuje više. Nikad nije bilo i neće biti lako. Nije uvijek bilo ugodno, ali kroz godine sam se naučio gledati na to kao na sasvim poticajnu stvar. Po pitanju loših dana, iskustava i ljudi, bilo ih je i bit će ih. Ali, baš uvijek bude i dobrih. Upravo zbog toga ću uvijek ići otvorena srca, i pokušati se, ako i ne prođe najbolje ne brinuti previše. Tko me izgubi njegov je gubitak, ja se ne osvrćem, nego hrabro preko trnja do bolje budućnosti. Uvijek vjerujem u dobro i u životu i u ljudima. Sve što prođemo u velikoj nas mjeri oblikuje, a iz promjena treba učiti i s iščekivanjem ih prihvaćati.
Što Vam je bilo najteže, a što najljepše tijekom pisanja ovog romana?
Najljepše mi je bilo ovaj put čitati roman sa potpunom svrhom, kao na zadatku. Čitajući, zabljesnulo me mnoštvo sjećanja kako su nastajale neke epizode, neke rečenice. Bljeskovi emocija kako sam se ja osjećao dok je to nastajalo mojim umom i mojim palcem. Shvatio sam koliko sam počašćen što mogu nešto opipljivo stvoriti. Prema stvaranju se baš kao i prema svemu postavljam iznimno odgovorno. Kod mojih knjiga mi ništa nije teško jer ih previše volim pa ću reći kako mi je najizazovnije bilo smisliti kako cjelokupni roman učiniti boljim, ljepšim, i baš sam ponosan na sebe što sam zbog ovog romana sa tih novih stotinjak stranica napisao roman u romanu. Jer Štorija je upravo to, novi i najbolji, najosobniji roman do sad.
Kako ste se osjećali kada ste prvi put držali novo izdanje knjige u rukama?
Kad sam primio roman u ruke, obuzela me neopisiva radost. Zahvaljujem se glumcu Ivanu Raffaeliju koji je iz prve shvatio Viktora i donirao naslovnicu, a donirani crtež našeg Branimira Čakića, ponovio sam na stražnjim koricama. Osjetio sam olakšanje jer sam zaštitio i Viktora i sebe. Jer je moja priča sada baš moja, kako bi lakše mogla postati naša.
- Što očekujete od čitatelja i kakve biste reakcije najviše voljeli čuti? Imate li već ideje za novi roman ili nastavak priče o Viktoru?
Od čitatelja očekujem da Viktorovu priču iznova dočekaju otvorena srca i uma. Uvijek imam u podsvijesti, da su kao i u svakoj sferi javnog djelovanja moguće svakakve reakcije. U tom pogledu također vjerujem da ću se poučen prijašnjim teškim iskustvima znati nositi s njima. Ipak, vjerujem u ljude i nadam se da će prevladati pozitivne reakcije. Koliko mi druge poslovne obaveze dopuštaju aktivno radim na nastavku. Želim ostati u Viktorovom svijetu koliko god je to moguće i doista se nadam da će svaka osoba pronaći u njegovoj okolini pronaći dio sebe.
Što biste poručili mladim ljudima koji sanjaju o pisanju, ali sumnjaju u sebe?
Poručujem kako nikada ne treba odustati od svojih snova i vjerovati sebi i u sebe. Kad stvorite nešto što je vama vrijedno, pošaljite na čitanje nekome kome vjerujete. Nakon što prepravite, pošaljite e- poruku na van i čvrsto vjerujte. Zato što će prije ili kasnije vaša priča pronaći prave ljude, a vi ćete tako naći svoj put.
Za kraj, gdje i kada će zainteresirani moći nabaviti “Štoriju o Beljakovima” ?
Službena prodaja romana Štorija o Beljakovima kreće najkasnije početkom rujna. Vjerujem kako će se do kraja godine roman pronaći i u Gradskoj knjižnici Zadar koja je već iskazala interes za kupnju i ovog naslova. Neopisivo im zahvaljujem što me u svakom trenutku podržavaju na mom putu to neopisivo znači. Za početak će se knjiga prodavati samo kod mene, a nakon sredine rujna vraća se na punu cijenu 25 eura plus troškovi dostave. Narudžbe putem komentara ispod objava, poruka i službene stranice nikolamarinkovic.com. Moj tim i ja optimistično gledamo prema ovogodišnjem Interliberu koji se bliži, a dodatna zagrebačka promocija planirana je za prvi kvartal iduće godine u HKD Napredak.
Ovu godinu želim zaključiti zadarskom promocijom u prosincu, o čemu uskoro očekujte više detalja.
📸 Toni Opaćić / Privatna arhiva
