Na Sljemenu je u povodu 32. godišnjice mučkog ubojstva obitelji Zec otkrivena spomen-ploča i održana komemoracija za žrtve jednog od najmračnijih ubojstava civila na početku Domovinskog rata. Sjećanjem na ovaj strašni zločin, kako je kazao zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević, obnavljamo uspomenu na nevine žrtve s nadom da se takav zločin više nikada neće ponoviti…
Aleksandra Zec imala je samo 12 godina kada je ubijena zajedno s majkom Marijom, pod okriljem noći na Sljemenu, dok je otac Mihajlo pogubljen na ulici ispred njihovog doma na Trešnjevci. Bilo je to u prosincu 1991. Njihovi egzekutori su poznati- ubili su ih pripadnici pričuvnog sastava MUP-a kojima je na čelu stajao Tomislav Merčep, tzv. merčepovci. Nikada nitko za taj svirepi zločin nije odgovarao, iako su ubojice zločine priznale. Ali, pravdu su pobijedili tzv. proceduralni razlozi ( greške u postupku ) koji se koriste kada se želi zločince osloboditi.
– Spomen-ploča je jedna mračna uspomena ovjekovječena u kolektivnoj memoriji i povijesti Zagreba. Tu je da stalno podsjeća na strašan zločin, kako se nikada više takvo što ne bi dogodilo. U budućnosti Zagreb mora biti, i jest, i bit će, otvoren grad, grad razlika i različitosti, u kojem nitko nije diskriminiran po nijednoj osnovi, u kojem svi stanovnici s ponosom kažu: Zagreb je naš grad. Pozivam sve da gradimo takav otvoreni grad u budućnosti- poručio je s komemoracije gradonačelnik Tomislav Tomašević, prenosi HRT.
Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac izrazio je zahvalnost Gradu Zagrebu što je podržao podizanje spomen-ploče za obitelj Zec čija je smrt, smatra, konačno dostojno obilježena.
– Svi koji su godinama inzistirali na tome večeras zahvaljuju Gradu Zagrebu koji je podržao podizanje ovog znamena. To je značajno za Grad, za zemlju, kao pokazatelj kako se treba sjećati, završavati s ratnim strahotama i graditi toleranciju i mir među ljudima- kazao je Pupovac obraćajući se sudionicima komemoracije na Sljemenu.
Obitelj Zec ubili su 7. prosinca 1991. četvorica pripadnika pričuvne postrojbe MUP-a : Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola i Nebojša Hodak, a s njima je bila i Suzana Živanović. Svi su bili u odorama i djelovali su pod komandom Tomislava Merčepa.
Nešto prije ponoći pojavili su se na vratima stana, zagrebačkog mesara Mihajla Zeca ( 38 ) na zagrebačkoj Trešnjevci. U kući u bili Mihajlo i njegova supruga Marija ( 36 ) te djeca, Aleksandra ( 12 ), Dušan ( 10 ) i Gordana ( 7 ), koja su spavala.
Prevrnuli su im cijelu kuću pod izgovorom da traže oružje, opljačkali ih i krenuli van. Mihajlo je otišao za njima, tražio da mu vrate ukradeno, a umjesto toga dobio je nekoliko metaka i ostao ležati mrtav na cesti.
Na pucnje koji su zlokobno odjeknuli u noći iz kuće su izletjele supruga Marija i kći Aleksandra, a ubojice su ih pokupile, ubacile u kombi i nestali u noći. Dvoje mlađe djece, Dušan i Gordana mirno su spavali u sobi i ne znajući što se dogodilo.
Majku i kći zločinci su svirepo pogubili na Sljemenu, kod Planinarskog doma Adolfovac, zapravo na smetlištu, što su sami priznali i pokazali mjesto zločina policiji koja je obavila očevid na licu mjesta. Obje su bile vezane, a Aleksandra je imala i povez na očima.
Ubojice su hladno ispričale pojedinosti zločina, pa i kako im je 12- godišnja djevojčica uoči smrti kazala:” Ubili ste mi tatu, nemojte mi ubiti i mamu…”
Zbog ubojstva obitelji Zec, oca Mihajla, majke Marije i kćeri Aleksandre, nitko od počinitelja nije odgovarao unatoč njihovom priznanju i pronađenim dokazima. Razlog su bile proceduralne greške zbog kojih se priznanje ubojica ponovljeno kod istražnog suca nije moglo koristiti u sudskom postupku. Suljić, Rimac, Mikola osuđeni su 2005. zbog ubojstva nepoznatog muškarca, a najdužu kaznu dobio je Suljić, 10 godina. Rimac je osuđen na 8 godina, a Mikola kao pomagač u zločinu, na pet. Naposljetku je dolijao i Tomislav Merčep kojem se sudilo za brojna ubojstva, a među njima i za pogubljenje obitelji Zec koje ni spriječio ni kaznio kao zapovjednik.
Dvoje preživjele djece, Dušan i Gordana, dobili su 2004. jednokratnu novčanu pomoć od 1,5 milijuna kuna kao neku vrst odštete za mučko ubojstvo njihovih roditelja i sestre.
