Subota navečer, pa evo nekih novosti s domaće estrade. Zahvaljujući Radio Dalmaciji (poveznica) prenosimo dio njihova intervjua s Tončijem ili Tončem Huljićem, poduzetnikom u tzv. glazbenoj industriji kojega ne treba osobito predstavljati. Dok diljem Balkana subotom navečer, odnosno sad, zasigurno mnogi s ushitom cupkaju na njegove note i taktove, drugi pak smatraju kako njegov opus i nije bio najpotrebniji za povijest glazbe.
No, evo što T. Huljić (55) kaže o trenutačnoj situaciji na domaćoj glazbenoj sceni.
– Ovo što se danas ovdje sluša, ja sam to počeo prvi raditi prije 10 godina, čak bi se usudio reći da je Rozga bila rodonačelnik tih stvari. Danas će ona prva izaći iz toga zato što ovo što se danas radi je bijedno, to je ispod svakog kriterija. Ono što mi radimo ima neku suvislost, ima neku poveznicu sa životom. Mi možda možemo sami sebe uvjeravat da je to neki normalan život, a možda to nije realni život. Možda je realni život upravo to da vikendom svi moraju izaći vani, izopijat, iskresat i da o tome treba pjevat, ali to je stvar osobnog odabira. Moj odabir je da mi se to više ne radi, kako bih kazao – kaže T. Huljić za Radio Dalmaciju.
Potom otkriva metodologiju svojega kreativnog postupka.
50% mozga
– Drugi te pjesme rade zato što ne znaju ništa bolje, a ja kad moram pisat te pjesme, ja moram isključit 50% svoje inteligencije, a moram i dalje biti kreativan. Znači ne da mi se isključit 50% mozga, želim radit s mozgom i sa dušom i zato evo, polako radim druge stvari i drago mi je što ljudi to prepoznaju. Toliko mi je ovo ‘Srce za vodiča’ i taj uspjeh ili ‘Moje zlato’ i ovo sve što radim sam za sebe, utoliko mi je to draže jer je to neki autobus u koji se ne mogu baš svi ukrcat. Ovdje kod nas stalno ili arlauču, mašu zastavama ovim, onim, prošlim, sadašnjim, pa to pokazuju amo, busaj se u prsa, a sa druge strane imaš turbo folk i negdje između te dvije krajnosti se zapravo odvija onaj pravi život – veli on.
U stvaralaštvu, znaju umjetnici, zna biti i određenih problema, pa popularni Tonči Radio Dalmaciji otkriva i kako je jako nervozan ako neki period ne piše pjesme.
– Je, agresivan, katastrofa, užas. Kad mi se desi da duže vremena ne radim i ne izbacujem pjesme, prvo mi je teško izbacit onu prvu pjesmu, a drugo stvarno imam maltene zdravstvene simptome, udaranje srca, nervozu, ne znam uopće što, kao sve je ok, a ja sam užasno nervozan i onda shvatim, sjednem za klavir i to me stvarno opušta. Eto vidiš, to je nevjerojatno, nikad nisam mislio da ću se bavit ovim poslom.”
‘Osjećam se glupo’
Huljić je za Radio Dalmaciju ekskluzivno otkrio i kako će kao pjevač prvi put nastupiti na predstojećem Splitskom festivalu.
– Gle vraga, ove godine me povuklo to da, pored svih mojih, kontra svih mojih, želje, htijenja i tako dalje idem na Splitski festival, odlučio sam jučer. Ovdje moraš biti jako discipliniran ako želiš pjevat, pogotovo ako nisi baš pjevač, što ja baš nisam: nekakav prenositelj emocija, nekakav vodič za emociju šta je kompozitor htio reći. S obzirom da te moje pjesme niko normalan ne bi pjevao, ono što ja pišem za sebe, onda to ja pjevam. Glupo hahaha, što da kažem. Svaki put kad se popnem na pozornicu osjećam se glupo, a nakon 15 minuta sam ushićen – otkriva Huljić.
Završimo ovaj manje-više nepotreban tekst početnim stihovima pjesme Kakvi sam ja kralj Huljićeva projekta Madre Badessa (Glazba: Tonči Huljić, tekst: Vjekoslava Huljić), pa prekjučerašnjim prilogom u HTV-ovoj emisiji Život je lijep u trajanju od 4 minute i 58 sekundi.
Ljudi kakvi sam ja kralj
Ja sam ovdi najjači
ljudi kakvi sam ja kralj
na meni se ne vidi
al ubila me ubilaJa sam ovdi najboji
ljudi kakvi sam ja kralj
na meni se ne vidi
al ka cvrčak puka sam
Oglas
