Vlada je odlučna- podmorje hrvatskog dijela Jadrana ide u koncesiju, a ugovori koji će se kroz travanj potpisati sa pet moćnih svjetskih naftno-plinskih korporacija, mogu se i drugačije nazvati, ali ostaje činjenica da se u konačnici, na duži vremenski rok, odričemo dobrog dijela svog podmorja i prirodnog bogatstva koje se u njemu nalazi. Čak deset lokaliteta na srednjem i južnom dijelu Jadrana najprije će istraživati, a potom i crpiti poznate naftne kompanije- Marathon Oil, OMV, ENI, Medoilgas i INA.
Prije potpisivanja ugovora na „svjetlo dana“ treba izići Studija o utjecaju na okoliš, a kako je već izvjesno da se Vlada neće predomisliti, konačni nalaz Studije više je nego očekivan, tj. bit će pozitivan za Vladu i svjetske naftne kompanije. Na području koje će biti u obuhvatu istraživanja i ekspolatacije nalazi se nekoliko Nacionalnih i Parkova prirode, međutim o tome Vlada ne želi ni razgovarati niti se o tome ravnatelje tih javnih ustanova išta pitalo. Koncentracija velikog broja teških naftno-plinskih platformi na jednom uskom morskom prostoru, te još veći broj tankera i drugih brodova koji će opskrbljivati platforme, nedvojbeno će poremetiti morsku ravnotežu. Dovoljno je samo prisjetiti se jednog od problema koji sa sobom nose brodovi, a riječ je o balastnim vodama, a sa velikim brojem moćnih plovila iz gotovo svih kutaka svijeta, stići će i nove invazivne biljne i životinjske vrste koje mogu poremetiti morski eko sustav ili ga čak uništiti.
Samo u Sredozemnom moru dosad je evidentirano oko 300 lesepsijskih migranata, a riječ je o vrstama iz Crvenog mora koje su kroz Sueski kanal dospjele u Sredozemno more. U južnom dijelu Jadrana i to na velikim dubinama uočeno je 9 novih ribljih vrsta među kojima je i plavotočkasta trumpetača koja se nalazi na popisu 100 najopasnijih stranih invazivnih vrsta na svijetu.
Troškovi upravljanja invazivnim vrstama u Europi godišnje iznose 12 milijardi eura
Kakvo je trenutačno stanje u podmorju kad je riječ o invazivnim vrstama, odakle su stigle i zašto su nepoželjne? Na ovo pitanje, posve nevezano uz novi energetski naftni projekt na Jadranu, odgovorila nam je dr. sc. Andreja Lucić sa Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu koja je upravo na temu morskih invazivnih vrsta nedavno održala zapaženo predavanje u organizaciji Matice Hrvatske. Prema njezinim riječima, u prosjeku 10 posto unesenih vrsta uspijeva razviti dovoljno guste populacije koje se smatraju invazivnima. Negativni učinci invazivnih stranih vrsta primjetni su u ekološkom sektoru jer ugrožavaju opstanak autohtonih vrsta i narušavaju prirodnu ravnotežu u ekosustavu. Negativni učinci u ekonomskom sektoru sadržani su u gubicima u akvakulturi, poljoprivredi, turizmu… Procjenjena šteta i troškovi upravljanja invazivnim vrstama u Europi (u moru i na kopnu) iznose 12 milijardi eura godišnje. Osim navedenih problema, strane vrste koje su infektivne ili patogene za ljude izazivaju i zdravstvene probleme.
Kao najpoznatije morske invazivne vrste Andreja Lucić navodi dvije alge: caulerpu racemosu i caulerpu taxifoliu. Racemosa se, podsjeća, proširila Sueskim kanalom, a prvi put je primjećena 1930. g. u Tunisu. Razmnožava se vegetativno i spolno i ima mogućnost brzog širenja na velikim udaljenostima. Morsko dno prekriva u više slojeva i tako dovodi do truljenja detritusa i stvaranja sloja u kojem se razvija otrovni plin-sumporovodik.
Caulerpa taxifolija je tropska i hibridna vrsta koja se uglavnom koristila za ukrašavanje akvarija. U okoliš je puštena iz Oceanografskog instituta u Monaku 1984.g. odakle se vrlo brzo proširila Sredozemljem. I ona se brzo širi, obnavlja se iz otkinutih dijelova alge, a bez vode može preživjeti više od tjedan dana. Ova invazivna vrsta sadrži otrov koji, napominje ova stručnjakinja, nije opasan za ljude. I taxifolia poput svoje konkurentnice racemose potpuno prekriva dno i uništava spužve, koralje, ježince… U Jadransko more stigla je 1994.g. i to najprije u Starogradski zaljev (Hvar), a potom i u Malinsku kod Krka, a od tada primjećena je kod otoka Raba, na Paklinskim otocima, Cavtata, uz Pelješac, te u podmorju Mljeta, Hvara i Biševa. Primjećena je na čak stotinu jadranskih podmorskih lokaliteta.
Oglas
Sa balastnim vodama u Jadran je stigla i Crepidula fornicata, tzv. piramida
Balastne vode u sjeverni dio Jadrana donijele su Crepidula fornicata (gastropoda) čija je domovina Sjeverna Amerika, tj. obale Atlanskog i tihog oceana. Pričvršćuje se na školjkaše, rakove ili brodove. Tu je i Crepidula fornicata (dvospolac). Poznato je da više jedinki živi zajedno tvoreći „piramidu). Najstarija i najveća ženka nalazi se na dnu, a na nju se naslanjaju mlađe jedinke-mužjaci. Za ovu morsku invazivnu vrstu vezana je jedna zanimljivost- ukoliko ženka ugine, najstariji mužjak se razvija u ženku. Njezin negativni učinak sadržan je u činjenici da mijenja karakteristike sedimenta.
Dvije nove invazivne morske vrste u Jadranu
U južnom dijelu Jadrana, 2012.g., uočene su još dvije morske vrste koje su, doznajemo, odmah uvrštene na popis invazivnih vrsta u Republici Hrvatskoj. Radi se o srebrnoprugoj napuhači (Lagocephalus sceleratus) i crvenoj algi (Lophocladia lallemandii).
Odavno je poznato kako upravo invazivne vrste predstvljaju veliki problem za biološku raznolikost.Prema Svjetskoj udruzi za zaštitu prirode glavni uzrok ugroženosti autohtonih vrsta je bubitak staništa, dok se na drugom visokom mjestu nalaze upravo invazivne strane vrste.
Stručnjaci Državnog zavoda za zaštitu prirode naveli su na svojim internetskim stranicama kako se „utjecaj invazivnih vrsta na ekosustave, autohtona staništa i vrste značajno povećao s globalnim povećanjem mobilnosti, trgovine, turizma i drugih ljudskih aktivnosti. U Europi je taj štetni utjecaj posljedica korištenja nekih invazivnih vrsta u gospodarske svrhe, posebice u poljoprivredi, ribarstvu, akvakulturi, hortikulturi i šumarstvu.
Nije teško zaključiti kako se s dolaskom velikog broja platformi i „naftaša“, te opskrbnih i drugih brodova na Jadran, nesumljivo umnožava mogućnost rizika- unosa stranih invazivnih vrsta. U ovom trenutku, a „pet je do dvanaest“, o tome govore i cijelu priču problematiziraju Zeleni čiji glas ne čuju oni koji bi ga trebali prvi čuti.
Hrvatska je, podjsećamo, dužna, sukladno međunarodnim sporazumima, provoditi prevenciju širenja, kontrolu i, po mogućnosti, iskorjenjivanje stranih vrsta koje predstavljaju prijetnju ekosustavima, staništima i vrstama. Kako spojiti preuzete obveze s jedne i dohodovne projekte s druge strane, pitanje je za Vladu RH, ali i za stručnjake na kojima je obveza upozoravanja na moguće opasnosti koje prijete ekosustavu Jadrana. Do sada se glas struke gotovo i nije čuo. Zašto?
Što kaže Zakon o zaštiti prirode? Njegovim odredbama zabranjeno je uvođenje stranih vrsta u prirodu na područje Republike Hrvatske i u ekološke sustave u kojima prirodno ne obitavaju, osim u iznimnim slučajevima. Zabrane, zabrane…, međutim kad je o prevenciji riječ, a upravo je sada vrijeme za to, svi šute, osim Zelenih, naravno.
I dok se priča o eksploataciji nafte iz hrvatskog dijela Jadrana nezaustavljivo „kotrlja“ u javnim ustanovama „zbijaju redove“, ali očito prekasno. U NP „Kornati“ u tijeku je projekt snimanja infralitoralnih zajednica s naglaskom na morske cvjetnice Posedonia oceanica. Voditelj istraživanja je prof. dr. sc. Stewart Schultz, Pomorski odjel, Sveučilište u Zadru.
Posidonia zauzima između 1600 i 2100 hektara područja u NP Kornati
Iz dosadašnjih istraživanja u Nacionalnom parku Kornati može se zaključiti da Posidonia oceanica zauzima od 66% do 86% njezinog optimalnog dubinskog područja unutar Parka, odnosno da zauzima 1600 do 2100 hektara unutar granica Nacionalnog parka Kornati.
-Potrebna su daljnja istraživanja da bi se povećala preciznost ovakve procjene za područja Parka koja nisu bila obuhvaćena dosadašnjim istraživanjem kako bi se našla povezanost okolišnih čimbenika s pokrovnošću posidonije, te da bi smo pratili stanje zdravlja naselja posidonije u Nacionalnom parku Kornat, ističe voditelj projekta.
O posljedicama – naknadno
