Mađarski književnik i novinar Sándor Márai spomenuo je tragediju generacija koje očima svojih predaka gledaju svijet. Taj pogled je uvijek nametnut, ali on nije moguć bez pristanka onih koji su izabrali gledati i vidjeti samo ono što su njihovi preci vidjeli. Uistinu nemam ništa protiv povijesti, nekoliko godina sam radio kao nastavnik povijesti u školi, ali ne podnosim povijest koja obmanjuje i oduzima život sadašnjim generacijama. To nije povijest nego zvjerstvo koje osljepljuje. U sadašnjim generacijama koje, u hrvatskoj verziji sljepila, nose crne majice i veličaju poraze kao pobjede dok istovremeno podržavaju one koji ih truju ili pak, u srpskoj verziji, pale Hrvatsku jer su oslijepljeni porazom srpskog nacionalizma u zadnjem desetljeću prošlog stoljeća, na licu pronalazim taj tupi, beživotni pogled kojega je Sándor Márai spomenuo u jednoj rečenici. Mnogi ljudi nikada ne progledaju i ne ugledaju svijet premda su im oči zdrave.
Građani i kmetovi
Takvi ljudi u otrovanoj Lici, ali i u svim drugim krajevima za koje ćemo tek saznati da su, pod političkim patronatom, otrovani opasnim otpadom, ne vide namjeru trovanja, oni, budući da tuđim, tupim pogledom stvarnost zahvaćaju, gledaju borbu protiv komunista, Jugoslavena i Srba. Oni koji njih gledaju, a imaju sposobnost vidjeti ih kakvi jesu, vide suvremene, dobrovoljne kmetove koji servilno iskazuju divljenje svome gospodaru. U Lici toksični otpad vide građani, kmetovi pak vide prethodne ratove i borbe. Građani se bore da buduće generacije svojim pogledom vide Liku bez otpada i otrova, a kmetovi bulazne o ideološkim neprijateljima. Neprijatelj je onaj koji vam želi oteti imovinu i zemlju, neprijatelj je onaj koji vas je spreman ubiti i na vašoj smrti zaraditi. Tko danas otima imovinu i zemlju u Lici? Tko danas ubija Ličane? Pa oni koji su dovozili i politički štitili dovoženje opasnog otpada u Gospić. Moralna je dužnost suprotstaviti se i zaustaviti one koji vas pljačkaju i ubijaju. Tu nema nikakve dvojbe. U Lici danas postoje dvije kategorije Ličana: oni koji se, zbog moralnih razloga, suprotstavljaju trovačima i okupatorima te oni koji trovačima i okupatorima polažu prisegu vjernosti. Trećih nema.
Na izvanrednoj sjednici Odbora za zaštitu okoliša i prirode Hrvatskog sabora hrvatska je javnost mogla ugledati one koji u građanima ne vide građane nego kmetove tupih pogleda, ali i građane Gospića i Like koji su svojim pogledom ugledali stvarnost i napustili sjednicu jer nisu pristali da ih se tretira kao nijeme, na šutnju osuđene promatrače koji poslušno trebaju prihvatiti sudbinu namijenjenog im trovanja. Predstavnici građanske inicijative napustili su sjednicu demonstriravši odlučnost da se bore za zdravu Liku i zdrave Ličane. Oporba ih je, srećom, slijedila. Da nije bilo zrelih, odgovornih i zauzetih predstavnika građanske inicijative, oporba bi doživjela još jedan institucionalni poraz. Ovako je poražen HDZ, građanske inicijative su istinski pobjednici, dok je oporba izvojevala sekundarnu pobjedu.
Oporba i političke kreature
Ljudi imaju sposobnost učenja iz iskustva, mnogi nisu dorasli usvajanju znanja na teoretskoj razini. Smatram da je oporba, uz neke iznimke, nesposobna za teoretsku prevenciju kobnih političkih grešaka, ali takvima uvijek preostaje iskustvo. A njihovo iskustvo je takvo da ih HDZ neprestano pobjeđuje unutar institucija, zato što su to njihove institucije. Vidjelo se to i u Gospiću. Kada je prekinuta sjednica Odbora, sjednicu su trebali napustiti svi predstavnici ministarstava i ostalih institucija jer su u Gospić došli na poziv radnog tijela Hrvatskog sabora. Institucija je pozvala institucije. No, oni to nisu učinili čime su pokazali da u ministarstvima i institucijama ne sjede kako bi vodili računa o zakonima, nego kako bi provodili stranačku volju. Ta volja je otrovala Gospić. Ako želite vidjeti kako izgledaju lica onih koji su, zbog stranačkih razloga, spremni otrovati Liku, ta lica možete potražiti među onim predstavnicima ministarstava i institucija koji su, nakon prekidanja sjednice Odbora, ostali na privatnom stranačkom sijelu. Turudić je prepoznao reputacijsku toksičnost tog konteksta i napustio je to stranačko orgijanje nad institucionalnim životom. Ono što se zbilo jučer u Gospiću nakon sjednice Odbora, toliko je nisko da ne zadovoljava kriterijima Zdravka Mamića, Josipe Rimac i Ivana Turudića.
Začudno je da oporba, pa i jučer u Gospiću, neprestano traži da se održi sjednica Hrvatskog sabora, premda HDZ tamo ima većinu, uključujući i predsjednika Sabora. Predsjednik Zoran Milanović sazvao je izvanrednu sjednicu Sabora, ali to je nedovoljno za dostojanstvo i političku pobjedu. Na toj sjednici treba osigurati prisutnost građanskih inicijativa, ako nikako drugačije onda na Odboru za zaštitu okoliša i prirode čija sjednica se može održati neposredno prije izvanredne sjednice Sabora, a poželjno bi bilo da građani Like, ali i čitave Hrvatske, dođu ispred Sabora i vladajućima, na nacionalnoj razini, priušte hladni tuš koji su dobili na lokalnoj razini u Gospiću. Građani su ti koji stvaraju i dokidaju političke kreature. Neke kreature treba trajno dokinuti, a druge privremeno stvoriti. Kada to shvatimo, spoznat ćemo bit demokracije – političari su kreature naše volje, mi ih stvaramo i poništavamo, naš zadatak nije da im služimo, njihova zadaća nije da nas truju, a ako nas truju, omogućimo im da politički život dohvaćaju sjećanjem, po mogućnosti iza rešetaka.
Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)
