Ukinite županije! Svakako i županijske skupštine. Jer tamo sjede ljudi koji isključivo brinu svoju brigu i štite svoj interes, a o onom općem prozbore pokoju prigodnu samo na predizbornim skupovima i nikad više! Zar bi, da je drugačije, moglo biti da Skupština Šibensko-kninske županije donosi izmjene i dopune Prostornog plana, šeste po redu (jer to se čini kad kome zatreba), a da vijećnici ni jedne riječi ne kažu?! A poznato je da se najnovije izmjene donose radi velikih projekata u prigradskom Zablaću, gdje se uz nova naselja planira i golf igralište, ili novih turističkih apartmana u Tribunju, novih lokacija za zbrinjavanje i odlaganje opasnog otpada… Umjesto o krucijalnim problemima razvoja županije, prosperiteta njezina stanovništva i boljeg standarda, jeftino se politizira i međustranački prepucava pozicija i opozicija. A što mi imamo s tim?
Kako taj ping-pong izgleda, ilustrira i ovih nekoliko sličica sa rečene ŽS šibensko-kninske.
S HDZ-om ni TEF nam ništa ne može !
SDP-ov vijećnik Krešimir Šakić, nota bene, bivši direktor TEF-a Šibenik koji je na tu dužnost došao s SDP-ovom, a s nje sišao s HDZ-om, priupitao je župana Gorana Pauka kako to da je naglo prestalo njegovo zanimanje za zdravlje Šibenčana, pa više ne saziva konferencije za novinare niti alarmira javnost opasnim pah-ovima iz nesaniranog prostora TEF-a. Već godinu dana ni gram toga opasnog materijala, veli Šakić, iz kruga Tvornice nije izašao, a župan, usprkos tomu, ni riječ da bi rekao. Valjda zato što sada TEF-om gospodari HDZ. No, za Pauka, danas razloga za paniku oko TEF-a začudo nema. “Radi se i sve će biti završeno kad treba”, veli, pa ma šta to značilo…
Država pomaže Tisnu, a mišćanski HDZ se buni (?!)
Na pitanje “pravaša” Florijana Žižića što župan misli o natječaju koji je općina Tisno raspisala za izgradnju hotela na lokaciji Prisliga-Jazina, s čime se mještani ne slažu i zbog toga odlučno prosvjeduju, pa čak zahtijevaju i referendum na tu temu, Pauk odgovara: Država poklanja zemljište Općini, a Općina ga prodaje. To zbilja nije uobičajeno. Zašto država nije to zemljište prodala i uzela novac? Sigurno zato što treba pokrpati proračunske rupe općine Tisno. Spominju se razne dubioze, valobran koji nije plaćen, itd. Ova Vlada radi u korist svoje štete! Milsim da je to više do Vlade nego do načelnika Ivana Klarina. Klarin traži ono što bi htio dobiti, a Vlada treba procijeniti je li to normalno, je li to ispravno.
Tako zbori šibensko-kninski župan (HDZ) kad država poklanja zemljište Općini u kojoj je na vlasti SDP. No, da to Vlada čini u korist HDZ-ove općine, bilo bi to normalno i svake hvale vrijedno.
Nema se vremena za “crvenog” Končara…
Vijećnik HNS-a Petar Mišura iskoristio je priliku prozvati župana zbog čega 22. svibnja ove godine na komemoraciji u spomen-parku Radi Končaru i drugim antifašistima strijeljanim na Šubićevcu, nitko iz županije nije bio. A nekonvencionalni, sezonski opušteni, Pauk onako, an passant, kao na pijaci, dobacuje: Što se tiče Rade, pretpostavljam da su svi bili zauzeti…
Toliko o političkoj kulturi hrvatskih političara , koji nisu spremni niti u službenim prilikama poštivati elementarna pravila političkog bon-tona. Netko iz skupštinskih klupa dobacio je kako nitko u županiji nije u rodu s Radom, pa, valjda, zato nije ni našao potrebnim obilaziti mjesto njegova pogubljenja i kititi ga vijencima i cvijećem. A riječ je o ubijenom hrvatskom rodoljubu, strijeljanom, s još 25 antifašista koji su imali snage suprostaviti se talijanskom okupatoru i pozvati građane na otpor agresoru… Međutim, sama činjenica da je Končar bio komunist, 1939. čak sekretar CK KPH, i u smrti ga kod uskogrudnih, primitivih politikanata praktično lustrira, jer to je samo jedan “crveni” manje…
“Okupacija” u stotinu primitivnih slika
Šibenik je od fašističkih snaga okupiran 15. travnja 1941. A do kapitulacije Italije u šibenskom je zatvoru ležalo oko 6300 ljudi iz cijele Dalmacije, među kojima i 200 osuđenika na smrt. Na Šubićevcu, u tom spomen-parku za posjet kojemu na obljenticu Končarove egzekucije u županiji baš nitko nije imao vremena, strijeljano je 43 ljudi. Danas se to mjesto naziva memorijalnim centrom koji je otvoren davne 1962., a od 1990. potpuno zapušten i prepušten propadanju. Žrtva pogubljenog Končara i njegovih 25 drugova, među kojima mahom Splićana, za nove (desne) poliitčke nomenklature, kako vidimo, nije vrijedna niti običnog ljudskog respekta i pijeteta. Ta riječ je o mrtvom čovjeku, mučki strijeljanom jer je digao glas protiv tuđina koji je njegovu zemlju htio porobiti. Konačno, i u Ustavu stoji da se hrvatska država temelji na antifašizmu. I tu će “ustavnu frazu” u određenim prigodama, napose za “vanjske potrebe”, čak i reprezentativci desne političke opcije smjerno izgovoriti, kad ih slušaju njihovi međunarodni “tutori”. Dakako, neiskreno i licemjerno, tek pragmatično, za političke potrebe, jer to su, od svega u politici, najbolje svladali…
