Glavna tema ovogodišnjeg Svjetskog dana voda su “Otpadne vode” s ciljem podizanja svijesti o važnosti recikliranja otpadnih voda. Otpadne vode koje nisu pročišćene završavaju u prirodi i onečišćuju okoliš, a ako se obrade, mogu se sigurno ponovno koristiti u razne svrhe. “Recikliranjem” otpadnih voda, ujedno, štedimo pitku vodu.
Ovogodišnjom kampanjom, povodom Svjetskog dana vode, nazvanom “Why waste water?, UN želi utjecati na smanjenje otpadnih voda te njihovo ponovno korištenje.
Dokument UN-a: Održivi ciljevi razvoja (Sustainable Development Goal-SDG) zacrtao je prije dvije godine ambiciozne ciljeve: do 2030. godine “poboljšati kvalitetu vode smanjenjem onečišćenja, uklanjanjem otpada i smanjivanjem količina opasnih kemikalija i materijal koje otpuštamo u okoliša te prepoloviti udio nepročišćenih otpadnih voda i znatno povećati recikliranje i sigurnu ponovnu uporabu na globalnoj razini”.
Koliko smo blizu odnosno daleko od postizanja tog cilja govore sljedeći podatci:
– Globalno, preko 80% otpadnih voda otpušta se okoliš bez pročišćavanja i ponovne upotrebe.
– 1,8 milijardi ljudi za piće koristi vodu onečišćenu kanalizacijom čime su izloženi bolestima poput kolere, dizenterije, tifusa… Onečišćena voda, loši higijenski uvjeti godišnje uzrokuju oko 842 tisuće smrti.
– 663 milijuna ljudi još uvijek nemaju pristup sigurnim izvorima pitke vode.
– Do 2050. godine, gotovo 70% svjetske populacije živjet će u gradovima, u odnosu na današnjih 50 %, a trenutno većina gradova zemalja u razvoju nemaju odgovarajuću infrastrukturu i resurse za učinkovito rješavanje problema otpadnih voda.
– Mogućnosti iskorištavanja otpadne vode kao resursa su ogromne. Pročišćene otpadne vode mogu biti izvor vode, energije, hranjivih tvari te drugih obnovljivih materijala.
– Troškovi upravljanja otpadnim vodama su zanemarivi u usporedbi sa koristima za ljudsko zdravlje, ekonomski razvoj i ekološku održivost kao i za pružanje novih poslovnih prilika i stvaranje više “zelenih” radnih mjesta.
Vodni ciklus i otpadne vode
Vodom, najvrjednijim resursom koji imamo, moramo pažljivo upravljati u svakom dijelu vodenog ciklusa: od crpljenja svježe vode, predobrade, distribucije i upotrebe do prikupljanja i tretiranja otpadnih voda prije njihovog otpuštanja u okoliš iz kojeg će ponovno biti upotrebljena.
S obzirom na porast broja stanovnika, ubrzanu urbanizaciju i ekonomski razvoj, količina otpadnih voda i cjelokupan teret onečišćenja su u porastu na globalnoj razini. Međutim, upravljanje otpadnim vodama, potpuno je zanemareno, a otpadne vode su podcijenjene kao potencijalno pristupačan i održiv izvor vode, energije, hranjivih tvari i ostalih obnovljivih materijala. Stoga otpadne vode treba gledati kao resurs, a ne samo kao teret za odlaganje, ističe se u ovogodišnjoj kampanji UN-a.
Postoje mnogi procesi obrade koji mogu omogućiti korištenje otpadne vode kako bi zadovoljili povećanu potražnju vode u rastućih gradovima, poljoprivredi, energiji i industrijskom razvoju.
Otpadne vode iz gradova
Prema procjenama globalna potražnja za vodom do 2030. godine mogla bi porasti za čak 50% . Ta će potražnja biti osobito izražena u rastućim gradovima te će zahtijevati nove pristupe u prikupljanju otpadnih voda. Ponovna upotreba otpadnih voda zaista može pomoći u rješavanju i drugih izazova kao što su proizvodnja hrane ili razvoj industrije.
Velik dio otpadnih voda, pogotovo u gradovima zemalja u razvoju, otpušta se direktno u okoliš: u površinske vode ili improvizirane kanale bez prethodnog pročišćavanja. Osim što se tako u okoliš ispuštaju otpadne vode kućanstava isto vrijedi i za otpadne vode iz industrije čime u okolišu završavaju i visoko toksične tvari. Čak i u gradovima gdje se prikupljaju i obrađuju otpadne vode, učinkovitost njihovog pročišćavanja varira s obzirom na način obrade, a većina “tradicionalnih” pročistača ne može ukloniti određene onečišćujuće tvari koje mogu negativno utjecati na ljude i ekosustav. Zato je potreban potpuno drugačiji i učinkovitiji pristup problemu otpadnih voda, a dobri primjeri već postoje.
Tako primjerice američki grad St. Petersburg od 1977. godine ima razvijen dvostruki sustav za distribuciju pročišćenih otpadnih voda. Paralelni vodoopskrbni sustav tog grada koji je spojen na industrijske pogone, trgovačke centre i stambene komplekse omogućuje upotrebu pročišćenih otpadnih voda za pranje vozila,pogona, rublja, navodnjavanje, fontane…
Drugi primjer je zračna luka Schipol u Amsterdamu koja ima postrojenje za biološko pročišćavanje otpadnih voda. Količina otpadnih voda iz te zračne luke može se usporediti s manjim gradom od 45 tisuća stanovnika. Na samom aerodromu je postrojenje za biološko pročišćavanje vode koje zadovoljava sve uvjete da se tako tretirana otpadna voda može vratiti u vodoopskrbni sustav grada.
Recikliranje vode u industriji
Industrijska potrošnja vode odgovorna je za 22% globalne uporabe voda. U 2009. godini u Europi i Sjevernoj Americi, potrošnja vode po djelatnostima iznosila je 50% u odnosu na 4-12% u zemljama u razvoju. Očekuje se kako će se kroz ubrzanu industrijalizaciju u pojedinim zemljama taj postotak u idućih 10-20 godina dodatno povećavati za čak pet puta.
Društveni i ekološki pritisci posljednjih godina doveli su do sve većeg pokreta koji od industrije traži da smanji svoje otpadne vode te da se one pročišćavaju prije otpuštanja. Otpadne vode sada se gleda kao potencijalni resurs i njihova upotreba ili recikliranje nakon odgovarajućeg tretiranja, može osigurati ekonomske i financijske koristi.
Tako se otpadne vode mogu koristiti ne samo unutar jedne tvrtke već nekoliko njih kroz ” industrijske simbioze “. U gradu Kalundborgu u Danskoj se tako nusproizvodi jedne tvrtke koriste kao resurs za drugu, u zatvorenom ciklusu. Elektrana Asnaes prima godišnje 700.000 m3 vode za hlađenje iz rafinerije Statoil, koju nakon pročišćavanja koristi za punjenje kotlova. Također svake godine koristi i oko 200.000 m3 pročišćene otpadne vode iz Statoila za čišćenje. Uštede na vodi su znatne: godišnje se uštedi gotovo 3.000.000 m3 podzemne vode i 1 000 000 m3 površinske vode.
Dobar model ponovne upotrebe otpadnih voda u korist zajednice dolazi iz Južne Afrike. Witbank polja ugljena nalaze se u blizini malog grada Emalahleni u Južnoj Africi koji se bori s nestašicom vode. Angloamerička rudarska tvrtka izgradila je postrojenje za obradu vode koje koristi tehnologiju desalinizacije kako bi vodu iz rudnika pretvorila u pitku vodu i koje ujedno otpadnu vodu pročišćava kako bi se mogla sigurno ispustiti u okoliš. Kao dodatna korist jer i to što se u postupku pročišćavanja iz vode odvaja gips koji se potom koristi kao građevinski materijal. Postrojenje tako pruža siguran izvor vode za grad i ispunjava 12% njegovih dnevnih potreba za vodom.
Poljoprivreda i korištenje otpadnih voda
Kako bi se povećali prinosi i zadovoljila sve veća potražnja, upotreba kemijskih gnojiva i pesticida u poljoprivredi je znatno porasla, čineći je tako jednim od velikih zagađivača okoliša.
Poljoprivrednici sve više istražuju nekonvencionalne vodne resurse, uglavnom otpadne vode, bilo zbog visokog sadržaja hranjivih tvari ili zbog nedostatka uobičajenih izvora vode za navodnjavanja. I zato zagađenje podzemnih i površinskih voda zbog korištenja nepročišćenih otpadnih voda u poljoprivredi postaje veliki je problem u mnogim zemljama u razvoju gdje se silom prilika prakticira upravo takav način navodnjavanja.
Procijenjeno je kako se oko 40,000-60,000 km2 zemljišta navodnjava otpadnim ili zagađenim vodama što predstavlja opasnost za zdravlje ljudi. No ako se pročišćava i primjenjuje sigurno, otpadna voda zaista može biti vrijedan resurs za navodnjavanja poljoprivrednih površina, a u cijelom procesu “recikliranja vode” mogu se stvoriti izravna i neizravna “zelena” radna mjesta.
