Kanjon Red Rock u Nevadi bila je prva postaja u kamperskoj turneji novinara TRIS-a. Budući da je poslao tekst i fotke, znači da je preživio…
Red Rock Canyon i vas novinar skriven u njemu (Foto: Mark Christy)
Poprilično je mazohistički bilo zamijeniti rekordno vruće ljeto u Hrvatskoj, rekordno vrućim ljetom u Nevadi. To bi značilo konstantnih 38 stupnjeva, bez vlage, s vrućim vjetrom i vrućim zrakom, sa suncem od kojeg valja bježati. Kamp Red Rock nalazi se na rubu pustinje Mojave, a ime je dobio po zaštićenom prirodnom području, kanjonu iz kojeg se uzdižu planine crvene poput krvi, prepune oksidiranog željeza. Drugim riječima, zahrđale su.
U Red Rock smo stigli nakon dva dana i jedne noći provedenih u dekadenciji Las Vegasa, grada čija je svjetlost probijala preko planine i osvjetljavala dolinu. Red Rock je bio podosta pun, uglavnom kamperima koji su se ujutro spremali na penjanje po planinama, a mi smo se dovezli u društvu Šibenčanke Nives i njujorške braće Marka i Carla, koji više od godinu dana žive isključivo u kampovima i američkoj divljini. Amateri su dopali u iskusne ruke.
Smjestaj u Red Rock kampu (Foto: Mark Christy)
– Razumijemo vaše razloge za bijeg od svijeta, al’ ipak, s vama nešto nije u redu – bilo je prvo što smo im rekli kad smo shvatili da naš domaćinski trojac, koji s autom i prikolicom putuje SAD-om pod brendiranim nazivom „Camp Trend“, svakodnevno improvizira s tuširanjem, osobnom higijenom, prehranom, pranjem robe, zahodom i međuljudskim odnosima. Jer, godinu dana biti osuđen na iste ljude 24 sata dnevno, izazovan je poduhvat.
– Ovo nam je bila želja, a morali smo je ostvariti dok smo još mladi – rekao nam je Mark, 32-godišnji snimatelj i neformalni vođa Camp Trend ekspedicije.
U Red Rock kampu uvjeti su, govore nam, bolji od većine kamperskih lokacija. WC je čist, ima tekuće vode i svako kampersko mjesto ima nadstrešnicu za obranu od sunca. To je, pokazalo se, bilo spasonosno. Sunce od 9 ujutro neumitno prži, roba oprana na ruke osuši se i prije nego dođe do konopca za sušenje, a ni životinje se ne vide do sumraka. Ogromni zečevi, miševi i neka čudna mala vrsta vjeverica vole protrčati pored šatora, što se, nasreću, ne može reći za čegrtuše i škorpione. Oglas na ulazu u kamp jasno upozorava da se ne preporučuje diranje zmija i pauka. Eto, pa ako je netko slučajno pomislio… Kad smo kod životinja, s nama je i Hector, chihuahua koja uglavnom prespava dan, a navečer napeto prati kretanje miševa. Dosad nismo vidjeli da je uspio uloviti ijednog.
Pogled iz Red Rocka na Las Vegas (Foto: Mark Christy)
Kamperi su zanimljiva sorta ljudi; druželjubivi i znatiželjni. Rick iz Detroita sa stalnom adresom u Las Vegasu (kojeg smo spomenuli u prošlom „američkom“ tekstu, navodni bubnjar Alicea Coopera), zna dosta toga o ratu u Hrvatskoj, zanimali su ga „insajderski“ detalji, a analizirao je naš jezik i proglasio ga „brzim“ i sličnim ruskome. Kamperi razmjenjuju informacije o dobrim i lošim mjestima za kampiranje, o kamperskoj opremi, razmjenjuju muziku i filmove… Razmjenjuju dobro raspoloženje i dvosmjerno podižu moral. Život na cesti je samotan, susret s drugim kamperima je kao priključenje na internet.
I u stanju su diviti se prirodi beskonačno. U stanju je to i amaterski kamper/potpisnik ovih redaka, no na početku nas je u podsvijesti stalno mučilo pitanje: „Što sa sobom preko dana?“. Dan, međutim, proleti. Buđenje je zorom, pranje zubi, prozirna američka kava, doručak i odlazak. Ili do trgovine, benzinske pumpe, ili dublje u kanjon Red Rock na još malo divljenja prirodi, ili po vodu i led, ili na još jedan đir po lasvegaškom The Stripu… U kamp se vraćamo predvečer, večera, pivo, pivo, pivo, a san dođe na oči oko 21 sat.
Četiri dana u Red Rocku su proletjela, a da smo znali što nas čeka u Death Valleyju, našoj idućoj postaji, ne bismo se nikad žalili na vrućinu u Nevadi…
Fotogalerija Marka Christyja:
Oglas
