Marina Krvavica s kninskog Veleučilišta, predsjednik Udruge drniških pršutara Zvonimir Marin i župan Goran Pauk na današnjoj konferenciji za novinare(Foto: Tris/H. Pavić)
„Drniški pršut“ ušao je u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla na zajedničkom EU tržištu, što će drniškim pršutarima jamčiti zaštitu, sigurniji plasman i 30 do 50 posto veću cijenu proizvoda.
S obzirom da je Šibensko-kninska županija s 30.000 kuna financirala potrebnu dokumentaciju za upis u Registar, a Veleučilište Marka Marulića u Kninu osiguralo je njenu izradu, uz predsjednika Udruge ‘Drniški pršut’ Zvonimira Marina, na današnjoj konferenciji za novinare ovim uspjehom su se pohvalili i šibensko-kninski župan Goran Pauk u ime Županije i Marina Krvavica s Veleučilišta.
Kako je kazao župan Pauk, Ministarstvo poljoprivrede je u ožujku 2012. godine donijelo Rješenje o registraciji oznake zemljopisnog podrijetla čime je naziv ‘Drniški pršut’ postao zaštićen u Hrvatskoj, što je dovelo drniški pršut na listu registriranih autohtonih proizvoda.
– Potom je u ožujku 2014. godine upućen zahtjev Europskoj komisiji za registraciju naziva zaštićene oznake zemljopisnog podrijetla na razini Europske unije, što je objavom u Službenom listu EU sad i potvrđeno – podsjetio je dugu i složenu proceduru šibensko-kninski župan Goran Pauk.
– Ova zaštita na naš kraj znači puno. Naš pršut postaje poznat i priznat u Europi, možemo lakše ići na to tržište, a taj zaštićeni pršut će sada sigurno imati neku drugu cijenu, 30 do 50 posto veću nego što bi imao kao proizvod koji nije zaštićen. Ulaskom u EU smo dobili krila, dobili smo sirovinu koja nam je dostupna, dobili iste uvjete koje imaju proizvđači u Europi i, što je najvažnije, jedno ogromno tržište. Sad priozvodimo 80.000 komada godiše. Poznato je da iza Oluje nismo imali ni jedan jedini pršut, jer je bivša pršutana Mesopromet uništena, a sad već imamo negdje 10.000 pršuta više nego je imao Mesopromet, koji je bio najveći proizvođač u bišoj Jugoslaviji – rekao je predsjednik drniških proizvođača pršuta Zvonimir Marin.
Za poziranje na plakatu Mesoprometa Stipe Ramljak Brko 60 i neke dobio je od tadašnjeg direktora trvrtke Zvonimira Marina čak 3000 maraka ili 1500 eura
Trenutno su kapaciteti 18 pršutara u udruzi negdje oko 180.000 komada godišnje. Plasman je relativno siguran, ali problem je financiranje proizvodnje, jer su krediti komercijalnih banaka koje pršutari podižu za nabavku sirovine preskupi. Marin se nada da će se to promijeniti najavljenim otvaranjem Agro banke. – Imamo zaštićen proizvod, uhodanu tehnologiju i sigurno tržište, tako da vjerujem da će proizvodnja, ali i kvaliteta pršuta, nakon ove registracije samo rasti – rekao je Marin.Na upit novinara Marin je priznao da se Drniški pršut ne radi od domaćih svinja.
– Mi uglavnom nabavljamo sirovinu izvana, ali sve što postoji na hrvatskom tržištu mi to kupimo, sve što se ponudi. Međutim, Hrvatska uvozi 70 posto svinjskog mesa, a osim toga, u našoj zemlji ne postoje ni klaonice. Žito Osijek, kao jedan od najvećih naših proizvođača svinja, kolje u Mađarskoj, jer u Hrvatskoj nema klaonica koje to mogu zaklati. Nažalost, mi smo svu našu proizvodnju uništili, tako da smo prislijeni kupovati iz inozemstva – rekao je Marin.
– Upisom u registar zaštićenih oznaka izvornosti mi smo zato zaštitili samo tehnologiju. Sirovinu nabavljamo bilo gdje, ali ona mora biti točno onakva kakva je po našoj specifikaciji, određene težine, oblika, mora biti određeni odnos crvenog mesa i slanine, mora biti, što je najbitnije, prava svježina. Od momenta klanja do momenta soljenja ne smije proći više od 72 sata. To znači da se sirovina može kupovati samo u ovim bližim desetinacijaam. Ne može se kupovati u Švedskoj, Danskoj, Kini ili Španjolskoj, jer pršut se radi isključivo od svježeg svinjskog buta. Nikako smrznutog. To se ne smije po specifikaciji, a tu smo specifikaciju mi zaštitili – pojasnio je Marin.
Specifikacija je, kaže, sveto pismo i pršutari je se moraju striktno držati.
Drniški pršut je, pojašnjava Marin, različit od Krčkog, Istarskog i svih drugih pršuta. – Osnovna razlika je ta da se Krčki i Istarski rade bez dima. Krčki ima obradu sličnu kao Dalmatinski, dok Istarski ima specifičnu obradu, bez slanine, bez kože, nema bijelog nimalo. To je jedini proizvod u svijetu koji se tako radi. Jedinstvena mu je obrada. Drniški je sličan Dalmatinskom, 90 do 95 posto. Kod nas je razlika u klimi, imamo mikroklimu koja je takva kakva ju je Bog dao, a nešto nam je i manja slanost – kaže Marin.
Pršut (Foto: Tris/H. Pavić)
Oglas
