Šibensko-kninska županija je, kako javljaju, prodala legendarni brod Tijat, opjevani putnički brod koji je desetljećima kao dio flote Jadrolinije povezivao kopno sa šibenskim i drugim otocima. Kako se čini, prodali su ga poduzeću Santo cove d.o.o. iz Imotskog, grada koji inače nije na moru, i to za – 20 tisuća eura (što je cijena slabije opremljenog automobila niže klase). Pojašnjava se kako su na drugi, ponovljeni natječaj za brod stigle tri ponude, a oni su se, eto, odlučili za najvišu, ovu od 20 tisuća eura.
Zanimljivo je kako se u ovom drugom natječaju nije tražilo da kupac ‘prepozna povijesnu i baštinsku vrijednost Tijata’, te nije dužan od Tijata naći neku zanimljivu turističku, kulturnu ili drugu atrakciju, već ga ‘ladno može rastaliti ili prodati u staro željezo. S obzirom na aktualno tržište otpadnim željezom, možda će imotsko poduzeće i zaraditi, što i nije neobično ako se poznaje standardna poslovna okretnost, nazovimo je tako, poduzetnika koji su rodom iz Imotskog i susjedne Hercegovine.
Naime, procijenjena težina borda je oko 220 tona, a cijena otpadnog željeza se, tvrde znalci, za ovaj tip otpada kreće oko 200 eura i više. Po toj jednostavnoj računici, Tijat, odnosno njegov novi vlasnik, bi od otpadnog željeza mogao hipotetski zaraditi i 44.000 eura, odnosno više nego dvostruko više nego li ga mora platiti, kako kažu.
Zanimljivo, početna cijena istaknuta u prvom natječaju iznosila je 44.900 eura, a kupac je morao ‘prepoznati povijesnu i baštonsku vrijednost Tijata’.
Još zanimljivije: očito se isplatilo pričekati drugi natječaj: cijena je bila dvostruko manja, a ‘povijesna i baštinska vrijednost Tijata’ više nije morala biti ‘prepoznata’, pa ‘neprepoznati’ stari brod može nesmetano može već danas završiti u nekoj kineskoj talionici otpadnog željeza.
Tako je priča o Tijatu privedena kraju, onakvom kakvog je većina poznavatelja (ne)prilika u Hrvatskoj i očekivala. Predstava za javnost po kojoj se brodu navodno namjeravalo o udahnuti novi život je završena, a stari brod, očekivano, tone u nečiji novčanik.
Inače, vlasnik imotskog poduzeća koje se natjecalo za Tijat je inače ‘imotski i hercegovački poduzetnik’ Svetislav Gadža, kako o njemu pišu, a poznat je i po tome što je bio jedan od optuženika u aferi Bankomat oko HPB-a, ali je prije godinu dana (nakon dugotrajnog suđenja) oslobođen optužbi, kao i svi drugi optuženici.
Ilustracija: brod Tijat nadomak otoka Prvića (foto Facebook Udruga Otok)
A evo sad i obrazloženja ove zanimljive transakcije iz Šibensko-kninske županije:
-Ponovljenim javnim pozivom propisano je da će se najpovoljnijom ponudom smatrati ponuda s najvišom ponuđenom kupoprodajnom cijenom. Također je propisano da će se, s obzirom na činjenicu da prvi javni natječaj nije rezultirao prodajom broda, u slučaju zaprimanja ponuda nižih od procijenjene tržišne vrijednosti smatrati da procijenjeni iznos ne odgovora tržišnoj vrijednosti. U takvom slučaju Šibensko-kninska županija može prihvatiti ponudu nižu od početne cijene ako utvrdi je njezino prihvaćanje ekonomski opravdano uzimajući u obzir stanje na tržištu i interes Županije za prodaju broda. Iako je ponuđena kupoprodajna cijena niža od procijenjene tržišne vrijednosti broda, činjenica da prvi javni natječaj nije rezultirao prodajom, kao i rezultati ponovljenog postupka, potvrđuju da tržišni interes za kupnju broda ne odgovara procijenjenoj tržišnoj vrijednosti utvrđenoj elaboratom procjene vrijednosti broda. ‘Ponovljeni javni poziv predstavljao je ponovno tržišno testiranje vrijednosti broda. Budući da su u postupku zaprimljene tri valjane ponude, od kojih je najviša iznosila 20.000,00 EUR, uvećano za porez na dodanu vrijednost, proizlazi da procijenjena tržišna vrijednost nije bila ostvariva pod postojećim tržišnim uvjetima. Rezultati dva provedena postupka prodaje predstavljaju objektivan pokazatelj stvarnog interesa tržišta te potvrđuju da tržište nije prihvatilo procijenjenu vrijednost kao realnu prodajnu cijenu. Uzimajući u obzir rezultate provedenih postupaka prodaje, zaprimljene ponude, stanje na tržištu te interes Šibensko-kninske županije da raspolaže svojom imovinom na ekonomičan način te izbjegne daljnje troškove održavanja, osiguranja, veza i druge troškove povezane s vlasništvom broda, kao i rizik daljnjeg smanjenja njegove tržišne vrijednosti uslijed proteka vremena i nekorištenja, Povjerenstvo je ocijenilo da je prihvaćanje najviše ponuđene cijene ekonomski opravdano. Procijenjena tržišna vrijednost predstavlja stručnu procjenu vrijednosti broda izrađenu na temelju odgovarajućih metoda procjene, dok se stvarna tržišna vrijednost utvrđuje ponudom i potražnjom na tržištu, odnosno cijenom koju su potencijalni kupci spremni platiti konkretnim tržišnim okolnostima’, piše dalje u obrazloženju. – stoji u obrazloženju ŠKŽ.
Toliko u obrazloženju. Ne znamo hoće li Zlarinjani, Šibenčani, Prvićani i drugi romantično vezani uz Tijat, kao i zanesenjaci koji su pomislili da vlastodršci mogu donijeti dodatnui vrijednost umirovljenom Tijatu biti zadovoljni s ovakvim ishodom, no ‘isto im se piše’, reklo bi se.
