– Svaku večer šetam do plaže Banj. Uvijek zastanem na onom vidikovcu i pogledam Šibenik. I svaki put provjerim je li se ona ograda i dalje klima. Već tko zna koliko mjeseci nitko to nije popravio. Vjerujte, da se netko teži osloni na ogradu prema onoj strani koja gleda na grad, tko zna što bi se desilo. Da ne spominjem dicu koja se naguruju. Nije mi jasno da nitko ne vodi računa o tim stvarima. A ona ograda i inače ne djeluje sigurna. Možda je nekome lijepa, ali šta to vridi ako se netko, nedajbože… da se nekome nešto desi… Evo vi ste novinari pa napišite nešto o tome… – upozorio nas je jedan čitatelj, Šibenčanin, pomorac u mirovini koji tuda, kaže, svaki dan šeta pasa i sebe i liti i zimi.
Evo, napisali smo. No prije toga smo na šibensku jedinu gradsku plažu Banj išli provjeriti je li to što gospodin čitatelj govori doista tako, budući da je prije nekoliko mjeseci također bilo pritužbi na opasnu ogradu koja se njiše i leluja kada se na nju osloni. Zbilja, već i blagim oslanjanjem na krhku konstrukciju ograda se pomiče u smjeru rupe i stijenja iznad kojih je izgrađena panoramska osmatračnica. Lijepi pogled na Šibenik, odnosno na šibenski zaljev je nesporan, a nesporna je i nelagoda prilikom oslanjanja na tanašni ogradni sustav, ako ga se tako može nazvati. Jedino što vizualno podsjeća na sigurnost su tzv. ljubavni lokoti koji su ostavljeni na ogradnoj mreži, a koji inače predstavljaju željeno jamstvo za dugotrajnu ljubav.
– High quality safety – piše na jednom zahrđalom ‘katancu’, a tome su trebali stremiti i projektanti kada su projektirali vidikovac, ili barem oni koji su danas zaduženi za njegovo održavanje i sigurnost.
Na žalost, aljkavost i nemar je iz prve uočljiv i na činjenici da na vidikovcu već dulje vrijeme nedostaje i pozamašni broj plastičnih podnih obloga, pa tamo zjapi ružna rupetina. Moglo bi se još puno toga reći o tamnošnjem stanju, no ovdje ćemo se, zasad, ipak zaustaviti.
U nastavku pogledajte fotografije lijepe panorame i nelijepe ograde, te se radije ne oslanjajte na klimavu ogradu.