Nije lako biti obrtnik u Šibeniku, posebno izvan turističke sezone, kada mnogi ugostitelji hiberniraju, čekajući prve turiste. Nije lako biti obrtnik od kada je uveden euro, jer nikad se ne zna hoće li vam na vrata pokucati tržišna inspekcija u potrazi za zaokruženim centom ili dva, što je zadnjih mjeseci, čini se, najveći grijeh u zemlji u kojoj cijene komunalnih usluga lete u nebo. Poskupljenja stižu iz javnog i realnog sektora.

Komunalna poduzeća, pak, pripadaju javnom sektoru, koji očito nije dužan jasno obrazložiti svojim korisnicima poskupljenja, koja se penju i do vrtoglavih 140 posto. Ako rastu cijene komunalnih i drugih usluga, kao i inflacija, tko sprječava obrtnicima podizati cijene na slobodnom, europskom tržištu? U svakom slučaju, mali obrtnici su u fokusu javnosti, kao i bizarne kazne koje su im podijeljene. Kako se čini, sve te kazne mogle bi „pasti“ na sudu.

O problemima koji tište obrtnike razgovarali smo s potpredsjednikom Hrvatske obrtničke komore i vlasnikom ugostiteljskog obrta u Šibeniku, Josom Smolićem.

Pitali smo ga koliko je obrtnika u Šibensko-kninskoj županiji dobilo kazne zbog zaokruživanja cijena te koliko je obrtnika zatražilo pravnu pomoć od Obrtničke komore ŠKŽ u sastavljanju prigovora za izrečene kazne.

Niti jedan obrtnik u Šibensko-kninskoj županiji nije nam se javio zbog izrečenih kazni te nije zatražena niti jedna pravna pomoć koju nudimo, što je i jasno istaknuto na stranicama Obrtničke komore Šibensko-kninske županije – tvrdi Smolić.

Smatra da je zakon o uvođenju eura kao službene valite u RH jasan te jasno određuje na koji način se računa pretvorba iz kune u euro.

– Netko je mogao slučajno ili iz neznanja zaokružiti cijenu za cent, dva, tako da ne bi trebao biti cilj da se radi toga obrtnici kažnjavaju. Ne zaboravimo, mi smo slobodno tržište i svaki obrtnik ima pravo podići cijene roba i usluga sukladno ulaznim troškovima – kaže Joso Smolić te nastavlja:

Javni sektor diže cijene bez kontrole, bez da se takva postupanja komentiraju i jasnije kontroliraju. Sve je to nejasno oko Zelenog grada Šibenika. Odvoz smeća poskupio je za 140 posto što nije korektno. Donedavno je pekar u jednom malom Drnišu plaćao odvoz smeća 50 kuna, za kantu od 80 litara, a sada plaća 500 kuna i po novome, mora imati kantu od 120 litara. Primjerice, obrtnik, zlatar iz Šibenika, koji je plaćao odvoz smeća 50 kn, od sada će odvoz plaćati 250 kn. Svi poslovni subjekti plaćaju isti paušal. Postavlja se pitanje, zašto sada obrtnici, pekari, zlatari, frizeri ne bi podigli cijene?! – pomalo revoltirano nam objašnjava nam Joso Smolić, zaključujući da se „vrtimo se u začaranom krugu“.

– Imamo realni i javni sektor, može se kazniti onog tko nije dobro napravio pretvorbu iz kune u euro, međutim, kome se javni sektor pravda – pita se Smolić i dodaje:

– Apeliram na hrvatsku Vladu da nastavi s uvedenim posebnim paketom interventnih mjera, što se tiče energenata, jer ne znam što nas čeka od travnja. Spasile su nas vladine mjere, koje traju 6 mjeseci, tako mi obrtnici plaćamo istu cijenu električne energije kao i građanstvo, do 31.ožujka. Slovenija je na 12 mjeseci ograničila rast cijena električne energije i plina. Bitno je da se stabilizirala i cijena goriva, i ako cijene ostanu iste kakve su i sada možemo očekivati normalnije cijene roba i usluga na tržištu, tako da se na kraju može preživjeti. Jer obrtnici ne mogu nadalje dizati cijene, koje nisu konkurentne, pri tome mislim na druge mediteranske zemlje koje ovise o turizmu isto kao i Hrvatska ili kojima je turizam značajna gospodarska grana..

Smolić ističe još jedna stvar…

– Zašto su obrtnici bili kažnjeni previsokim cijenama električne energije koja nije jednaka za sve, tako je građanstvo plaćalo električnu energiju po povoljnijoj tarifi, sada dok traju mjere nije tako, međutim što će biti od četvrtog mjeseca još ne znamo.

Joso Smolić  je više puta istaknuo da smo na slobodnom tržištu i da obrtnik svoju cijenu može formirati ravnajući se prema okolnostima u kojima posluje, odnosno povećanju ili smanjenju ulaznih troškova te da pojedinačno donosi odluku o korekciji cijena.

Razgovarali smo i s vlasnikom frizerske radnje, dok smo čekali red za frizuru. Žalio je ostati anoniman jer se boji reći javno svoje mišljenje o najnovijem „lovu na male obrtnike“, kao i mnogi drugi. Vlasnik frizerske radnje kaže da radi po zakonu, nije zaokruživao cijene, no, ogorčen je na inspekcije koje kruže, kao i na Vladu koja kažnjava obrtnike.

– I mene su posjetili, ali nisu pronašli ništa kažnjivo – komentira nam frizer. Također, uvjeren je, kako im neće proći kazne podignute protiv obrtnika, past će, smatra, to sve na sudu.

Platili smo cijenu za šišanje, za žene, uz pranje kose u iznosu od 11, 95 eura ili 89,62 kune.

Cijene frizerskih usluga su porasle, očito, uslijed poskupljenja koja nas prate od ranije, i prije uvođenja eura.