Reggae glazba, gradnja suhozida, ritual kojime se u Mongoilji odrasla deva navodi da prihvati novorođenu devu, španjolska škola jahanja u Beču, jordanska tradicionalna vjenčanja, gruzijsko hrvanje s plesom i pjesmom, hurling – igra udaranja loptice drvenim štapovima, japansko ritualno maskiranje na prelazima godišnjih doba, tradicionalni proljetni svečani rituali kazahstanskih uzgajivača konja i egipatsko lutkarsko kazalište dodani su na popis svjetske “nematerijalne kulturne baštine” odnosno kulturnih blaga koje je Ujedinjeni narodi smatraju dostojnim zaštititi i promicati, javlja UNESCO.
– Reggae je misaona, društveno-politična, senzualna i duhovna glazba – pojasnili su u UNESCO-u, nakon što su prihvatili preporuku Jamajke.
– Oduševljen sam, divna je vijest – izjavio je BBC za veteran ‘puštanja’ reggaea u Velikoj Britaniji Dave Rodigan.
– Reggae je jedinstven, s Jamajke. To je glazba koju smo stvorili i koja je prodrla u sve krajeve svijeta – pohvalila se jamaičanska ministrica kulture Olivia Grange, klasično politički prezuevši zasluge pokojnog Bob Marleya, Peter Tosha i drugih pionira reggae-glazbe.
Najavljujući odluku, UNESCO je ustvrdio kako je ‘reggae doprinos međunarodnom diskursu o pitanjima nepravde, otpora, ljubavi i čovječanstva”.
Nadalje, UNESCO opisuje igru Hurling kao “terensku igra koju igraju dvije ekipe koje datiraju 2000 godina i imaju snažno uporište u irskoj mitologiji”, te koja ‘promiče zdravlje i dobrobit, uključivost i timski duh.’
Kako javlja BBC, poseban status dobila je i umjetnost gradnje suhozida u europskim zemljama kao što su Francuska, Grčka i Italija.
– U Velikoj Britaniji, neki suhozidni zidovi datiraju više od 600 godina, kada su izgrađeni da odbijaju vukove – veli BBC-ijev novinar, koji nije upoznat s činjenicom kako su brojni suhozidi u Hrvatskoj znatno stariji od britanskih.
Nadalje, na popisu UNESCO-baštine se našao i stari oblik egipatskog kazališta nazvanog Al-Aragoz koji se koristi tradicionalnim ručno izrađenim lutkama.
Chidaoba (hrvanje) je drevni oblik borilačke vještine koju prakticira veliki dio muške populacije u svim regijama Gruzije.
Japanski Raiho-shin rituali se održavaju jednom godišnje u različitim regijama Japana – osobito u Tohoku, Hokuriku, Kyushu i Okinawi – na danima koji označavaju početak godine ili kada se godišnja doba mijenjaju. Tijekom rituala, lokalni ljudi obučeni kao božanstva u neobičnim kostimima i zastrašujućim maskama, posjećuju kuće, opominju na lijenost i poučavaju djecu dobrom ponašanju.
Zauzvrat od domaćina dobiju večeru.
Tradicionalni proljetni svečani rituali kazahstanskih uzgajivača konja sad su nematerijalna baština, a njihov dio je i ispijanje fermentiranog pića od kobiljeg mlijeka.
Potom jordanski vjenčani show-program koji započinje otac mladoženje gurkanjem svatova itd.
Možda bi mi iz Hrvatske mogli predložiti nešto.
Možda našu tradicionalnu nematerijalnu sposobnost da upravljanje državom prepustimo gramzivim političkim nakupinama i najgorima među nama (HDZ, SDP, HNS, Most itd.) , te da slavnu povijest zamijenimo neslavnom, pobjedničku – gubitničkom, antifašističku – fašističkom itd.
Takvu sposobnost nema svaki narod.
Za kraj, evo jedna umalo reggae pjesma.
Ilustracija
