Hrvoje Zekanović koji je u siječnju preventivno napustio Hrvatske suvereniste kako bi izbjegao stegovni postupak i izbacivanje iz stranke, navodno, postaje član HSP-a, čime bi toj stranci, nakon dugog vegetiranja na političkoj margini, donio status parlamentarne stranke. No, ako je Zekanović ovog trenutka dobitak za HSP, što je HSP za Zekanovića? Smokvin list iza kojeg će skrivati svoju (ne)ovisnost o HDZ-u koji ga je i katapultirao u nacionalnu politiku, ali danas za njim nema nikakve posebne potrebe, pa se i ne trudi pridobiti ga u svoje redove ?
Hrvoje Zekanović se razišao sa “Suverenistima” potkraj prošle godine, nakon vehementne bukvice koju je u Saboru očitao protivnicima cijepljenja, pa i onima iz stranke koju je osnivao, i nastavio djelovati kao nezavisni saborski zastupnik. Ali, kako je riječ o političaru koji ima visoke ambicije, i daleko je i od pomisli da je u politici sve rekao, tražio je gdje će se skrasiti kako bi uz stranačku logistiku i infrastrukturu, s kojom je sve lakše, nastavio političku karijeru. Ako je vjerovati onome što piše Jutarnji list, odlučio se za HSP, stranku koja je davnih dana prestala biti relevantan politički faktor, još od vremena kad je u Saboru imala 4-5 zastupnika. Od 2011. nije u parlamentu.
Eventualnim dolaskom Zekanovića među “pravaše”, stranka će dobiti status parlamentarne, dobit će političku pozornicu i medijsku vidljivost, pa je lako razumjeti zašto bi ga oni objeručke prihvatili. No, što će Zekanović dobiti sa HSP-om? Treba biti doista prepotentan, a bogme ne jednom Zekanović je pokazao da to jest dio njegove naravi, pa vjerovati da samo svojim imenom ( likom i djelom ) može jednu ocvalu, davno zaboravljenu stranku uspješno reanimirati i vratiti na puteve “stare slave”. Možda ima i ambicioznije planove, eventualno povesti HSP u akciju okupljanja, ne samo “pravaških”, nego i drugih, srodnih stranaka na desnom spektru…?
Samo, teško stranke koje su dosegle jednom svoj vrhunac i nakon toga pale na političku marginu ( poput HSP-a, ili pogotovo HSLS-a ), dobiju priliku za novi uzlet. Izgubljeno povjerenje birača ne vraća se lako. Koliko je danas uopće onih koji bi od prve znali reći tko je aktualni predsjednik HSP-a, a da nisu članovi te stranke? Vjerojatno vrlo mali broj. Radi se o Nikici Augustinoviću, o kojem šira javnost gotovo ništa ne zna. Minule su “pravaške zlatne 2000-te” kad je HSP u Saboru imao četiri ili pet zastupnika ( do 2008. ). Već više od desetljeća nisu u Saboru, što dovoljno kazuje o razini popularnosti ove stranke među biračima.
Sam Zekanović zasad oprezno govori o svom priključivanju HSP-u, i kako je kazao za JL, ta priča još nije zaokružena. U HSP se nije učlanio, ali je istina da je razgovarao s predsjednikom “pravaša” i još nekim stranačkim dužnosnicima. Nađu li zajednički jezik, Zekanović će im u dotu dovesti i još nekoliko svojih vjernih šibenskih sljedbenika koji su se i sa “Suverenistima” razišli radi njega. Duguju mu. Jer, sve ih je vrlo solidno zbrinuo zahvaljujući potpori HDZ-u u Šibeniku, kojemu drže većinu u GV-u.
Dogovore li se Zekanović i HSP, bit će zbilja zanimljivo pratiti koliko će ovaj Šibenčanin ojačati “pravaški” rejting i pomoći im prijeći magičnu crtu iznad 5 posto biračke potpore. Pod uvjetom da se pritom oslone samo na svoje snage, što baš nije običaj bivšeg šibenskog “suvereniste”…
Zekanović je u Sabor izabran prvi put 2016. na listi Hrvatske demokratske zajednice ( HDZ ) u IX izbornoj jedinici. Taj “uspjeh” je ponovio i 2020. kada je izabran za zastupnika s liste goleme političke grupacije : Domovinskog pokreta Miroslava Škore, Hrvatskih suverenista, Bloka za Hrvatsku, Hrasta- Pokreta ua uspješnu Hrvatsku, Hrvatske konzervativne stranke, Stranke umirovljenika i Zelene Istre.
