S portala Prostorna pravda prenosimo prvi od članaka o pomorskom dobru u Hrvatskoj koji je nastao u okviru projekta INTRA WASP – Povećanje transparentnosti u upravljanju vodnim i prostornim resursima provodi Zelena akcija u suradnji s partnerima: Art radionicom Lazareti, Multimedijalnim institutom, Pravom na grad, Zelenom Istrom i Zelenim Osijekom.
Šiljci u srcu pomorskog dobra (foto G. Šimac)
More, obala, otoci… To su neki od preostalih domaćih resursa koji u posljednjih nekoliko desetljeća usljed štetne politike kvarnih političara i njihovih partnera zasad nisu posve uništeni ili oteti građanima Hrvatske, a onda i našoj djeci i unucima, kako se to zna reći. Ratni profiteri i privatizacijski banditi oduzeli su ili za sitan novac prepustili u ruke korporacijama mnoge vrednote u našoj državi. Ostale su neke vrijednosti (prirodna bogatstva, vode, šume, more…) koje iz tehničkih razloga nije lako strpati u džepove i torbe i odnijeti ih preko granice, ili ih transferirati na bankovne račune na pacifičkim otocima.
Izuzev strateških poduzeća i još koječega, domaća politička vrhuška, bez obzira na partijsku pripadnost, nastojala je, primjerice, na stoljetnu uporabu na pladnju naftaškim korporacijama ustupiti i gotovo cijelo hrvatsko more i podmorje. No od toga se, možda zbog otpora javnosti ili zbog nečeg drugog (zasad) odustalo, pa je isto, uz svesrdnu pomoć jednokratnog hrvatskog premijera s kanadskim državljanstvom (kojega se više jedva tko i sjeća) obavljeno sa Slavonijom, Podravinom i Posavinom.
I što sad? Slijedi li slično moru, obali i otocima, te pomorskom dobru? Hoće li štetnici u našim redovima naći načina da ostatke onoga ‘što smo posudili od naših potomaka’ (kako je govorio sjevernoindijanski poglavica), pa i morska i primorska bogatstva rastočimo i damo za sitniš raznim budućim ‘investitorima’, ‘strateškim partnerima’ sličnima. Sve nauštrb domaćeg stanovništva i dobre budućnosti generacija koje dolaze.
Spašavaju nas velike brojke
Ako je suditi prema dosadašnjim iskustvima, ta je mogućnost vrlo izvjesna. Kad govorimo o obali, od očekivanog tsunamija privatnih interesa na naše pomorsko dobro mogu nas ovaj put spasiti samo – velike brojke: prema dostupnim podacima ukupna duljina obale kopna i hrvatskih otoka iznosi 5.835,3 km, a kao ukupan broj otoka se spominje brojka 1.246 (67 naseljenih). Hrvatska tako, izračunao je netko, raspolaže sa 74 % ukupne duljine obala Jadrana (7.912 km) i obuhvaća čak 97,2% jadranskog arhipelaga.
Shodno tome, jasno je kako pomorsko dobro, kojega tvori cjelokupna obalna crta s pripadajućim podmorjem i varijabilnim uskim kopnenim pojasom, te objektima i građevinama koji se tu nalaze, spada u najveću domaću vrijednost, posebice u uvjetima gospodarskog potencijala turizma koji je praktički jedina gospodarska grana u tom dijelu Hrvatske (i šire).
Kanta, guma, ‘vila’ i pomorsko dobro (foto G. Šimac)
Smatra se kako pomorsko dobro čini trećinu i više od ukupne površine zemlje, pa je, jasno bi trebalo biti i budali, neprikosnoveni nacionalni interes. No, kako to već biva, uokolo zaštite i razumske uporabe tog resursa vlada u nas posvemašnji zakonski nered obilježen nedorečenim propisima, nejasnim odredbama i međusobno nelogičnim odredbama u više zakona koji njime ‘ravnaju’.
Sve to otvara vrata mogućim (i postojećim) zlouporabama zajedničkog pomorskog dobra. Među najvidljvijima je fizičko uništavanje obalne crte: ‘krčenje’ i razbijanje kamenite ili bilo kakve obale, nezakonito nasipavanje mora i obalne crte, betoniranje i izgradnja naružujućih građevina, divljih pristaništa, privezišta, lučica… i tome slično su tek neki su od primjera brutalnog i uglavnom nekažnjenog postupanja prema zajedničkom bogatstvu. Tu su prisvajanja i privatizacija plaža, koje se građani najviše pribojavaju, a postoji i bojazan i od koruptivnih radnji uokolo izdavanja koncesija za gospodarsko korištenje pomorskog dobra.
U najkraćim crtama, koncesije za, primjerice, uzgoj ribe i školjaka, sidrišta, privezišta i plaže, luke…često se dodjeljuju podobnima ili moćnima na dulji rok uz smiješno niske i neadekvatne naknade. Uz to, praksa uči kako nije lako doznati podatak jesu li i takve minimalno propisane naknade za korištenje pomorskog dobra ikada plaćene, budući da mjerodavne službe takve podatke često kriju od javnosti.
Lokalni pomorski šerifi
Nerijetko se koncesionari sidrišta, privezišta ili plaže premetnu u ‘lokalne šerife’ koji koriste pomorsko dobro u znatno većem opsegu nego li za to imaju odobrenje, te provode ‘harač’ i strahovladu nad onima koji zabasaju u granice njihova zamišljenoga ‘pomorskoga carstva (priječe pristup ‘njihovome’ području, obali, traže nerealne naknade za sidrenje i sl.)
U drugim slučajevima, novonastali tzv. resorti i hotelska naselja nakon privatizacije i potom koncesioniranja pomorskog dobra uzduž pripadajuće obalne crte ponekad onemogućuju pristup plažama ne-gostima, odnosno lokalnom stanovništvu, te zabranjuju čak i kratkotrajni privez plovilima lokalnom stanovništvu.
Mnogi bi zarobili pomorsko dobro (foto G. Šimac)
Upozorava se i na nezakonito podkoncesioniranje imatelja koncesija: npr. hotelsko poduzeće dobije koncesiju za plaže, a onda sadržaje na plaži masno naplaćuje drugima, a istodobno godinama bez ikakvih pravnih posljedica ne podmiruje svoje, ionako minimalne obveze koje se dijele na tri djela (državi, županiji i lokalnoj upravi (gradu ili općini).
Nije za odbaciti ni praksa u kojoj političke strukture na vlasti u županijama s lukama i lučicama nerijetko iste koriste kao vrlo značajan izvor prihoda u nautičkoj turističkoj sezoni, a da pritom nije u dovoljnoj mjeri jasno što se događa s novcem prikupljenim od naplate priveza, niti su vidljivi rezultati korištenja tih sredstava u održavanje i dodatno uređenje pomorskog dobra.
Lista primjera zlouporabe pomorskog dobra bi bila podulja, te jednaka spisku onih koji pritom prolaze nekažnjeno, usljed nedovoljne kontrole i volje za sankcioniranjem takvog ponašanja.
No, što je to pomorsko dobro?
– Pomorsko dobro je opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Pomorsko dobro čine unutarnje morske vode i teritorijalno more, njihovo dno i podzemlje, te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi ili je proglašen takvim, kao i sve što je s tim dijelom kopna trajno spojeno na površini ili ispod nje. U smislu stavka 2. ovoga članka, dijelom kopna smatra se: morska obala, luke, nasipi, sprudovi, hridi, grebeni, plaže, ušća rijeka koje se izlijevaju u more, kanali spojeni s morem, te u moru i morskom podzemlju živa i neživa prirodna bogatstva – kaže se na početku Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je, s manjim izmjenama, na snazi od 2003. godine.
Što je morska obala?
– Morska obala se proteže od crte srednjih viših visokih voda mora i obuhvaća pojas kopna koji je ograničen crtom do koje dopiru najveći valovi za vrijeme nevremena kao i onaj dio kopna koji po svojoj prirodi ili namjeni služi korištenju mora za pomorski promet i morski ribolov, te za druge svrhe koje su u vezi s korištenjem mora, a koji je širok najmanje šest metara od crte koja je vodoravno udaljena od crte srednjih viših visokih voda. Morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem, u dijelu koji služi iskorištavanju mora. Iznimno, na prijedlog županijskog poglavarstva, Ministarstvo može odrediti da se morskom obalom smatra i uži dio kopna ako to zahtjeva postojeće stanje na obali (potporni zidovi, zidovi kulturnih, vjerskih, povijesnih i sličnih građevina). Građevine i drugi objekti na pomorskom dobru koji su trajno povezani s pomorskim dobrom smatraju se pripadnošću pomorskog dobra. Na pomorskom dobru ne može se stjecati pravo vlasništva ni druga stvarna prava po bilo kojoj osnovi.– stoji u tom Zakonu.
Obalna crta je uvijek živahna (foto G. Šimac)
Zbog navedenih nesavršenosti i mjestimičnog sukobljavanja s nekim drugim zakonskim propisima u RH (primjerice Zakon o rudarstvu i Zakon o koncesijama), posljednji put se taj Zakon pokušao usavršiti i popraviti prije dvije godine, no njegov Nacrt je ostao u tom obliku i nije izglasan jer su se, na koncu, istoga odrekli i neki njegovi izrađivači, nezadovoljni nekim naknadnim intervencijama u isti od strane resornog ministarstva.
Također, donošenju Zakona usprotivile su se i udruge civilnog društva. Iz organizacija civilnog društva stigla su upozorenja da će, bude li prihvaćen, Zakon hotelijerima omogućiti ograđivanje plaža, s mogućim posljedicama u vidu naplate ili čak zabrane ulaska na plaže za domaće stanovnike. Primjedbe na zakon imali su i općine, gradovi, županije itd.
Kapetan Branko Kundih, jedan od najupućenijih stručnjaka pomorskog dobra, jedan od izrađivača spomenutog Nacrta, te pokretač i vlasnik specijaliziranog internetskog portala 
. U tekstu se navodi da Prijedlog novog zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koji je HDZ-ova vlada glancala tri godine nije preživio izbore. Postavlja se pitanje kakva je sudbina zadnjeg zakonskog SDP-ovog Prijedloga zakona o pomorskom dobru i morskim lukama od srpnja 2015. koji je doduše bio upućen u saborsku proceduru, ali raspuštanjem Hrvatskog Sabora zakonski Prijedlog nije stigao na prvo čitanje? Da li će nakon sastavljanja nove Vlade zakonski Prijedlog preživjeti ili će čitava priča ponovo završiti u košu iako ga je SDP-ova vlada također glancala tri godine. Umjesto da se nadograđuju i eventualno popravljaju predložena zakonska rješenja, sa sudbinom jednog od najvrednijih gospodarskih resursa pomorskim dobrom Republike Hrvatske igra se kao sa jeftinom igračkom. Takvo stanje nije od jučer, takvo stanje traje ravno dvadeset godina i kako stvari stoje teško je predvidjeti kraj. Danas je jednostavno Hrvatska umorna od pomorskog dobra. Bez konzistentnog sustava i postavljenih ciljeva na pomorskom dobru nema rješenja. Hoće li nova Vlada Republike Hrvatske respektirati glas struke na pomorskom dobru?– pita se dr. Branko Kundih na portalu Pomorsko dobro, te se u jednom dijelu pita ‘da li je u sam institut pomorskog dobra uključujući i luke ugrađen pravni virus namjerne ili slučajne sustavne greške iako pomorsko dobro predstavlja prvorazredni gospodarski resurs Republike Hrvatske’.
Dobar dio Šibenika je pomorsko dobro (foto G. Šimac)
Bistro more, toplo sunce, kupanje, jedrenje, riba s gradela, lijepe šljunčane plaže, divotne sike i grote pučinskih otoka… jesmo li sve to zaslužili, s obzirom na način kako se prema njima odnosimo?
– Koliko god to bilo teško priznati, za te komparativne prednosti naša je zasluga mala. Osim naših predaka koji su ova područja davno naselili, za ljepote krajobraza prvenstveno možemo biti zahvalni nekoj višoj prirodnoj ili pak drugoj nadnaravnoj stvaralačkoj sili. Pod naše zasluge ide očuvanje tih ljepota do današnjih dana iako je i to više rezultat desetljetnog življenja u koliko toliko zatvorenom, industrijski i gospodarski zaostalom socijalističkom uređenju, bitno različitom od zapadnog liberalnog kapitalizma, koje je zato i sačuvalo obalu i more kao danas najvrjednije resurse. Pravi izazov u budućnosti su kako očuvati obalu te kao pravnim putem u budućnosti zaustaviti parcijalnim interesima pokretanu investitorsko-devastacijsku navalu na pomorsko dobro i kako ga propisima još učinkovitije zaštitit uz istodobno podizanje spoznaja i svijesti prvenstveno domicilnog stanovništva (na lokalno-regionalnoj razini se izrađuju prostorni planovi) koje trebaju uvjeriti da se razvoj, onaj održivi, može dogoditi i bez masovne betonizacije i izgradnje, a uz minimalne investicije u prostoru. Učiti treba na greškama, prvenstveno drugih (a pogotovo ako ih uzimamo kao uzor) kako slike s preizgrađenih obala Španjolske, Francuske, Italije i drugih ne bi postala i naša svakodnevnica. Zakonska regulativa tome mora dati svoj doprinos. Propisi trebaju biti napravljeni na način da štite opća dobra, ali da u isto vrijeme ne guše poduzetnički razvoj što su često sukobljeni ciljevi – jezgrovito zaključuje Tonći Pandžić, u svojem magistarskom radu Pravni status luka nautičkog turizma u Republici Hrvatskoj, kojega dio prenosi dr. Jakob Nakić u svojemu tekstu na portalu Pomorsko dobro.
Sve je jasno: ostaje nam da se pouzdamo u vlastitu razboritost, prije nego li za to bude prekasno.
Treba vidjeti hoće li razum prevladati prije nego li potopimo škrinju s blagom i prepustimo je novovjekim gusarima i plimnim valovima jagme za zajedničkim dobrima, a usljed oseke razuma i odgovornosti.
Slika i neprilika (foto G. Šimac)
5 u 1: luka, parkiralište, marina, brodogradilište, plaža (foto G. Šimac)
Samo trajekt (foto G. Šimac)
Kako dalje? (foto P. Grimani)
******
Ovaj članak je nastao u okviru projekta INTRA WASP – Povećanje transparentnosti u upravljanju vodnim i prostornim resursima provodi Zelena akcija u suradnji s partnerima: Art radionicom Lazareti, Multimedijalnim institutom, Pravom na grad, Zelenom Istrom i Zelenim Osijekom. Projekt je financiran sredstvima Europske unije (National Programme for Croatia under the IPA – Transition Assistance and Institution Building Component for 2011) te sufinanciran sredstvima Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske.
