Svemoćna Josipa Rimac. Bivša državna tajnica u Ministarstvu uprave i bivša dugogodišnja kninska gradonačelnica bila je uvjerena da baš sve može riješiti, “svojim ljudima” u svemu pomoći, svaku stvar koja joj je od izravnog ili neizravnog interesa- pogurati. Svejedno radi li se o državnom ispitu, poticaju u poljoprivredi, izvlaštenju zemljišta, kojekakvim dozvolama ili oslobađanju plaćanja komunalnog doprinosa. No, ta je “svemoć” može skupo stajati. Puno skuplje od onoga što je njome “zaradila”. Jer, sloboda nema cijenu, a Josipi Rimac je upravo danas proširena optužnica i na još dva mjeseca produžen pritvor u kojemu je već mjesec dana (od 29. svibnja 2020.) . Moć je, potvrđuje se i u slučaju ove spretne, ambiciozne Kninjanke, varljiv i nestalan pojam, jer ničija nije gorjela dovijeka…
Josipu Rimac tereti se za trgovanje utjecajem, zloupotrebu položaja i ovlasti, primanje i davanje mita. Josipa je ključna figura “afere vjetrenjače” u kojoj se sumnjiči za pogodovanje investitoru vjetroelektrane Krš Pađene kod Knina, tvrtki C.E.M.P. i njezinom vlasniku Milenku Bašiću, kojemu je, za odgovarajući “nagradu”, pomagala u nezakonitom pribavljanju dozvola i raznih olakšica. Imala je, sumnja se, bitnu ulogu i u osiguranju poticaja u poljoprivredi. A današnjim proširenjem optužnice pod sumnjom je i za namještanje posla za vlastitu sestru u HEP-u Šibenik, te za sređivanje državnog ispita službenici koja je ispit u prvom pokušaju pala, ali je nakon Josipine intervencije, “greška” korigirana! Sve se dade ispraviti. Kako ne bi mogao jedan državni stručni ispit…
Za HDZ je zapošljavanje “svojte” dobar običaj, briga za obitelj, a ne krimen
Koliko je to onih, napose u HDZ-u, koji nisu zaposlili nikog svoga na neki dobro plaćen posao na kojemu se neće baš pretrgnuti od rada? Zar je jedina koja je intervencijom kod glavnog urednika “zaustavila Reuters” kad je saznala da se jedan portal bavi istraživanjem nezakonitih zapošljavanja u HEP-u i da priprema seriju članaka na tu temu? Uredniku je , kako se sumnja, obećala sina zaposliti u Ispostavi Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u Otočcu, i pripremljeni članci nisu nikad objavljeni. Ali, zar je to prvo zadiranje političara u slobodu medija ?!
Što znači ovo proširenje optužnice, uz sve krupne inkriminacije koje su joj već stavljene na teret? Želi li se cijeli slučaj razvodniti, glavna afera gurnuti u drugi plan, i skrenuti pažnja javnosti na “manje zlo” ?
Uz krimene otkrivene u “aferi vjetrenjače”, ovi najnoviji se doimaju poput kamilice. Naposljetku, to se u političkoj kasti ( naročito HDZ-ovoj ) za inkriminacije i ne računa, to spada više u folklor, “dobar običaj” političara da “pomognu” rodbini, prijateljima i znancima, da se založe za svoj kraj, za “svoje ljude”…
A Josipa Rimac je poznata po tome da je svaku uslugu “pošteno honorirala”. Tko je njoj bio lojalan taj je uvijek mogao računati na adekvatnu nagradu, ali tko joj je oponirao ili je kritizirao morao je računati na njezinu odmazdu.
U koruptivnoj aferi s Bašićevim vjetrenjačama, kao i u svakoj prije nje, Josipa nije bila sama. Prema informacijama koje su iscurile u javnost, imala je zapravo vrlo razgranatu mrežu suradnika na svim razinama, u svim dijelovima sustava, u ministarstvima, agencijama, upravama, povjerenstvima, komisijama, regionalnim upravama i lokalnim samoupravama. Pa se čini da ovdje nije riječ o slučaju, nego o modelu, pravilu, stilu rada.
Kninski modus operandi
Kažu da je još u vrijeme stolovanja Kninom Josipa Rimac naučila kako se to radi bez posljedica. Gdje god je mogla, ističu, nije stavljala svoj potpis. Osobito u “osjetljivim situacijama”, to je prebacivala na svoje suradnike.
Mnogi vjeruju da će se Josipa, kao i toliko puta dosad, izvući i iz ove afere bez ozbiljnijih pravosudnih konzekvencija, a u prilog tomu, kažu, govore i transkripti njezinih prisluškivanih razgovora s partnerima ” u poslu”, koji su smišljeno pušteni u javnost kako bi ih se kontaminiralo i diskvalificiralo iz postupka kao valjane dokaze. Spekulira se da će njezini odvjetnici upravo na tome inzistirati, tvrdeći da su ti dokazi objavom u medijima kompromitirani. Sve će optužnice, smatraju neki, pasti, HDZ će se njezinim slučajem poslužiti kao dokazom svoje nulte stope tolerancije na korupciju, istodobno i kao potvrdom navodne neovisnosti pravosuđa, a Josipa će, nakon oporavka, nastaviti tamo gdje je stala. Međutim, u HDZ-ovu nultu toleranciju na korupciju nitko ne vjeruje ( pa ni oni sami ), u neovisno pravosuđe pogotovo, pa je izglednije da je ambiciozna Kninjanka svjesno i planski prinesena kao žrtva na predizborni oltar Plenkovićeva HDZ-a.
Ali, da se Josipa Rimac nije upuštala u kojekakve nezakonite radnje, da nije namještala poslove, diplome, ispite, osiguravala dozvole bez pokrića, obećavala sve i sva, da se za njom nije vukao godinama dugi rep afera iz gradonačelničkih dana, ne bi mogla biti ni žrtvovana.
A prema onome što se može čuti u kninskoj gradskoj upravi Josipa Rimac je i kao gradonačelnica njegovala isti modus operandi. Lojalne službenike, koji nisu prezali izvršiti svaki njezin nalog, ma koliko da je bio protivan zakonu, izdašno je nagrađivala, a one koji su joj oponirali i kritizirali je, itekako je kažnjavala.
Protiv nje su se više puta provodile “uskočke” istrage, nijedna nije okončana na njezinu štetu. Gotovo je perverzno da je u aferi s nezakonitim stambenim proširenjem koje joj je omogućila ravnateljica Ureda za stambeno zbrinjavanje na području posebne državne skrbi, Ana Marija Radić, kako bi obitelj Rimac uživala cijelu kuću, a ne tek odgovarajući stan koji im je već bio darovan, osuđena je ravnateljica Radić, a kućevlasnica je prošla neokrznuta. Radić će, uz rad za opće dobro, morati u državni proračun vratiti i 550 tisuća kuna za koliko je državnu blagajnu ovim darovanjem viška stambenih kvadrata Rimčevima oštetila. Nikad nije ni glasa pustila o ovom slučaju, a kamoli da bi Josipu Rimac prokazala. No, malo je vjerojatno da će Radić pola milijuna kuna duga državi vratiti iz svog džepa…
Bivša kninska gradonačelnica nije odgovarala ni zbog dvaput plaćenog odštetnog iznosa od 321 tisuću kuna obitelji Tonković za zemljište otkupljeno za gradski prečistač otpadnih voda. Za tu je “grešku” optužila gradskog službenika Milivoja Rimca koji je međutim, nakon sporazumnog raskida radnog odnosa napustio Knin i preselio se u Split gdje danas živi i radi. Preplaćeni novac, koliko je poznato, nikad nije vraćen u gradski proračun.
Ilustracija: Ni ovce ne profitiraju od vjetrolektrana
Lojalni službenici i njihove “zasluge”
Ni kad je prodano gradsko zemljište za svega 1,2 milijuna kuna izvjesnom Milanu Fehiru, prijatelju njezinih stranačkih kolega Ivice Kirina i Josipa Đakića, koji je zemljište ubrzo preprodao trgovačkom lancu Billa za 6,8 milijuna kuna, i zaradio bez po’ muke milijune, Josipa nije snosila nikakve posljedice. Baš kao i u slučaju preskupe sanacije potpornog zida zbog navodne prijetnje klizištem i ugrožavanja obližnjih stambenih zgrada. Klizišta nikad nije bilo, ali je na zidiću tvrtka Visoko potkrovlje itekako zaradila, a govorilo se i da je, u znak zahvalnosti, izvela radove na Josipinoj kući u Vodicama. Kninska gradonačelnica je to odlučno demantirala, navodeći da je, uostalom, to kuća njezinog oca koji je mukotrpno radio u inozemstvu i zaradio svaki njezin kvadrat…
Kad se analizira tko je servisirao gradonačelnicu u svim tim suspektnim poslovima i što je s njima danas, vidljivo je da su svi oni napredovali, da su svi profesionalno, a možebitno i na drugi način, zbrinuti. Riječ je o nekoliko lojalnih službenica na koje se oslanjala, kao i u aferi vjetrenjače. Modus operandi je isti…
Službenici su bitan dio koruptivnog sustava. Bez njih, bez njihove kooperativnosti u nezakonitim radnjama, afera uglavnom ne bi ni bilo. Netko je sve te odluke, sve te dozvole bez odgovarajućih uvjeta, sva ta rješenja, izvlaštenja, diplome, poticaje itd. morao napisati i elaborirati.
Za Josipu Rimac kao kninsku gradonačelnicu ključne službeničke figure su bile Sanja Lozančić, Josipa Leontić i Ružica Galić. Svaka iz te suradnje baštini svoje “zasluge” i svaka je dobila promaknuće ili kakvu dodatnu sinekuru.
Pravnica, Sanja Lozančić u Grad Knin je došla kao vježbenica i strelovito se popela do pozicije pročelnice Upravnog odjela za lokalnu samoupravu i prve suradnice Josipe Rimac.
Josipa Leontić, voditeljica Odsjeka za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, zaslužna je i za izradu prijedloga odluke o oslobađanju Bašića obveze plaćanja komunalnog doprinosa, ali i za niz drugih poslova gradonačelnice, poput suspektne sanacije potpornog zida, koje je pravno “pokrivala”.
Ružica Galić, viša savjetnica u Upravnom odjelu za imovinsko-pravne i zajedničke poslove, odigrala je presudnu ulogu u postupku izvlaštenja zemljišta za potrebe vjetroelektrane Krš Pađene, za što je Josipa, navodno, obilato nagrađena. Uz njih, posebnu ulogu, svojevrsnog “oficira za vezu”, imao je i gradski vijećnik, svojevremeno predsjednik kninskog Gradskog vijeća, Marinko Tokmakčija. Svi su oni uredno odrađivali naloge gradonačelnice, ali su za to bili i izdašno honorirani. No, pođimo redom.
Optužnica za krivotvorenje službene isprave
Kad je Sanja Lozančić primljena kao vježbenica u gradsku upravu, u to je vrijeme predstojnica Ureda gradonačelnice bila Cecilija Tolo, pravnica s položenim pravosudnim ispitom, koja je figurirala i kao tajnica Grada. No, kako je Tolo stalno ukazivala ne nezakonitosti u radu gradske uprave i odbijala u tome sudjelovati, a uza sve se s Josipom razišla i politički, trebalo je se riješiti čim prije. Pa je donesena Odluka o ustrojstvu upravnih odjela Grada kojom se ukida Ured gradonačelnice, a time i radno mjesto Cecilije Tolo. Osnivaju se tri upravna odjela ( za lokalnu samoupravu i društvene djelatnosti, za prostorno uređenje, komunalne, imovinsko-pravne poslove i zaštitu okoliša te za financije, gospodarstvo i EU fondove ). Sanja Lozančić preuzima Upravni odjel za lokalnu samoupravu, a Josipa Leontić odjel za prostorno uređenje u kojem je i Ružica Galić. Tolo je degradirana i raspoređena na poslove s najmanjim koeficijentom predviđenim za VSS, što nije prihvatila i uskoro ostaje bez posla.
Nekadašnja vježbenica postaje desna ruka Josipe Rimac. Njezin je uradak i Pravilnik o raspoređivanju službenika i namještenika u gradskoj upravi koji je gradonačelnici poslužio kao oružje za obračun s nepoćudnim i nekooperativnim djelatnicima. Sindikat službenika i namještenika Grada Knina protiv nje je podigao kaznenu prijavu za falsificiranje službenog dokumenta, što bi je trebalo, smatraju, diskvalificirati iz rada u javnoj upravi. Umjesto toga, iako je optužnica potvrđena, postupak se vodi već šest godina, a nijedno ročište nije održano. Tri su ročišta bila zakazana, zadnje u studenome prošle godine, ali su sva tri otkazana, a ono zadnje čak na neodređeno vrijeme ( ?! ) , što sugerira, kaže bivši povjerenik Sindikata službenika i namještenika Ivo Jozinović, da pravosuđe sabotira postupak.
Lozančić je, nakon promjene vlasti i dolaska na čelo Grada neovisnog Marka Jelića, zbrinuta premještajem u Ured državne uprave, a potom, reorganizacijom državne uprave koja dolazi pod ingerenciju županija, smjestila se u kninski ured županijske administracije. Za Jozinovića je to skandalozno, jer osoba s optužnicom nikako ne bi mogla raditi u javnoj, lokalnoj, regionalnoj ili državnoj upravi.
No, Sanja Lozančić je višestruko zadužila Josipu Rimac, stoga, nije nikakvo čudo da se Josipa za nju na vrijeme pobrinula.
Tadašnji sindikalni povjerenik Ivo Jozinović ( koji je svojedobno u Kninu bio lokalni dužnosnik ), danas zaposlen u Odsjeku za prostorno uređenje, o postupku protiv Sanje Lozančić kaže:
-Zbog gubitka dijela zaposlenika, izgubili smo i svoju sindikalnu podružnicu, ali od postupka protiv Sanje Lozančić nismo odustali nego smo tražili od Ministarstva da po službenoj dužnosti preuzme predmet. Oni su to učinili i optužnica je potvrđena. Naš cilj nije kažnjavanje Sanje Lozančić, nego da se klasično djelo falsificiranja službenog dokumenta kazneno tretira i da se postupak završi, bilo tako da se utvrdi da je pročelnica nedužna i sud je pravomoćno oslobodi, bilo da se utvrdi da je kriva i sud je pravomoćno osudi. Ali, nedopustivo je da osoba koja je iskoristila slabost našeg sustava za nezakonito djelovanje, napreduje, a sudac već šest godine predmet drži u ladici- revoltirano će Jozinović. Ističe i da su se u ovom predmetu tri suca promijenila, a nijedno ročište nije održano.
Jozinović: U kakvoj mi to državi živimo?!
–Zadnje ročište je bilo zakazano u studenome prošle godine, da bi naprasno- priča Jozinović- bilo otkazano, a u međuvremenu se njezin radno-pravni status na brzinu promijenio i Lozančić je omogućeno napredovanje iz gradske u državnu upravu.
Iz kninske gradske uprave upozorili su i predstojnicu Ureda državne uprave Editu Grubišić i župana šibensko-kninskog Gorana Pauka da je riječ o službenici pod optužnicom, ali su od njih dobili objašnjenje da protiv službenice Lozančić ne mogu postupati dok nije pravomoćno osuđena. Iskoristili su, tvrdi Jozinović, zakonsku mogućnost, pa je njezin prelazak u državnu ( potom županijsku ) upravu tretiran kao premještaj, bez raspisivanja natječaja.
-Ja nisam sudac, nego samo jedan od šest svjedoka koji su uočili falsificirani službeni dokument- Odluku o ustrojstvu upravih tijela Grada Knina. Inače, mogu reći da u 23 godine rada u lokalnoj upravi, a jedno vrijeme sam bio i dužnosnik, nikad, ni od jednog gradonačelnika nisam dobio zahtjev da napišem neki nezakoniti akt. Ako je tko to i pokušao, odbio sam, i od toga se odustalo. Nije problem samo Josipa Rimac, problem su oni koji su za određenu nagradu spremni raditi nezakonite akte- zaključuje Jozinović. Navodi i da je jedan zaposlenik gradske uprave priznao kazneno djelo, predmete mu je u rad dala Sanja Lozančić, rekao je, i sud je odustao od njegovog kaznenog progona. No, dvije kolegice su nastavile izvršavati nezakonite naputke i u dva dana su, tvrdi Jozinović, napravile pet falsifikata, što je i dokazano. Upravo zbog takvih stvari, te zloupotrebe slabosti sustava i korištenja veza u napredovanju, a ne sposobnosti, mladi ljudi napuštaju Hrvatsku, a ne zbog malih plaća, uvjeren je.
Za Sanju Lozančić izrijekom tvrdi da je falsificirala i druge dokumente, između ostalog kako bi onemogućila da njegova djeca dobiju stipendiju Grada, “ali sam prešao preko toga da ne bi ispalo da su moji motivi privatni. Ali kad su falsificirani pravilnici kako bi neki lakše napredovali a drugi stradali, rekao sam, e, neće moći, i pokrenuli smo postupak. Nevjerojatno je, ističe, da se DORH nije ni očitovao, da sudac tužitelja nije ni pozvao na ročište!? Pa u kakvoj to državi mi živimo?
Šibensko-kninski župan Goran Pauk o “slučaju Lozančić” kratko kaže:
– Preuzeli smo reorganizacijom sve službenike Državne uprave, osim onih koji su imali uvjete za mirovinu. Obratili smo se sudu radi provjere stanja u ovom slučaju, i dobili smo informaciju da je u ožujku optužnica protiv Sanje Lozančić potvrđena zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave. Kako se ne radi o pritvorskom ni koruptivnom kaznenom djelu, nemamo potrebu ni obvezu službenicu suspendirati. Konačno, djelo je navodno počinjeno 2013, optužnica je potvrđena 2016., a postupak nije ni počeo- reći će Pauk, ne želeći se upuštati u komentiranje slučaja.
Sanja Lozančić je danas je zaposlena u Upravnom odjelu za imovinsko-pravne i zajedničke poslove kao viša savjetnica s radnim mjestom u Kninu.
Blažević : Službenici moraju provesti nalog nadređenih ( ? )
Josipa Leontić, voditeljica odsjeka za prostorno uređenje, gradnju i zaštitu okoliša, u statusu više stručne savjetnice, također spada u krug odanih Josipinih suradnica, pa je također pravodobno zbrinuta, a pride je dobika i sinekuru u Regionalnom centru za gospodarenje otpadom Bikarac, gdje je član NO. Izravno je bila angažirana na izradi Odluke o oslobađanju tvrtke C.E.M.P., Milenka Bašića, od plaćanja komunalnog doprinosa Gradu Kninu u iznosu od preko 370 tisuća kuna. Za siromašni grad, poput Knina, to je velik novac, i Knin svakako nije od onih gradova koji su u poziciji da mogu investitorima opraštati takva davanja. Leontić je Odluku pripremila za Gradsko vijeće, a vijećnicima je, iako je bila najavljena gradonačelnica, kao predlagatelj, akt obrazlagao dogradonačelnik Nikola Blažević, koji je, uz ostalo, kazao i da će vjetroelektrana Krš Pađene Kninu donijeti stotinjak novih radnih mjesta!
Blažević ne vidi u tome ništa sporno. Naprotiv.
-Odluku je 2013. donijelo Gradsko vijeće, kao i sve odluke koje prelaze vrijednost od 156 tisuća kuna. Za one akte čija je vrijednost ispod tog iznosa zadužen je Odjel za komunalne poslove. Predagatelj Odluke o oslobađanju C.E.M.P.- a od plaćanja komunalnog doprinosa je bila gradonačelnica, a ona može ovlastiti i drugu osobu da o tome izvijesti Gradsko vijeće, ako je bolje informiran o toj materiji. Ni predsjednik Vlade ne obrazlaže sve vladine odluke. U konkretnom slučaju ja sam bio izvjestitelj po nalogu gradonačelnice, a vijećnici, među kojima je bio i današnji gradonačelnik Marko Jelić kao tada nezavisni vijećnik, su odluku prihvatili- kaže Blažević. Inače, napominje, GV Knina je 2001. donijelo odluku da se svi koji ulažu u proizvodne djelatnosti oslobode komunalnog doprinosa ako to zatraže. C.E.M.P. je zatražio oslobađanje plaćanja, vjetroparkovi su kategorizirani kao proizvodna djelatnost i time su svi uvjeti za oslobađanje bili ispunjeni. CEMP nije bio jedini- ističe Blažević, dodajući kako je zapošljavanje 100 radnika bilo samo dodatni element za donošenje odluke.
No, tko će to nadoknaditi u proračunu?
– Odluka je sadržavala i odgovor na ta pitanja, odakle će se ta sredstva kompenzirati i za koju će se komunalnu infrastrukturu potrošiti. Iz komunalnog doprinosa se servisira gradnja komunalne infrastrukture, a iz komunalne naknade- održavanje. Dakle, Odluka je bila i zakonita i uobičajena, i sve je to čisto- tvrdi Blažević, a zašto je nedostajao neki potpis, to, kaže, ne može komentirati…
Na opasku da službenici koji su spremni izrađivati nezakonite akte napreduju, a oni koji se brinu da je sve u skladu sa zakonom kažnjavaju, Blažević ima vrlo zanimljiv odgovor:
-U zakonu o službenicima i namještenicima postoji odredba po kojoj je službenik dužan izvršiti nalog nadređene osobe, a ako misli da je nezakonit, dužan je na to upozoriti. Ako mu nadređeni ponovi nalog, mora ga izvršiti, osim ako je riječ o kaznenom djelu. ( ?! )
-I ja sam- reći će još trenutni dožupan Blažević- potpisivao neke akte i kao gradonačelnik i kao dogradonačelnik, i nakon toliko godina siguran sam da nisam nikad potpisao nešto nezakonito.
Usluga za uslugu
Leontić je imala posebnu ulogu i u sanaciji čuvenog potpornog zida u Tomislavovoj ulici, dugog 30 metara i oko dva metra širine. Zbog navodne hitnosti nije proveden postupak javne nabave, a tvrta Visoko potkrovlje iz Žrnovnice dobila je posao aneksom ugovora o sanaciji zgrade u Tomislavovoj ulici 12-14-16, što je Grad stajalo 560 tisuća kuna. O kakvoj je žurbi zapravo bila riječ svjedoči podatak da je natječaj raspisan tek 2009., ali je poništen, a posao je dodijeljen Visokom potkrovlju, iako skupljem od ostalih ponuditelja, i to neposrednom pogodbom.
Izravnu pogodbu s tvrtkom Visoko potkrovlje u ime Grada nije potpisala gradonačelnica Rimac nego njezin zamjenik iz srpske kvote Dragan Jerković, pročelnica Josipa Leontić i vježbenica Sanja Barić ( udata Lozančić ) . Unatoč tome što je policija upozorena na sve inkriminacije i involviranost Josipe Rimac koja je inzistirala na izbjegavanju javne nabave, Rimac nikad nije za to, kao i za sve druge afere u Kninu, odgovarala. Ali, zato su službenice Josipa Leontić i Sanja Lozančić u znak zahvale za sve obavljeno, promaknute. Lozančić čak nezakonito jer nije zadovoljavala uvjete za to radno mjesto ( nije imala potrebno radno iskustvo ), pa je post festum morala vraćati nezakonito isplaćen novac za nepripadajuću plaću…
Treća u Josipinom službeničkom trolistu je Ružica Galić, viša savjetnica u Upravnom odjelu za imovinsko-pravne i zajedničke poslove, koja je odigrala presudnu ulogu u postupku izvlaštenja zemljišta za potrebe vjetroelektrane Krš Pađene, za što je Josipa, navodno, obilato nagrađena.
Bivša državna tajnica nije prezala od pritiska na državne službenike i dužnosnike na svim razinama, pa je radila presiju i na lokalne vlasti u matičnoj Šibensko-kninskoj županiji radi izvlaštenja zemljišta za vjetroelektranu Krš Pađene.
Kako je dio vjetroparka već izgrađen na privatnim česticama koje su neregularno oduzete vlasnicima Josipi su trebali službenici Ureda državne uprave da bi izvlaštenje 33 tisuće kvadrata za C.E.M.P. ubrzali, a potpisala ih je Ružica Galić, koja je još iz vremena kad je Rimčeva bila gradonačelnica, ostala dužnica svojoj tadašnjoj šefici…
Ali, i za nju se Josipa na vrijeme pobrinula. Nakon gotovo 25 godina svakodnevnih putovanja iz Sinja na posao u Knin, Galić se, kao i njezine kolegice u statusu više savjetnice ( za imovinsko-pravne poslove ), po uspješno obavljenom postupku izvlaštenja za Bašića, napokon vratila kući, u svoje Hrvace! U tom je premještaju bivšoj državnoj tajnici pomogao njezin kolega i prijatelj, splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban. A u kninski ured gđe Galić, kako neformalno saznajemo, ovih su dana stigli djelatnici USKOK-a kako bi preuzeli arhivu koja je iza nje ostala…
Briga za zavičaj
Uz njih, posebnu ulogu, svojevrsnog “oficira za vezu” imao je i gradski vijećnik, svojevremeno predsjednik kninskog Gradskog vijeća, Marinko Tokmakčija. Svi su oni uredno odrađivali naloge gradonačelnice, ali su za to bili i izdašno honorirani. Samo rijetki su bili oni koji su joj otkazali lojalnost i odbili biti kooperativni u poslu za koji su procjenjivali da je protuzakonit. Ali, Josipa je dobro znala koga može “uvezati”, a koga se treba čuvati, tko je “podoban”, a tko nije.
Činjenica je da bi bez službeničke logistike malo što mogla učiniti. Zato se za njih pobrinula. Svima je osigurala solidne sinekure, nikome od onih koji su joj bili odani nije okrenula leđa. Koji su bili njihovim motivi za suučesništvo u nezakonitostima? Strah od gubitka posla, želja za napredovanjem, neki drugi vidovi kompenzacije? O tome možemo samo nagađati…
A što su bili Josipini motivi da se upusti u sva ta koruptivna “partnerstva”? Želja za brzim, pa i prekomjernim bogaćanjem, za statusnim simbolima koji idu uz uspjeh, ili, kako to kažu njezini prijatelji i bliski suradnici, briga za zavičaj?
Ima li oko toga uopće dvojbe…?
Josipa Rimac (Foto: Tris/H. Pavić)
