Veliku prašinu među ljubiteljima zagrebačke gore iz redova brdskih biciklista podigao je predloženi Pravilnik o zaštiti i očuvanju Parka prirode Medvednica, prozvan u narodu sljemenskim bontonom. Nastoji se njime regulirati pod kojim se uvjetima i za koje aktivnosti smije koristiti taj zaštićeni prirodni prostor, a javna rasprava u formatu e-savjetovanja okončana je prije neki dan. Najveći dio primjedbi odnosio se na zabranu bicikliranja planinarskim stazama.
Protiv zabrane vožnje biciklom po planinarskim stazama, uz iznimku vožnje nizbrdo Bikčevićevom i Leustekovom i to vikendom, praznicima i blagdanima zbog velike posjećenosti planinara –pješaka, izjasnio se u javnoj raspravi Renato Horvat i sam planinar. Primjetio je po brojnim komentarima na društvenim mrežama da planinari često zaziru i boje se biciklista pri spustu.
-Netko tko nema iskustvo ili vještinu bicikliranja sljemenskim planinarskim stazama često nije ni svjestan agilnosti i spretnosti biciklista te velike razine kontrole koju ti biciklisti imaju na spustu. I tada nastupa strah od biciklista koji naizgled juti na planinara, a zapravo ga na vrijeme vidi i poduzima sve potrebne radnje kako bi ga zbjegao. Ne vidim apsolutno nikakvog razloga da biciklisti i planinari ne bi mogli imati suživot na istim stazama uz međusobno razumijevanje i uvažavanje – napisao je uz ostalo Renato Horvat, a planinare koji žele planinu samo za sebe pozvao da se ugledaju na Sloveniju koja je omogućila skladan suživot planinara i brdskih biciklista.
Foto: TRIS/A.Tešić, detalj s Medvednice, ilustracija
Medvednicom planinari i biciklira i Dino Huzanić Mišek koji kaže da nikad nije imao problema niti sa planinarima niti sa biciklistima i koji smatra da se na kraju sve svede na kulturu svih nas te da bi dovoljno bilo da pri susretu na planinarskoj stazi biciklist lijepo pozdravi planinara, smanji brzinu, poveća oprez i zahvali mu na micanju sa staze. Stanjem biciklističke infrastrukture nije zadovoljan.
-Možete se sramiti onih vaših devet staza za brdski biciklizam jer su smiješne i loše. Makadam je u današnje vrijeme prosječnom brdskom biciklistu dosadan za uspon, a kamoli za spust. Odavno ste trebali napraviti bike park po uzoru na razvijenije zemlje i u sklopu bike parka napraviti staze od lakih do ekstremno teških – poručuje taj biciklist i planinar Parku prirode Medvednica.
Foto: TRIS/A.Tešić, planinarenje na Medvednici, ilustracija
Kao biciklist i planinar nada se pronalasku zajedničkog jezika između svih koji dijele ljubav prema prirodi i što boljem i kvalitetnijem razvoju Parka prirode Medvednica i Neven Bošković. I on se slaže da postojeće biciklističke staze kao i da ne postoje jer ih biciklisti ne koriste te navodi da je jedina biciklistička staza koja je upotrebi enduro staza koja je obilježena samo na vrhu i na kojoj se redovito sreću planinari koji niti ne znaju da je riječ o biciklističkoj stazi. Mišljenja je da bi staze trebalo razdvojiti na planinarske i na biciklističke i podsjeća da trenutno postoji nekoliko staza koje koristi samo biciklisti i održavaju entuzijasti, a koje bi se mogle formalizirati i obilježiti.
-Biciklističke enduro i downhill staze se inače razlikuju od planinarskih i često su tehnički prezahtjevne za planinarenje pa ispravnom kategorizacijom niti jedna skupina ne bi bila oštećena. Potpuno je promašeno propisati zabranu prije postojanja ikakve alternative. Pravilnik bi trebao propisati okvir za kategorizaciju staza, a ne kategorički zabraniti pristup cijeloj jednoj velikoj skupini korisnika Medvednice. Nadalje, Medvednica uz žičaru i svoje prirodne predispozicije ima potencijal postati ozbiljno europsko središte za brdski biciklizam, što bi imalo enorman učinak na turistički razvoj Medvednice – smatra taj biciklist i planinar.
Foto: TRIS/A.Tešić, pogled s Medvednice na Zagreb, ilustracija
Na potencijal Medvednice za brdski biciklizam pažnju skreće i biciklist Žarko Zorić, ali i na to da bi enduro/downhill biciklisti mogli redovito koristiti žičaru i po nekoliko puta dnevno odnosno biti njeni najčešći i najvjerniji korisnici.
-No da bi brdski biciklist bio voljan to plaćati mora imati na izbor minimalno tri uređene staze tipa enduro, a takva staza postoji samo jedna i ako zabranite bilo kakvo korištenje planinarskih staza za bicikliste, cijeli koncept pada u vodu. Legalizirajte i označite staze koje su napravili biciklisti-entuzijasti i riješili ste suživot s planinarima i sadržaje za korisnike žičare, a sve uz minimalne napore i financijska ulaganja – predlaže Parku prirode Medvednica u okviru e-savjetovanja sa zainteresiranom javnošću.
Igor Stanojević, pak, koji se brdskim biciklizmom bavi godinama nije nikad čuo da je neki biciklist na Medvednici naletio na pješaka. Kaže da kao planinar može razumjeti bojazan da bi se mogao dogoditi incident, ali da je većina brdskih biciklista obazriva na pješake.
-Ovom potpuno apsurdnom zabranom ne samo da nepravedno izolirate jednu skupinu korisnika, oduzimate mogućnost avanturističkog, zdravog načina života, nego uskraćujete i same ugostiteljske objekte od izletnika biciklista. Osobno kada planinarim po navedenim lokacijama sa obitelji uvijek hodamo u koloni jednom stranom staze i biciklisti prolaze nesmetano bez ijednog incidenta. Izuzeti planinarske staze, a bez da se prije toga riješi sva infrastruktura kako bi se uspješno odvojile ove dvije aktivnosti, bila bi još jedna tragikomedija našeg zakonodavstva – smatra i ovaj brdski biciklist i planinar.
Foto: TRIS/A.Tešić, Medvednica, ilustracija
Tvrdnjom da je biciklizam sport koji je na području Parka prirode Medvednica zanemaren, nepodržan i nereguliran i da ga ovaj pravilnik izbacivanjem bicikala sa planinarskih staza dodatno ograničava uključila se u javnu raspravu i politička platforma Možemo! Odvajanje biciklista od pješaka na planinarskim stazama načelno podržavaju i zalažu se za izgradnju nove odgovarajuće biciklističke infrastrukture, no, s obzirom da prostorno-planska dokumentacija jako usporava i otežava izgradnju biciklističkih staza, predlažu kompromis.
-Da se biciklistima dozvoli ići uzbrdo po planinarskim stazama (brzina je ekvivalentna brzini hoda), osim u slučaju da stazu treba zaštiti od erozije tla. Da se kategoriziraju i označe postojeće planinarske i ostale staze na način da se na najprometnijima zabrani spust biciklima, na drugima da se zabrani vikendom i praznikom te se na ostalima dopusti korištenje i biciklistima i pješacima. Da se uvedu pravila ponašanja, tako da na markiranim planinarskim stazama pješak uvijek ima prednost, biciklisti moraju smanjiti brzinu pri mimoilaženju s pješacima i budu krajnje pažljivi i odgovorni, a odgovornost u slučaju kolizije i povreda ima isključivo biciklist. Uz suradnju s biciklističkim klubovima i udrugama treba povećati broj enduro/downhill staza, pogotovo u zoni žičare, jer na Medvednici trenutno postoji samo jedna enduro/downhill staza, što je premalo za sve veći broj korisnika. Podržavamo prijedlog biciklista da se postojeće nelegalne biciklističke staze legaliziraju i primjereno označe, te da se da dopuštenje klubovima da ih održavaju. Devet postojećih brdsko-planinskih biciklističkih staza su zapuštene i nedovoljne za potrebe biciklista, pa predlažemo da ih se uredi i napravi dodatne staze u suradnji s biciklističkim klubovima i udrugama – predlaže Možemo! – jedina politička grupacija koja se uključila u javnu raspravu o novom sljemenskom bontonu.
Foto: Biciklistički klub Opušteno, vožnja enduro stazom na Medvednici, ilustracija
Jedan od rijetkih sudionika u javnoj raspravi koji podržavaju zabranu vožnje bicikala planinarskim stazama je Karlo Jedvaj koji je sebe predstavio kao renđera odnosno školovanog tehničara zaštite prirode i stanovnikom Parka prirode Medvednica. On smatra da prisutnost planinara i biciklista na istoj stazi dovodi do nesreća koje nerijetko završavaju ozljedama, a imao se potrebu osvrnuti i na prozivanje off-road vozača koji se voze motoriziranim vozilima. Kaže da se čuju na veliku udaljenost i da puno manje ugrožavaju sigurnost posjetitelja nego downhill vozači bicikala prilikom spuštanja, a da nije problem ni buka koju ta vozila proizvode ni za ljude ni za životinje.
Novi sljemenski bonton predviđa i zabranu kretanja motornim vozilima zemljanim i nerazvrstanim cestama koje su dio šumske infrastrukture te zabranjuje off road vožnju. Na to razumno rješenje u javnoj raspravi gotovo da i nije bilo primjedbi, osim ove:
-Postoji sasvim dovoljno mjesta i za motocikle i quadove i nema osnove za zabranu. Štoviše, zabranjivanje jedne kategorije (motocikli), a odobravanje pristupa automobilima do gotovo svih domova je diskriminiranje jedne skupine pod krinkom zaštite okoliša. Ukoliko se planira zabraniti vožnja motociklima onda treba zabraniti pristup svim motornim vozilima od podnožja žičare – rezonirala je Nives Dorbić.
Da motori i bicikli u prirodi nisu ista stvar svjedoče u Planinarskom savezu Zagreba. Objavili su prije neki dan da u Parku prirode Medvednica ima prostora za suživot većine korisnika uz uzajamnu toleranciju i razumijevanje te poštivanje te da to donekle funkcionira sa biciklistima dok se ne nađu još bolja rješenja od sadašnjih, ali i da nema prostora za suživot sa grupama motorista. Upozorili su javnost u toj svojoj društveno-mrežnoj objavi kako je medvedničku vikend- idilu remetila grupa neobuzdanih vozača motora koja je divljala po planinarskim stazama. Provezli su se, kažu u punoj brzini kroz ljude na livadi te ostavili iza sebe smrad i izrovane staze.
Foto: TRIS/A.Tešić, ilustracija
