Sjećate li se kako je ono prije deset godina na izbornoj skupštini HDZ-a Plenković zaskočio stranačke kolege, pogotovo tadašnjeg predsjednika Tomislava Karamarka, izjavom da “stranka ne može biti talac jednog čovjeka”, s kojom se potom vinuo u stranačku i političku orbitu. Postao šef HDZ-a i Vlade. Danas je Hrvatska talac jednog čovjeka. Andreja Plenkovića. Sve institucije su mu podređene, sva vlast je u njegovim rukama, a ono što formalno nije, recimo institucija predsjednika države, potpuno obezvrjeđuje, ignorira, zaobilazi. Čak i izbori ustavnih sudaca i čelne osobe Vrhovnog suda o njemu ovise, do mjere da jasno daje do znanja “ili će biti kako ja kažem, ili izbora neće biti”. Pa što, Vrhovni sud funkcionira i bez predsjednika, Ustavni sud može raditi i s 10 umjesto s 13 sudaca, veli nehajno Plenković. A bi li Vlada mogla funkcionirati bez premijera?
Nema šanse da Plenković pristane na korektno, zakonom propisano provođenje procedure za izbor predsjednika Vrhovnog suda sve dok SDP ( oporba ) ne pristane igrati po njegovim pravilima i na korist njegove koalicijske braće. I danas su zastupnici vladajuće većine po treći put sabotirali čak i raspravu o izboru predsjednika VS-a, te umjesto toga izglasali skidanje te točke s dnevnog reda Odbora za pravosuđe. Gdje god odlučuje obična većina, HDZ provodi svoju volju, pa bila ona protivna Ustavu, zakonima, zdravom razumu, redu, demokratskoj proceduri…svejedno. Apsurd je tim veći što su tri kandidata za čelnu poziciju u Vrhovnom sudu odavno saslušana na Odboru, a do danas nije doneseno mišljenje o intervjuiranima. Jer mišljenje Odbora ne ovisi o kvaliteti kandidata nego o prihvaćanju HDZ-ovog ultimatuma da se izbor predsjednika VS-a i troje ustavnih sudaca poveže u paket, po principu „dva ( ustavna suca) HDZ-u, jedan SDP-u”. Ako se taj model prihvati, onda se može izabrati i predsjednik VS-a. Ma tko to bio! I to se zove demokratska procedura…?!
Plenković je, uostalom, javno rekao da ga uopće ne zanima tko će biti predsjednik ili predsjednica Vrhovnog suda. Ali ga itekako zanima da HDZ ima svoju većinu među ustavnim sucima i na taj način presudno utječe na donošenje odluka u toj instituciji… Jasno, šef VS-a za njega je marginalno pitanje, jer kandidata predlaže predsjednik Republike, pa je to u startu dovoljan razlog da se bilo kojeg kandidata predloženog s Pantovčaka obezvrijedi i ignorira. Sjetimo se samo bivšeg predsjednika VS-a Radovana Dobronića kojeg su premijer i njegova sljedba dosljedno ignorirali i omalovažavali, sve do njegove smrti. No, on je svojim časnim i na zakonu, a ne političkim prosudbama, temeljenom radu afirmirao i sebe kao predsjednika Suda i VS kao instituciju. Na uvrede se nije obazirao.
Čelnik Vrhovnog suda, međutim, može biti dobar ulog za političku trgovinu kojom se HDZ redovito bavi. Plenković ovog puta vjerojatno ne bi toliko propitivao kvalitetu i oportunost izbora kandidata koji dolazi s mišljenjem Ureda predsjednika, kao što je to na najbrutalniji način činio kada je Ustavni sud bio u punom sastavu ( sjetimo se Zlate Đurđević… ), samo da SDP pristane na njihov deal i zadovolji se s jednim od tri ustavna suca. Ali, kako SDP to ne prihvaća, nema ništa od izbora Dobronićeve nasljednice ili nasljednika.
Predsjednik saborskog Odbora za pravosuđe, Nikola Grmoja, sazvao je Odbor uoči plenarne sjednice Sabora zbog rasprave o izvješćima VS-a i stanju sudbene vlasti, i pokušao po treći put na dnevni red staviti mišljenje o kandidatima za predsjednika VS-a. No, o tome nije bilo ni zbora ni razgovora. HDZ-ovi članovi u Odboru to nisu dopustili, a kako imaju većinu, i treći put su izbor predsjednika VS-a sabotirali!
Treba li išta više govoriti o stanju u sudbenoj vlasti, ako se i sam izbor čelnika Vrhovnog suda minorizira, što jasno pokazuje kakav je odnos aktualne HDZ-ove vlasti prema toj sudbenoj instituciji, sudstvu općenito. Prema Plenkoviću, bez predsjednika Suda se može, njemu nije bitan, ni predsjednik, ni sam Sud, pa s ovakvim neodgovornim nadigravanjima HDZ i sateliti mogu nastaviti unedogled. A bez mišljenja Odbora o kandidatima, predsjednik Republike ne može svoj prijedlog uputiti Saboru, i zbog toga HDZ-ovi zastupnici u Odboru uporno opstruiraju tu točku kao da je apsolutno nevažna za funkcioniranje sudbene vlasti.
Njima je prije svega stalo do presudnog utjecaja na Ustavni sud, otud ultimatum. Jer, HDZ može samostalno, običnom većinom izabrati predsjednika Vrhovnog suda, ali za suce Ustavnog suda treba dvotrećinsku većinu što implicira dogovor s oporbom, odnosno sa SDP-om. I cijela ova šarada je zbog toga.
U HDZ-u kažu da se „još nisu stekli uvjeti za primjenu te točke”. A dok se ne steknu uvjeti, odnosno, dok SDP ne popusti i ne pristane na HDZ-ovu matematičku jednadžbu ( dva nama, jedan vama ), pomaka s izborom predsjednika Vrhovnog suda neće biti. Sud je već godinu dana obezglavljen, ali vladajuće to nimalo ne brine. Cilj je imati svoju većinu u Ustavnom sudu, a tko će biti na čelu VS-a, to je manje bitno. Otprilike koliko i Milanović na Pantovčaku…
Da se ustavni suci biraju običnom većinom kako se bira predsjednik Vrhovnog suda, ovog cirkusa ne bi bilo. HDZ bi već postavio svoje akvizicije, a da oporbu i ne pita za zdravlje, kao što godinama čini birajući najnekvalitetnije ali zato vladajućoj većini najlojalnije. No, trebaju dvotrećinsku većinu za ustavne suce i zato su njihov izbor povezali s izborom predsjednika VS-a. Cinično je da HDZ kaže „nama dva, vama jedan, plus predsjednik VS-a”, jer čelnog čovjeka Vrhovnog suda ne bira SDP, bit će onaj za koga, na prijedlog šefa države, glasa HDZ-ova vladajuća većina. To uključuje i mogućnost da ga zadugo još ne bude.
„Izbor je blokiran HDZ-ovom ucjenom da se poveže nepovezivo – izbor predsjednika Vrhovnog suda i troje ustavnih sudaca, mada nigdje u Ustavu, zakonu o Ustavnom sudu i sudovima ne stoji da bi izbor predsjednika Vrhovnog suda mogao, smio, trebao biti politički vezan uz izbor sudaca Ustavnog suda“, upozorila je Urša Raukar (Možemo!). Najavila je i pokretanje inicijative i postupka za praćenje ostvarivanja ustavnosti i zakonitosti. Intervenciju Ustavnog suda smatra nužnom da bi se prekinula HDZ-ova blokada izbora i da bi Hrvatska konačno dobila predsjednika jedne od Ustavom propisane tri grane vlasti.
Još eksplicitniji je SDP-ov Tonči Restović koji smatra da HDZ vrši udar na Ustav, a posebno ga zanima što znači sintagma da će se predsjednik VS-a birati „kad se steknu uvjeti”.
Na sve to HDZ-ov Nikola Mažar, uzvraća da udar na Ustav radi upravo oporba blokadom izbora tri preostala suca Ustavnog suda, jer da su dogovori prekinuti zbog predsjednika SDP-a Siniše Hajdaša Donića koji se ljuti, veli prizemni Mažar, „što je hrvatski narod uz Vladu dočekao rukometaše”! Što to znači? Kakve veze sad imaju rukometaši, Vlada, narod, s ultimativnim zahtjevom HDZ-a da se poveže ono što je nepovezivo, i proceduralno i po slovu zakona?
Mažar želi reći da je neprihvaćanjem deala s HDZ-om, „dva nama, jedan vama”, SDP blokirao izbor?! Nevjerojatno! Žalosno je što o izboru ustavnih sudaca ne odlučuje struka, oni najbolji, profesionalno etablirani i etički neupitni, a ne „kikaška” stranačka politika. Koja je HDZ-ov modus operandi u svemu, pa i kod izbora sudaca od kojih se očekuje neovisnost. Kamo sreće da im SDP proteklih godina, pristajanjem da takav način izbora, nije držao ljestve…
Ovakvu situaciju ozbiljna država ne bi tolerirala. Vrhovni sud godinu dana radi bez predsjednika, premijer kaže „pa što, Sud funkcionira”. Bi li tako mislio i da Vlada radi bez premijera? Ustavnom sudu manjkaju još tri suca. Radi s deset sudaca. „Pa šta”, veli Plenković, Ustavni sud funkcionira”. Zar? Kako odlučivati s deset sudaca kod izrazito prijepornih pitanja koja će podijeliti Sud?
Osim toga, čelnik Vrhovnog suda jedini može kontrolirati rad sudova na svim razinama, kako je svojedobno za TRIS kazao zastupnik Restović, a i predsjednik je DIP-a. Kad nema predsjednika VS-a, v.d. predsjednik nije šef DIP-a, i DIP tada radi s jednim članom manje, pa imamo paran broj članova Državnog izbornog povjerenstva. A kad se sve to poveže, kako je upozorio Restović, s nepravilnostima koje smo imali na lokalnim izborima, to je prava katastrofa i put u novo jednoumlje!
Dakle, problem nije nimalo bezazlen, niti se može svesti na Plenkovićevu logiku „pa šta, sud radi”. Pravo je pitanje zašto na sve to Ustavni sud šuti, zašto se ne oglasi o nezakonitoj „vezanoj trgovini” i presječe tu besramnu političku igru?
