Blagdan je Svih svetih, 1. studenoga, u Hrvatskoj državni blagdan, za većinu neradni dan, ne i za zaposlene u trgovini koji će na grobove svojih najbližih možda u neradnoj smjeni. Ako stignu.
Sva su groblja ovih dana okićena cvijećem i treperavim svjetlom lmpiona upaljenih u spomen na njihove najmilije koji su preminuli. Za njihove duše i pokoj vječni, kako se to kaže.
No, ovo je prilika da ih se sjetimo, da im buketom cvijeća pokažemo da smo s njima u mislima, da su i dalje dio naših života, naših sjećanja, svega što smo zajedno stvarali i zajedno se nadali boljem.
Istina je da su Svi sveti vjerski blagdan, ali ga prihvaćaju, kao dio tradicije, neku vrst pijeteta prema mrtvima, jednako i vjernici i ateisti. Katolička crkva na ovaj dan slavi kanonizirane svece, ali i sve one koji nisu kanonizirani ali su ostvarili ideal kršćanskog života.
Teško je vjerovati da je u središtu svetkovine Svih svetih život, a ne smrt. Kako kazuje crkvena liturgija Bog poziva sve ljude, svih naroda i svih vremena u vječno zajedništvo svoje ljubavi, da svi budu sveti.
Židovstvo je poznavalo štovanje grobova svetih, prije svih, proroka Izaije i Zaharijin grob u dolini Cedrona. S kršćanstvom dan smrti se naziva danom nebeskog rođenja, i odnosi se primarno na mučenike, a s vremenom su kao posebna svjedočanstva vjere isticani asketi, biskupi, bogu posvećene djevice. O kanonizaicji se govori tek od 10.stoljeća, u vrijeme pape Ivana XV 993., kada je kanoniziran sveti Ulrik. S drugim vatikanskim saborom, navodi tportal, štovanje svetih proizlazi iz trajne povezanosti zemaljske i nebeske Crkve, svi sudjeluju u ljubavi prema bogu i bližnjemu.
I taj je običaj ostao do danas, neovisno o tome tko je vjernik, a tko nije.
Svi sveti na gradskom groblju Kvanj (Foto: Tris/H. Pavić)
