Da u današnjoj, navodno demokratskoj i po Ustavu socijalnoj i pravnoj državi koja jamči svim svojim građanima ravnopravnost pred zakonom, ima privilegiranih i jednakijih od drugih, to smo svi znali. Poznato nam je i da su naši saborski zastupnici preplaćeni, da svoje visoke plaće primaju bezuvjetno, dakle, čak ako na posao i ne dolaze. Ali, da su tako besramni da s tim plaćama, koje su bar dvostruko veće od hrvatskog prosjeka, nisu kadri sebi platiti obrok po cijeni koja se odnosi na sve druge , na “obične smrtnike”, nego jedu u saborskom restoranu ( kantini, menzi…) po skandalozno povlaštenim, bagatelnim cijenama, to mnogi od nas nisu znali dok ih na ovu nevjerojatnu privilegiju “narodnih deputata” nije upozorio Marko Ferek, koji je potaknut ovim saznanjima pokrenuo i peticiju…
Ferekovo “buđenje”
Ferek je predsjednik Udruge za razumijevanje ADHD-a”Buđenje”. S prijateljem, saborskim zastupnikom, odlučio je, u svojstvu posjetitelja, ručati u saborskom restoranu. Znao je odranije, kako je ispričao na RTL-u, da su cijene u restoranu Hrvatskog sabora, povoljnije negoli u studentskoj menzi. A kvaliteta jela se ne može ni uspoređivati s onom koja se priređuje u menzama za studente. Ipak, unatoč tome što je već bio upućen u pogodnosti koje zastupnici uživaju, ostao je zatečen i šokiran onim što je doživio. Jer, u saborskom restoranu, koji čak nije ni obveznik plaćanja poreza ( ?! ), jede se umalo pa besplatno!
Ferek i njegov prijatelj zastupnik, za ručak su uzeli kotlete u umaku s kroketima, salatu, jedan od njih je pojeo i juhu, a jedan je popio sok. Sve to su platili nevjerojatnih 48 kuna!!! Glavno jelo stajalo ih je, po osobi, 15 kuna. Pa gdje toga ima?!
Mogli su birati između restorana i menze, ali su otišli u menzu, gdje su cijene neznatno niže nego u restoranu, toliko da je to zanemarivo.
Kako bilo, iznenađeni Ferek sve je ispričao na RTL-u, pa čak i objavio račun iz kojeg je vidljivo da su dvije osobe ručale u saborskoj menzi za samo 48 kuna! U menzu, kazao je, još i možete ući, ali restoran je samo za zastupnike!
Ferekova priča je žalosna. Ali istinita, stvarna. Ona govori o moralu naših zastupnika kojima nikad nije palo na pamet da ta jela koja konzumiraju u restoranu Sabora i tako sramotno malo plaćaju, zapravo subvencioniraju građani. Zar im , kod svih privilegija koje uživaju, nije bilo neugodno da na naš trošak još i jedu, a svoje plaće spremaju na račun i štede?
Sramotne privilegije
Kakve smo to ljude izabrali da nas zastupaju i da se za naša prava i dobrobit bore? Egocentrične uhljebe kojima je bilo važno jedino da se nekako domognu Sabora, a onda je njihovo carstvo nebesko! Mnogi od njih na sjednice Sabora i ne dolaze, mnogi u četiri godine i ne progovore, vjerojatno ih jedan dobra dio i ne zna o čemu se na saborskim zasijedanjima raspravlja jer materijale nisu ni pogledali, kamoli proučili i za eventualnu raspravu se pripremili. Imaju najmanji broj radnih sati od svih poznatih i nepoznatih zanimanja, višestruko duži odmor od svih u ovoj zemlji, plaćeni odvojeni život, hotelski ili privatni smještaj ako nisu iz Zagreba, putne troškove kad idu kući, dnevnice i troškove svakog tzv. službenog putovanja koje mnogi doživljavaju naprosto- turistički. I uz sve to, je li moguće, još im je osigurana i gotovo besplatna prehrana!
Sabor kod građana uvijek, od svih državnih institucija, dobiva najniže ocjene. Ljudi svoje zastupnike uglavnom ne cijene, od njih nemaju nikakve koristi, ali ,nažalost, često imaju puno štete, s dugoročnim posljedicama. Većina se slaže da ih je previše i da nas preskupo koštaju, potpuno nerazmjerno njihovom učinku. I u to nema sumnje. Omogućili su nam da se u to uvjerimo. Toliko su samodopadni i opijeni vlastitom važnošću da su se potrudili osigurati prijenose saborskih sjednica, valjda računajući da će ih to učiniti besmrtnima, a samo su se narodu ogadili. Čast iznimkama, kojih je sve manje, ali pokazali su nam da je to jedno bahato, samoživo društvo neradnika koji javni novac troše mlateći praznu slamu, natječući se u razmjeni uvreda, nepristojnosti, neznanju, primitivizmu…
Zašto mi to plaćamo? Kako je moguće da za svoj (ne)rad ne odgovaraju onima koji su ih izabrali, kako je ovaj nesretni narod pristao na njihovu nesmjenjivost makar i kad u Saboru više nikog, osim sebe, i formalno i stvarno, ne predstavljaju? Neki su od njih prošli put cijelom linijom političkog spektra, ne mareći za ideologije, ni za stranačke iskaznice s kojima su ušli u parlament. Jedini je kriterij njihova konvertitstva i nemoralnih transfera financijska isplativost, kojom kupuju i svoju političku opstojnost.
Peticija
Zbog svega toga, Marko Ferek je odlučio reagirati, za razliku od hrvatske šutljive i trpljive većine. Pokrenuo je Peticiju za uvođenje poreza na ugostiteljske usluge u hrvatskom Saboru.
Bar nešto! U obrazloženju Ferekove inicijative navodi kako joj je cilj smanjiti rasipništvo zastupnika, i da na svoj obrok ili piće u saborskom restoranu, menzi ili kantini, plate porez kao i svi ostali građani ove zemlje.
-Službenim tumačenjem Zakona, jasno je da restoran u Saboru i ostale ugostiteljske usluge ne podliježu fiskalizaciji, jednako kao udruge, zadruge i srodna udruženja; ukoliko je pružanje ugostiteljskih usluga organizirano interno i samo za službenike tog državnog tijela, tj. članova organizacije. Ipak, jeli taj Zakon pravedan i šalje li ispravnu političku poruku? – pita se Ferek i navodi da je po društvenom kapitalu Hrvatska na 109-tom mjestu među 149 zemalja.
-Industrija, obrazovanje, infrastruktura, poticanje poduzetništva i ostale grane nužne za održivo “poslovanje” države su među posljednjima u Europi i svijetu, prema dobiti i napretku. U isto vrijeme, visoki dužnosnici, što uključuje i saborske zastupnike imaju privilegije koje nemaju mnogi dužnosnici daleko razvijenijih zemalja.
U 2019. godini, zastupnici su potrošili čak 8.614.274,80 kuna- konstatira u obrazloženju peticije Ferek i s pravom primjećuje kako daleko bogatije zemlje na takvim izdacima štede, i taj novac usmjeravaju na razvoj poduzetništva, obrazovanja, znanosti, zdravstva i ostalih sektora koji pridonose višoj kvaliteti života građana i standarda u državi.
-Još od 2014.godine traje rasprava o Saborskom restoranu, a praktički od nastanka Hrvatske traje rasprava zašto naši visoki dužnosnici imaju pravo i moć koristiti sve ove povlastice na štetu države i svakog građana. Ovom peticijom želi se skrenuti pozornost na njihove brojne privilegije, često nerazumljive “običnim građanima” i štetne za sveopće funkcioniranje države.
Ovom peticijom želimo iznijeti mišljenje građana koji, u konačnici, i financiraju cijeli ovaj cirkus- zaključuje na kraju peticije Marko Ferek.
Bit će zanimljivo vidjeti koliko će građana potpisati njegov apel i na taj način izraziti svoje neslaganje sa zastupničkim privilegijama koje su prevršile svaku mjeru. A što je privilegija više, to su i naši zastupnici sve otuđeniji i odnarođeniji , sve udaljeniji od izvorne funkcije koju im je narod povjerio…
