Neovisni novinarski portal
28.9.2021.
izborište / POLITIKA / SLIKA I NEPRILIKA
SDP post festum duge hibernacije: Radikalno čišćenje za- opstanak

SDP post festum duge hibernacije:
Radikalno čišćenje za- opstanak

Peđa Grbin svojim radikalnim potezima dezinsekcije stranke preplavljene toksičnim materijalom, zapravo pokušava spasiti vlastiti integritet. Njegovi radikalni potezi poput izbacivanja iz SDP-a nekadašnjeg simbola socijaldemokratske domovinske žrtve, Željka Sabe, ili raspuštanje cijele serije nediscipliniranih, “odmetnutih” stranačkih organizacija, među kojima i one najveće i najvažnije, zagrebačke, za njega su pitanje političkog života ili smrti. Neki mediji senzacionalno su konstatirali kako je novi šef SDP-a pokazao da ima muda. Jer je uoči lokalnih izbora zaigrao na sve ili ništa…

…riskirao porazne rezultate lokalnih izbora i tamo gdje je njegovoj stranci pobjeda nekoć bila gotovo zajamčena. Samo da počisti prljavo partijsko dvorište u kojemu se tijekom zadnjih desetak godina nakupilo zbilja svakojakih parazita.

Drečava budilica

SDP se pretvorio u svojevrsni lišaj koji je u simbiozi s otupjelim hrvatskim biračkim tijelom solidno vegetirao, a njegove ambicije puno dalje od toga nisu ni išle. No, dođe vrijeme kad se više ne može ni vegetirati, kad se na lišaju skupi toliko toksičnog materijala da on počinje proždirati vlastito biće. Željko Sabo je stoga SDP-u dobro došao kao neka vrst drečave budilice koja je možebitno uspjela probuditi uspavane socijaldemokratske konformiste koji su godinama živjeli od vlastite samodopadnosti i isprazne larpurlartističke rječitosti. Natjerao ih je na činjenje. A to je u SDP-u, zbilja, pravi podvig!

Naravno, da nisu lokalni izbori pred vratima, i da nije vrijeme isticanja kandidatura i ambicija, Sabo bi još bio neupitni, ugledni član stranke, na kojeg se SDP uvijek može pozvati kad im tkogod pokuša osporiti manjak domoljubnih krvnih zrnaca. Čovjek je prošao srpske koncentracijske logore, u Vukovaru je više puta uspio poraziti HDZ, kotirao je kao dobar, pošten, pravedan čovjek sa izraženim senzibilitetom za manjinska pitanja i probleme, a ako ga Vukovarci prihvaćaju, njegovoj se pravovjernosti doista nema što prigovoriti.

No, glave ga je došla činjenica da je osuđen na zatvorsku kaznu zbog koruptivnog kaznenog djela, nuđenja mita ( 50 tisuća kuna) jednoj HDZ-ovoj vijećnici u vukovarskom Gradskom vijeću u zamjenu za potporu vladajućoj većini. Kaznu je izdržao, pa je dakle i rehabilitiran, ali njegovu kandidaturu dodatno opterećuju i druge inkriminacije. Protiv Sabe se i sada vodi sudski postupak zbog dva kaznena djela, pa bi njegova kandidatura za gradonačelnika Vukovara, SDP doista dovela u poziciju da šuti kad se inkriminirane osobe u HDZ-u, ili nekoj drugoj stranci, predstavljaju kao prominentne političke figure.

Politička rehabilitacija

Sabo je, dakle, nakon osude mogao biti samo tihi član stranke koji se pozdravio trajno sa svim ambicijama u politici. No, sasvim protivno tome, kandidaturom za SDP-ova gradonačelnika Vukovara, Sabo je želio i političku rehabilitaciju, neku vrst javnog dokaza da je “pravedan završio u zatvoru”, pa mu sada stranka pruža moralnu satisfakciju, a on će, mislio je, dokazati da uživa potporu i svojih sugrađana i pobijediti na izborima. Tek tako bi se osjećao uistinu rehabilitiranim i od koruptivne inkriminacije očišćenim. I smatrao je da mu stranka to duguje. Jer, realno govoreći, teško je vjerovati da je Željko Sabo svojedobno u pregovore s HDZ-ovom vijećnicom ušao samostalno, mimo znanja stranke. Bio je to modus operandi koji je etablirao, bezmalo kao legalan, HDZ, ali u hrvatskom političkom cirkusu u tom smislu nije bilo nevinih. Shodno tome, ovaj je Vukovarac bio uvjeren da ima pravo od SDP-a tražiti da ga, nakon njegove žrtve i odslužene kazne, podrži u novoj kandidaturi i tako moralno i politički “obešteti”. I u tome je katastrofalno pogriješio.

Takvu vrst “usluge” od stranke nije ni smio ni trebao tražiti, jer, pristankom da stane iza Sabe, SDP bi se potpuno diskreditirao, samom sebi izbio oružje iz ruku kojim može pucati po političkim protivnicima ogrezlim u koruptivnim i kriminalnim poslovima, i ta crta razdvajanja između HDZ-a i SDP-a bila bi brisana. Bio bi to put u konačnu propast SDP-a, stranke koja je ionako već duže vrijeme razdirana dubinskim unutarnjim podjelama, nepomirljivim sukobima i animozitetima među brojnim frakcijama koje su se namnožile u godinama dugotrajne zapuštenosti partije.

Pojas za spašavanje

Od Zorana Milanovića koji je, i po svojoj naravi i po svome političkom stilu, više pridonosio dezintegriranju, negoli stabiliziranju SDP-a, preko žalosnog razdoblja pod fiktivnom komandom inferiornog Davora Bernardića, socijaldemokratska partija sustavno se rastakala. Peđa Grbin samo je prihvatio dobačeni pojas za spašavanje kako se stranka ne bi konačno potopila. No, veliko je pitanje koliko je vode prodrlo u pluća SDP-a tijekom minulih godina i kakve su realne šanse da se stranka redefinira, ne samo izborom novog vodstva, nego i programski, strateški, idejno i pragmatski. Može li se ovakav SDP, sveden na razinu nekolicine poznatih zastupničkih imena kojima je važniji efekt njihove verbalne dosjetke, negoli rad na terenu i reanimiranje usnulih organizacija, učiniti ozbiljniji programski iskorak i odgovoriti na potrebe novog vremena i novih generacija koje ne žele čekati da se stranačka birokracija jednom, možda, pomakne s mjesta?

Najbolji dokaz potpune zapuštenosti SDP-a je stanje u zagrebačkoj organizaciji. Pogotovo jer je svojevremeno Zagreb bio baza, temelj na kojemu je počivala snaga stranke kojoj HDZ tu nije mogao parirati. Na zadnjim parlamentarnim izborima, čak je i HDZ bio preferencija većeg broja birača negoli SDP! Od neprikosnovenosti stigli su do inferiornosti, i u smislu građanskog opredjeljenja, ali i kandidata za čelnu poziciju u Zagrebu.

SDP pred same izbore izmišlja svog kandidata ( Joško Klisović ) za Bandićevog nasljednika,  i izlaže ga nepotrebnom debaklu, toliko da se ne osramote činjenicom da kao najveća oporbena stranka, u Zagrebu nemaju takmaca za tu utakmicu. I to ne po prvi put na ovim izborima. Ali, za razliku od prošlih, na ovim SDP nema ni koalicijskog partnera iza čijeg bi se kandidata eventualno mogli sakriti u svojoj nevažnosti i političkoj impotenciji.
Možemo! je otišao svojim putem, s jakim kandidatom nove lijevo-zelene opcije, Tomislavom Tomaševićem, a s obzirom na uloženo zadnjih godina u prepoznatljivost i afirmaciju svoje političke ponude, s razlogom mogu očekivati uspjeh.

U toj kompoziciji nema SDP-a, jer, najjača oporbena stranka, tzv. stranka ljevice, koja je čak dvaput uspjela osvojiti vlast u Hrvatskoj ( pod vodstvom Ivice Račana i Zorana Milanovića ) nije više privlačna niti kao koalicijski partner, kao potpora novim, lijevim snagama, nego im je prije uteg, kojeg su glatko skinuli s leđa, procjenjujući da će bez njih imati bolje izborne šanse. E, to je za SDP doista poražavajuće…

Možemo!

Ali, to je stanje koje su upravo oni generirali na ljevici, jer su svojim nečinjenjem provocirali iz godine u godinu sve veće nezadovoljstvo i odljev članova i simpatizera koji su se potom koncentrirali u novim opcijama na lijevom spektru. A one su, za razliku od SDP-a, znale anticipirati zahtjeve novog vremena i novih generacija sklonih lijevoj i zelenoj politici. SDP je u tim procesima hinio nezainteresiranog promatrača. I dok su oni promatrali, dobar dio njihovog biračkog tijela prestrojio se prema onima koji proaktivno, za razliku od pasivnog SDP-a, poručuju : Možemo!

Kod svega toga, Peđa Grbin i nije imao nekog manevarskog prostora kad se suočio s rasulom SDP-a kojemu je i sam, prethodnih godina, nečinjenjem i komformizmom, pridonosio. Međutim, isključivanje Željka Sabe iz SDP-a i raspuštanje niza stranačkih organizacija- od Zadarske, Brodsko-posavske, dijelom i Bjelovarsko-bilogorske, one u Slavonskom Brodu, potom i dviju recentnih, ali i najvažnijih, Vukovarske i Zagrebačke, i sve to u vrlo kratkom razdoblju od tek kojeg mjeseca, moglo bi djelovati na SDP poput bumeranga. Nije lako konsolidirati nove organizacije i afirmirati nova vodstva, a pogotovo kad vam lokalni izbori kucaju na vrata. A od njihovih rezultata ovisi, pa gotovo opstanak stranke, makar kao relevantnog političkog faktora.

No, možda se može reći i da su ovi, debelo zakašnjeli potezi ( ne Grbina, nego SDP-a uopće), investicija u budućnost stranke. U očuvanje makar neke jezgre socijaldemokrata kojima je važnija ideja od osobne ambicije. I koji će imati strpljenja graditi novu stranku, umjesto da parazitski nastave tavoriti na ostacima nekoć moćne lijeva partije, dok je sasvim ne “dokusure”.

Tags: , , ,

VEZANE VIJESTI