Kad se stranka ne može riješiti nesposobnog predsjednika, onda se predsjednik “riješi stranke”. Potopi je. Tako bi se moglo u najkraćem parafrazirati proces ubrzane erozije SDP-a i odlijevanja članstva nezadovoljnog vodstvom . Pa i najnoviju zamisao preostalih članova Predsjedništva SDP-a da do sredine rujna, kako piše riječki Novi list, svi kolektivno ( ili pojedinačno, svejedno) podnesu ostavke i na taj način pokušaju natjerati neumoljivog šefa partije da raspiše izbore za sva stranačka tijela. Prije negoli SDP postane sasvim marginalna, potopljena stranka koju birači više uopće “ne doživljavaju”. Ne da Bero “ključeve Iblerove” ni po cijenu života. Ali će, naposljetku morati kapitulirati. Jer će ostati sam i – zaključan…
Dvojbeno je hoće li se 12 preostalih članova Predsjedništva uspjeti dogovoriti oko ove najnovije “izlazne strategije” i odstupiti, nakon čega bi, kao v.d., Zlatko Komadina vodio stranku do izbora ( najkasnije krajem iduće godine ), ma kako to cinično bilo. Ili će se ponovo pobosti “rogovi u vreći” sasvim destruiranog SDP-a, i kao rakova djeca
razbježati na sve strane. Poput Bojana Glavaševića. Koji, navodno, već sudjeluje u izgradnji nove političke platforme s Dalijom Orešković kao brendom na koji će se ta buduća opcija pozivati. A nije Glavašević jedini koji vjeruje da svoju političku karijeru može ostvariti i izvan SDP-a. Neki se, možda, pridruže udruženoj ljevici nakon potpisivanja “Šibenske deklaracije” u prvom rujanskom tjednu ( Nova ljevica, Orah, Radnička fronta, SRP, Hrvatski laburisti ) . Uostalom, što je još ostalo od SDP-a nakon Milanovića i Bernardića ?!
Davor Bernardić ostat će zabilježen u hrvatskoj politici kao doista rijedak slučaj. U manje od dvije godine predsjedničkog mandata u stranci ( izabran je u drugom krugu 26. studenoga 2016. nakon pobjede nad Rankom Ostojićem ), čak je dvaput rušen. Osporavan je de facto od prvog dana, ali ne zato što su ga njegovi oponenti mrzili, nego zato što ga čak ni njegovi mentori nisu poštovali. Nije kod Bere problem deficit političkog iskustva, jer taj je čovjek bio godinama na čelu najveće i najjače SDP-ove, zagrebačke, organizacije. Bio je i potpredsjednik zagrebačke Gradske skupštine, deset godina je saborski zastupnik. Ali, nije politika fizika u kojoj je Bero plivao kao riba u vodi. Za njega je politika znanstvena fantastika i u njoj se naprosto od prvog dana utapao.
Problem je apsolutni deficit političkog nerva, leadershipa i političke spretnosti, a još više od toga problem je njegova okruženost karijeristima i manipulatorima koji su ga uvjeravali kako je baš on najbolji izbor za SDP, zato što su ga trebali za ostvarenje vlastitih ambicija i probitaka. Konačno, najveći je problem što je takav netalentirani, nespretni, neuvjerljivi šef partije zahvaljujući poltronima i kvarnim mentorima ostao na vodećoj poziciji predugo, iako rekordno kratko. No, dovoljno da SDP-u, načetom dobrano Milanovićevim promašajima i bahatim, narcističkim eskapadama , potpuno sroza politički ugled a povjerenje kod birača spusti na jedva 17 posto potpore. NI dvije godine mandata još nije odradio a pun ga je kufer i socijaldemokratima i hrvatskoj javnosti . Ostane li Davor Bernardić na čelu, SDP i ne treba na izbore izlaziti. Osim ako želi i pisanu potvrdu svoje potpune marginalnosti.
Žalosno je da se jedna velika i nekoć ozbiljna politička stranka mora domišljati kako se riješiti svoga predsjednika. Koji, vjerojatno među rijetkima u SDP-u, još vjeruje u svoje liderske sposobnosti i u svoju političku misiju. I ne da se s “trona”. Radije će i stranku uništiti negoli se s njezinog vrha dobrovoljno maknuti. Žalosno je i za čovjeka kad ga njegovi dojučerašnji prijatelji i kolege toliko vremena “cipelare”, a on i dalje ustraje na tome da ih “vodi”. Ima li taj čovjek ponosa? Zar mu nije dosta? Zar ne vidi da je SDP-u dosta i da uskoro, svoj svojoj upornosti, neće imati koga (pred) voditi u bespuća svoje političke zbiljnosti? Ostat će sam, napušten brod…
Što znači inat kojim Bernardić prkosi zdravom razumu? Kome je to na korist? SDP-u, kako svjedoče ankete, nije nimalo. Ali nije ni Bernardiću. Jer, poslije ovog neslavnog eksperimenta koji je “raznio” SDP, Davor Bernardić višestruki je gubitnik. Za politiku je trajno izgubljen, a kako ju je pretpostavio struci ( fizici), odavno je izgubljen i za struku jer nije držao korak s njom i njezinim napretkom. A što je najgore, Bero je izgubio i kao čovjek. I na osobnom integritetu i na samopoštovanju. A tko nedovoljno cijeni sebe, ne može računati ni s poštovanjem drugih…

Davor Bernardić u Šibeniku (Foto: Tris/H. Pavić)