Da su odnosi SDP-ovog riječkog dvojca, Zlatka Komadine i Vojka Obersnela došli do točke usijanja, sasvim je evidentno. Prilikom blagdanskog druženja SDP-ovaca u Rijeci, koje je dolaskom “počastio” i šef stranke Davor Bernardić, Obersnel je skinuo rukavice i predsjedniku otvoreno poručio- “mijenjaj sebe ili program”. Zbog toga je uskoro popio “jezikovu juhu” od svog kolege Zlatka Komadine, primorsko-goranskog župana i potpredsjednika SDP-a, koji je ocijenio da je “stvar elementarne pristojnosti, ako ti je netko došao u goste, da se onda pristojno ponašaš”. Duel se nastavio Obersnelovom objavom na Twitteru u kojoj se riječki gradonačelnik pita je li se to Komadina možda predomislio- pa sad hoće biti biskup?!
Ne, rekli bismo, hoće biti dosljedni oportunist.
O kakvoj to pristojnosti govori Komadina u situaciji kad se stranka doslovce raspada, članstvo sve masovnije odlazi iz “društva mrtvih pjesnika”, i svi vide koliko je sati osim predsjednika? Ne bi li bilo, ne samo pristojno, nego i dostojanstveno da se Davor Bernardić nakon ovako ozbiljnog pada rejtinga stranke sam povukao s čelne pozicije SDP-a, umjesto što prisiljava svoje kolege i prijatelje da mu svako malo crtaju kako opasno eksperimentira sa SDP-om i da mu je vrijeme iscurilo? Zar Bernardić doista kani ostati zadnji “na braniku SDP-a”, njegov posljednji član i time oslobođen bilo kakve kritike oponenata?
Uostalom, Obersnel je , neovisno o tomu što se radilo o ležernoj prigodi, rekao ono što misli ne samo on nego velik broj SDP-ovaca, ali, nažalost, nikad dovoljan da bi Beru prisilio na uzmak.
-Evo, predsjedniče – ili mijenjaj sebe ili program, ili ćeš morati učiniti ono što te neki pozivaju da napraviš. To se ne odnosi samo na predsjednika, nego i na članove Predsjedništva, ali i Glavnog odbora. Pozivam vas da razmislite o onome što činite jer iduća godina će biti za sve nas još teža i bolnija ako se nešto ne promijeni- to su te “skaredne” riječi koje je na stranačkom druženju izgovorio Obersnel.
I u čemu je problem? U otvorenosti, iskrenosti, neprikladnom trenutku i mjestu? Zar je više ijedan trenutak, ijedno mjesto neprikladno da se Davoru Bernardiću pokušaju otvoriti oči? Stranka je pala na 14 posto podrške građana, ispod potpore koju dobiva Živi zid i sad je trećepozicionirana . SDP više nije najjača oporbena stranka, ali njezin čelnik ni to ne priznaje, kaže, u te ankete ne vjeruje, one su namještene.
Zapravo, kod svega što se u SDP-u događa otkako mu je Bernardić na čelu, od dubokih podjela unutar članstva do masovnih odlazaka iz stranke, a izgubili su u ove dvije godine i osam zastupnika, moglo bi se reći da je Obersnel bio isuviše obazriv i pristojan. Najnepristojniji je u toj SDP-ovskoj priči upravo Bernardić koji cijelu stranku vuče na dno, a svoje kolege za nos! A Komadina, koji je još prije 10-ak dana optužio javno Obersnela da je bio mentor SDP-ovoj “pobjeguši” Ani Komparić Devčić, zastupnici koja je prebjegla Bandiću, sada cvili kako blagdansko druženje, otvoreno za javnost ( jao! ) nije mjesto za stranačka prepucavanja. Svatko ima pravo na svoje mišljenje u stranci, ali ga treba- poučno će Komadina- i iznositi u stranci. Pa što i Komadina nije u stranci optužio Obersnela za mentoriranje Komparić Devčić?!
Konačno, gdje je Obersnel svoje mišljenje iznio? Zar nije to učinio među svojim stranačkim kolegama i prijateljima? I što znači da su na druženju bili i novinari? Što to još u SDP-u i o SDP-u mogu čuti što dosad nisu čuli ili vidjeli?
Vojko Obersnel odmah se oglasio na Twitteru, jer Komadina i on više i ne pokušavaju zatomiti osobne animozitete.
-Zanimljiv stav Komadine. Nepristojno je na blagdanskom domjenku reći istinu. Valjda je pristojno šutke gledati kako diletanti uništavaju ono što smo gradili 25 godina. Možda se predomislio pa sada hoće biti biskup- ironično je replicirao Obersnel jednom od najvećih oportunista među SDP-ovcima- Zlatku Komadini.
S pravom. Zašto bi bilo nepristojno reći istinu, i otkad to bi bilo ispravno gledati utopljenika kako tone i okrenuti glavu na drugu stranu?