Šibensko-kninski župan Goran Pauk (Foto H. Pavić)
Na dogovoreni intervju sa šibensko-kninskim županom Goranom Paukom, predsjednikom Zajednice županija Hrvatske, došla sam uoči međunarodnog Dana sjećanja na žrtve Holokausta, 27.siječnja. Koji je Šibenik dočekao sa skandalom. S jedne strane ovaj grad je lani, uz financijsku pomoć i benevolenciju gradske ( HDZ) vlasti otvorio Muzej antifašizma u staroj gradskoj jezgri, ovdje se već nekoliko godina bez ijednog incidenta održava Festival alternative i ljevice ( FALIŠ ), ali ovdje je i na skandalozan način otpravljena međunarodna izložba „Anne Frank- povijest za sadašnjost“ koju je postavio HERMES (Hrvatska edukacijska i razvojna mreža za evoluciju sporazumijevanja ) u šibenskoj Tehničkoj školi.
Neposredno nakon svečanog otvorenja, izložba je demontirana zbog stava ravnatelja Josipa Belamarića da šest panoa koji govore o Drugom svjetskom ratu na ovim prostorima ne može biti izloženo, jer se na njima „partizani prikazuju kao cvijeće a ustaše kao zločinci“. “Anne Frank…” je naprasno otišla iz Šibenika. Da bi se na Dan sjećanja na žrtve Holokausta vratila i postavila u Muzeju antifašizma. Centar Simona Wiesenthala i mladi SDP-a zatražili su smjenu ravnatelja Belamarića. Stoga smo intervju sa županom započeli upravo s tom temom. Jer, županija je osnivač Tehničke škole.
Izložba…
– Neovisno od zahtjeva koji su se u međuvremenu pojavili, što županija kao osnivač Tehničke škole namjerava poduzeti u ovom slučaju? Hoće li ravnatelj Josip Belamarić biti smijenjen?
Županija je nazivni osnivač, iako se, nažalost, borimo već odavno da budemo pravi osnivač, a to znači da upravljamo školama u punom smislu, što pretpostavlja da imamo većinu u školskim odborima, a to danas nije slučaj. A kad god se nešto desi, onda odmah evo ga, osnivač je odgovoran. Za što, kako?Ništa samostalno ne možemo u školi provesti, treba uvijek lobirati s nekim da bi se nešto napravilo. Nadam se da će netko u državnim institucijama shvatiti da je logika ako smo gospodari škola na lokalnoj razini da trebamo s njima u punom smislu i upravljati. Smjena ravnatelja, dakle, iz formalnih razloga nije moguća sa županijske razine. Ali, mislim da je ovo događaj koji definitivno ne zaslužuje razinu smjene, nego nekakvo smireno analiziranje svega što se dogodilo, na koji način i iz kojih pobuda.
– Ne mislite li da je takav postupak ravnatelja, sa svim njegovim krajnje negativnim medijskim implikacijama, izravno nanio štetu ugledu Grada i županije?
Nisam siguran da je to tako. Događaj je izazvao veliku polarizaciju u društvu, jer mi smo visoko politizirano društvo pa se i ovaj slučaj ispolitizirao. Bio sam sudionik toga, bez ikakvog utjecaja na događaj, ni prije ni poslije, pozvan sam na izložbu i drago mi je što je došla u Šibenik, jer to je uvijek aktualna i vječna tema, s obzirom na stradanja u Drugom svjetskom ratu i pogotovo žrtve Holokausta i s te strane pozdravljam naše domaćinstvo izložbe. Sve ostalo, o čemu sam saznao nakon samog događaja, u ingerenciji je ravnatelja, proizašlo je iz njegovog dogovora s HERMES-om kao organizatorom izložbe, i njegovog osobnog stava u vezi tih spornih šest panoa. Ravnatelj je iznio stav da bi sve totalitarne režime trebalo prikazati na adekvatan način a ne kako je to HERMES zamislio. U prvim kontaktima i dogovorima s organizatorima izložbe, njegov stav je prihvaćen i izložba se trebala otvoriti bez tih šest panela, da bi sutradan povukli izložbu iz Šibenika. Mogli su to učiniti odmah i bili bi transparentniji. Da je bilo više vremena najbolje rješenje bi bilo da su djeca uspjela sa svojim profesorima pripremiti neke svoje panele , ako je već lokalna priča, na kvalitetan način. I to bi, možda, trebao biti završetak ove priče, da se izložba ponovi ali tako da se škola aktivira u izradi svojih panela na kojima bi ispričali to što žele ispričati. Nažalost, ispalo je kako je ispalo.
Šibensko-kninski župan Goran Pauk (Foto: H. Pavić)
– Jeste li razgovarali s ravnateljem Belamarićem?
Da, ali nakon događaja. Upoznao me s nastalim problemom, što mu zamjeram jer mi je o svemu trebao reći prije, a ne kad je incident nastao, pa da kao župan nemam pojma o čemu se radi. Da sam znao unaprijed o svim tim kontroverzama, na izložbu ne bi ni došao. Ne treba mi to da me se involvira u takve događaje, niti je to moja vizija rada.
FALIŠ…
– S obzirom da je i FALIŠ ostao bez državne potpore kakvu je imao dosad, a Šibenik, u kojem vlada desnica (HDZ) se znao hvaliti Festivalom alternative i ljevice kao dokazom svoje širokogrudnosti i otvorenosti, moglo bi se zaključiti da se u Šibeniku mijenja klima, nekako kao da se zaoštrava.
FALIŠ je prvenstveno jedna lijeva orijentacija.
– Ali, to nije sporno, tako se i deklariraju već u nazivu.
Dakle, jedna politika se stavlja u kontekst jednog festivala, na jedan simpatičan način. Nema nikakve revolucije u tome što su umjesto dosadašnjih 20 tisuća dobili 10. Ali, oni su to odbili. Mi nekim našim udrugama damo 4 tisuće kuna godišnje, nekima ni kune. Pa ipak rade i dalje. Tko njima daje pravo da kažu neću tih 10 tisuća, to je bezobrazluk. Tako da je moj stav da im sada ne bi dao za narednih deset godina nikakvu potporu, zbog takve reakcije. To je nekorektno prema svima ostalima. Apsolutno sam protiv takvog postupka kojim su naružili tu manifestaciju i sveli je na klasičnu politiku. “Ne da nam HDZ i to je sramota”. To je katastrofa. Bez obzira što to u našem političkom okruženju izaziva i neka svoja viđenja, ovisno iz kojeg se diskursa promatra. Desna opcija na FALIŠ gleda kao na ekspozituru ex-komunizma, modernog socijalizma…
– Kakve veze ti ljudi imaju s ex-komunizmom kao režimom?
Ali mi smo snažno politizirano društvo i na to se tako gleda. U svakom slučaju mislim da s takvim postupkom neće ništa postići, osim što su zaigrali na jednu dnevnopolitičku kartu. To je moje viđenje FALIŠ-a.
– Znači li to da županija neće dati ni simboličnu potporu FALIŠ-u?
Naš javni poziv za financiranje udruga traje, ako daju zamolbu , bit će u rangu svih ostalih. Vidjet ćemo. Imamo 500 tisuća kuna koje treba podijeliti pravično svima, ali to je teška priča…
Mine…
– Osim ovih političkih mina, Šibensko-kninsku županiju muče i one zaostale iz rata. U toku je razminiranje minski sumnjivih područja u županiji, projekt težak milijune kuna. Kada će županija biti konačno očišćena od mina?
Šibensko-kninska županija je u donjem dijelu minski kontaminiranih područja. Čak 50 posto ukupnog područja za razminiranje otpada na Ličko-senjsku i Sisačko-moslavačku županiju. Svih sedam ostalih županija je ispod 50 posto. Od 1998. do 2016., uključujući i ovu godinu, razminirali smo 44,85 kvadratnih kilometara površine što je stajalo 400 milijuna kuna. Preostalo je još 26,3 kilometra, od čega je u ovoj, 2017. planirano 6,68, a razminiranje se provodi na području Vodica, Skradina, Drniša i općine Promina. Radi se o čišćenju poljoprivrednih površina u cilju gospodarskog razvoja. Do 2020.bi trebali biti „mine free“ područje, što možemo zahvaliti europskim sredstvima, jer bi inače teško u tome uspjeli. Čak 85 posto ukupnih sredstava za razminiranje su iz europskih fondova, a preostalih 15 posto je državni novac.
– Prije nekoliko dana u zaseoku Buzovi na Svilaji upaljeno je prvo svjetlo. Dobili su struju. Nije li strašno da se o tome govori u 21. stoljeću, da još ima sela i ljudi koji žive bez struje?
Naravno da je strašno, jer struja je, uz vodu, osnovni preduvjet za normalan život ljudi. Ali, takva je situacija i srećom, mogu reći da upravo rješavamo zadnja domaćinstva koja su bila bez struje. Za te je ljude dolazak svjetla u njihove skromne domove ravan revoluciji, frapira radost kojom su oni taj trenutak proslavili. U Buzovima, gdje se bave stočarstvom, veli nam gazdarica „bolje je da nema laptopa, nego da nema struje“, a njena nevjesta priča kako svaku večer evidentira u excelu sa znakom „viđeno“ kad se koja krava vrati s ispaše. Da čovjek ne povjeruje. A o vodi i kvalitetnoj cesti do zaseoka da i ne govorim… To još nije na redu. Osim njih, imamo još tri obitelji u Kistanjama, zaseok Vukše, i jednu u šibenskom Zatonu. Dakle, četiri kuće, s ukupno 25 ljudi. A radi se o projektima solarnih ćelija u vrijednosti od 500-600 tisuća kuna po objektu, što smo riješili uz pomoć UNDP-a. Poanta je bila da struju uvedemo u kuće gdje ljudi žive 365 dana u godini, a ne gdje samo povremeno navraćaju.
Struja…
– Bilo je govora da ćete konferenciju za novinare , koju ste održali u zaseoku Buzovi, na Svilaji, održati u povratničkim Vukšama. Zašto niste?
Ne mogu reći sada zašto je tako isprogramirano, ali svakako ću otići u Vukše i obići te ljude. Znam kako teško žive i u kakvim uvjetima.
– Često ističete kako je Šibensko-kninska županija među najuspješnijima u povlačenju novca iz eurospkih fondova. O kolikom je novcu riječ i u što je investiran?
Dosad smo povukli oko 100 milijuna eura iz tih fondova, a uglavnom se ulagalo u infrastrukturne projekte. Od vodičke zaobilaznice do šibenske, vodičko-srimske , pirovačke i tišnjansko-murterske odvodnje. Ljudi još uvijek vape za osnovnom infrastrukturom, kao što je slučaj u općini Unešić gdje pet-šest sela nema vodu, ili na rogozničkom području. Samo kninski i drniški projekt rekonstrukcije vodovoda i odvodnje košta 20 milijuna. Ali, ulaže se i u gospodarske projekte poput Alutecha, zatim tursitičke projekte kao što je kanal sv. Ante, razvoj turizma na rubovima NP Krka, pa projekt Vrnaža čija je ukupna vrijednost 45 milijuna kuna itd.
Predsjednik Hrvatske zajednice županija i šibensko-kninski župan Goran Pauk (Foto HZŽ)
– Šibenik je u ovih 20-ak godina hrvatske samostalnosti potpuno deindustrijaliziran, a propalu industriju pokušava supstituirati turističkim razvojem. Međutim, godinama se ističe kao najveća slabost nedostatak hotelskih kapaciteta u samom gradu. No, kad se pojavi investitor koji želi graditi hotel na rivi, i to visoke kategorije, a uvjeravan je da benzinska crpka na rivi, prekoputa budućeg hotela, neće ostati na toj lokaciji, ipak se INA-i dodjeluje nova koncesija za idućih 20 godina. Zašto?
Osobno smatram da nam benzinska crpka na toj lokaciji ne treba. Ali, benzinske pumpe u gradu su gradska priča, i mi u županiji postupamo onako kako to lokalna samouprava hoće. Što je Grad tražio, to smo i napravili, mislim na Županijsku lučku upravu koja dodjeljuje koncesiju. Dakle, osobno mislim da tu pumpu treba izmjestiti, ali gradski hotel može funkcionirati i uz nju, a takvih primjera možete vidjeti svugdje. Koncesija je posljedica nagodbe s INA-om u vezi s rješavanjem prostora TEF-a. No, izmjenom GUP-a otvara se mogućnost za raskid koncesije i izmještanje crpke i to stoji u prijedlogu novog ugovora s koncesionarom, pa dakle, koncesija ne mora trajati 20 godina.
Sabor…
– Dvaput ste izborili zastupnički mandat i prenijeli ga na zamjenike. Na zadnjim parlamentarnim izborima odustali ste od kandidature jer, kako ste izjavili, prednost dajete županiji. Sad se ispostavilo da i izabrani zastupnici iz ove županije, Nediljko Dujić, pa i gradonačelnik Željko Burić koji je trebao ići u Sabor kao zamjena, imaju također druge preferencije. O čemu je tu riječ? Zašto su se kandidirali na listi za Sabor?
Vodička gradonačelnica Branka Juričev Martinčev, koja je bila nositeljica liste HDZ-a u 9. izbornoj jedinici, izabrala je baš zastupničku dužnost i pretpostavila je funkciji gradonačelnice za koju se više neće natjecati. Nediljko Dujić je skradinski gradonačelnik i to će ostati samo do lokalnih izbora u svibnju na kojima se neće ponovo kandidirati, nego će preuzeti saborsku dužnost. Trenutno u Hrvatskoj imamo paradoksalnu situaciju da gradonačelnici i načelnici mogu biti i zastupnici, a župani to ne mogu zbog nespojivosti funkcija. Nadam se da će se to promijeniti, ali na način da nitko od lokalnih dužnosnika ne može istodobno biti i zastupnik u Saboru. Inače, nisam se samo dva puta odrekao zastupničkog mandata, nego sam se odrekao i saborske mirovine na koju sam po ranijem zakonu imao sva prava. I to mi je velika moralna satisfakcija.
Regionalizacija…
– Najavljuje se, po tko zna koji put, reforma uprave. Ali ona ne dotiče županije, koje su, izgleda, svakoj vlasti „trusno područje“. Vi ste veliki protivnik ukidanja županija. Zašto ste protiv regionalizacije Hrvatske, u smislu, recimo, uspostave pet regija? Nije li to racionalnije i efikasnije?
Dosad još nitko nije argumentirano obrazložio što donosi regionalizacija u odnosu na dosadašnji model i u smislu financija i ljudi. Nitko nije ponudio kvalitetniji model upravljanja regijama od županijskog. Regionalizacija je prvenstveno politička odluka. Tu nema jednoznačne prakse. Kod nas se stalno plasira teza kako s pet regija više ne bi bilo uhljeba. Ali, sve hrvatske županije zajedno imaju samo 2200 službenika i namještenika, ili 0,85 posto od ukupno 230 tisuća službenika i namještenika u državi, pri čemu ih je 50 tisuća samo u državnoj upravi. U Šibensko-kninskoj županijskoj administraciji radi manje od 80 ljudi, od kojih je njih 25 angažirano na lokacijskim i građevinskim dozvolama.
– Desetljećima se cesta Šibenik- Drniš- Knin stavlja u prioritete, nekoliko puta su vladini dužnosnici presjecali vrpce i “otvarali radove”, ali do danas ta prometnica nije došla na dnevni red. Ima li šanse da se jednog dana doista rekonstruira?
Projekt ide dalje, ima vladinu potporu, ali država nema novaca. Zahtjev za lokacijskom dozvolom predan je Ministarstvu graditeljstva za trasu Pakovo Selo- Knin sjever, za projekt obilaznice Drniš 27.listopada 2016. je bilo otvaranje ponuda za projektnu dokumentaciju i tu smo ušli u natječaj, a za kninsku obilaznicu je natječaj raspisan u lipnju prošle godine, odabrana ponuda i potpisan ugovor za izradu projektne dokumentacije, uključujući i lokacijsku dozvolu. To je projekt koji trebaju financirati Hrvatske ceste, iako se još traži mogućnost i da se aplicira za europska sredstva. Europski projekti su željeznice i Pelješki most, a za ceste baš i nema puno prostora. A radi se o zbilja krupnom zalogaju, projektu teškom 150 milijuna eura , iznimno zahtjevnom, 30-40 kilometara dužine, s nizom vijadukata, par mostova, dvije zabilaznice… Ali za ovu županiju ona nema alternative i svi u Vladi znaju da je ta cesta naš prioritet.
