Dvoipolgodišnja djevojčica iz Nove Gradiške, koja se od srijede u Klaićevoj bolnici u Zagrebu borila za život, izgubila je danas bitku. Preminula od teških povreda glave i tijela zadobivenih premlaćivanjem. Od roditeljske ruke. Majka i otac zlostavljanog djeteta su u istražnom zatvoru. Majka ima status prvooptužene i prijeti joj i do 15 godina zatvora. No, što je s ostalim saučesnicima u ovom zastrašujućem događaju koji je zgrozio cijelu Hrvatsku?
Što će biti sa stručnim djelatnicima Centra za socijalni rad u Novoj Gradiški koji su, procijenili da se dijele nakon dvije godine provedene kod udomitelja, može vratiti u svoju biološku obitelj? Onima koji će je, malenu i nemoćnu, u dobi od samo dvije i pol godine. pretući do smrti…
Majka preminule djevojčice tereti se za pet kaznenih djela povrede djetetovih prava i nanošenje osobito teške tjelesne ozljede, dok se oca tereti za četiri kaznena djela povrede prava djeteta i nanošenja tjelesnih ozljeda. Otac je i ranije bio prijavljivan za obiteljsko nasilje prema vlastitoj majci i prema supruzi, a ipak je dijete vraćeno pod njegov zlokobni krov. No, nanošenje teške tjelesne ozljede zbog koje je dijete dovezeno u bolnicu u životno ugroženom stanju, pripisuje se majci, dok se oca tereti za zanemarivanje i zlostavljanje svo četvero djece.
Zbog činjenice da je djevojčica preminula, kvalifikacija kaznenog djela u slučaju majke mijenja se, kako je priopćeno iz ŽDO, i sada se istraga u odnosu na nju vodi zbog kaznenog djela nanošenja teške tjelesne ozljede s posljedicom smrti. A za to je kazneno djelo predviđena kazna zatvora do 15 godina.
I dok je još jučer ministar Josip Aladrović, nakon obavljenog inspekcijskog nadzora u novogradiškom Centru za socijalnu skrb i smjene tamošnjeg ravnatelja Branka Medunića, izjavio kako su poduzeli sve da se ovakve tragedije ne bi više nikada ponovile, mi samo možemo konstatirati da je ministar rutinski sanirao posljedice, dok uzroke nije ni valjano sagledao. A odgovornost za ovaj strašni zločin nije samo na roditeljima koji su djetetu zadali završni udarac, nego i na sustavu koji nije djelovao primjereno, stručno i pravodobno da se dijete zaštiti od nasilja u obitelji koja je već kao takva bila poznata. Ali, sustav je nije kao takvu prepoznao, ili je naprosto nezainteresirano ignorirao znakove nasilja u obitelji kojoj je dijete iz sigurnosti udomiteljskog smještaja vraćeno.
Tek kada, uz roditelje, budu odgovarali i konkretni pojedinci u sustavu za smrt malene, surovo premlaćene djevojčice, moći će se kazati da su krivci sankcionirani. A možda će to biti i opomena svima onima koji ne rade svoj posao kako treba, da za to mogu i odgovarati. Ne zaboravimo da je u Hrvatskoj, kako navodi psihologinja Gordana Buljan Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece i mladih, preko 20 posto fizički zlostavljane djece. Zato bi bilo nužno da za propuste u sustavu konkretni pojedinci odgovaraju prije nego se tragedija dogodi, dočim se registriraju prvi znakovi zanemarivanja djece, a sustav se ogluši ili nepravodobno i neprimjereno reagira. Umjesto da se njihov nerad i površnost zataškavaju i prikrivaju. Kad se zlo dogodi, prekasno je…