Podvučena crta pod OFF 2014:
Najjači, najzahtjevniji i najposjećeniji dosad

OFF jazz & blues festival u Šibeniku razmontiran je u nedjelju u ranojutarnjim satima.

Vlatko Stefanovski (Foto: Jozica Krnić)

Nekoliko natuknica zbog kojih je 8. OFF festival bio najbolji dosad:

Oglas

Lokacija. Važnosti prostornog identiteta festivala nisu bili svjesni ni sami organizatori, sve dok prije dvije godine nisu premjestili OFF na 4 bunara, također jednu od bajkovitih gradskih štacija. Nije upalilo, Trg Ivana Gorana Kovačića mjesto je rođenja OFF-a i publika promjene očito ne želi. Sama činjenica da je ove godine omaškom s plakata ispušteno mjesto radnje, a da pritom nitko u gradu nije postavio pitanje – gdje se održava festival, govori sama za sebe. Amira Medunjanin je po dolasku u Šibenik obišla pozornicu i poželjela vlastitom rukom dotaknuti srednjovjekovnu crkvu sv. Frane i stare gradske zidine koje dominiraju prostorom; veza je uspostavljena odmah. Vlatko Stefanovski je prije tonske probe stao na sredinu gledališta, sklopio oči, upijajući miris morskog zraka i osluškujući pjev lastavica; pronašao je svoj trenutak zena.

Zvuk. Vrijednost opreme koja je tri dana OFF-a stajala na pozornici tolika je da ju je neumjesno brojčano izraziti u javnosti. Sa jazzom nema mrdanja, ako zvuk nije kristalan i podjednako dostupan u svakom kutku tribina, posao je propao. Ozvučenje na OFF-u bila je stavka koju su, bez iznimke, glorificirali svi ovogodišnji izvođači. Gitaristi Mike Sponza i Ian Siegal, koji su na neprekidnoj svjetskoj turneji zadnjih tridesetak godina, dobili su poriv poljubiti ton-majstora u čelo. Ne znamo jesu li uspjeli.

Svjetlo. Dizajn svjetla nešto je čime su se OFF-ovci ove godine prvi put ozbiljnije pozabavili. Vizualni dojam bio je kudikamo pamtljiviji nego proteklih godina, nijedno svjetlo nije bilo raspoređeno niti upaljeno slučajno, a prostora za daljnje napredovanje itekako ima. Uslijed nekih „nemilih događaja“ tijekom zadnje večeri, dio gornjih reflektora bio je blokiran, a na zidu sv. Frane ugašen je i prepoznatljivi logo festivala. No to su već stvari kojima bi se trebali pozabaviti istražni organi.

OFF festival 2014 (Foto: Jozica Krnić)

Amira Medunjanin. S punim pravom prepoznata kao najveća zvijezda festivala. OFF je s Amirom postao festival koji prati aktualan trenutak na sceni, festival koji ima snagu ugostiti „najtraženiju glazbenu robu“ s ovih prostora. Publiku nije trebalo previše nagovarati, bila je to najposjećenija večer u osmogodišnjoj povijesti OFF-a. Svojim sevdah-jazzom i jedinstvenom interpretacijom starogradskih i rock standarda, Amira Medunjanin opravdala je sva očekivanja.

Mike Sponza i Ian Siegal. Prvi iz Trsta, drugi iz Londona, gitaristi koji su iznova definirali pojam kul u bluesu. Punokrvni blues-rock koji je starom gradskom jezgrom odzvanjao do dva iza ponoći. Kvalitetno i bučno otrežnjenje nakon emotivne katarze s Amirom Medunjanin.

Big Band Požega. Najveća nepoznanica ovogodišnjeg OFF-a. Orkestar koji je puno obećavao, a još više dao. Predvođen uvijek raspoloženim basistom Zvjezdanom Marjanovićem, BBP su s lakoćom „kupili“ publiku, šarajući po rock standardima, ali i klasicima Pat Methenyja. U pamćenju će ostati solo točka klavijaturistice i pjevačice Dine Rizvić, koja je očarala izvedbom makedonskog tradicionala „Zajdi, zajdi“.

Pannonia Project. Novosadski jazz sastav za glazbene sladokusce. Pannonia Project, čiji je osnivač proslavljeni basist Vlado Samardžić, u potpunosti je opravdao ono „jazz“ iz imena OFF-a i znalce u publici ostavio bez riječi. Neprikosnovena izvedba koju je hrvatska publika zadnji put imala priliku vidjeti prije predugih osam godina.

DalMotion Jazz Project by Jan Pele. Hrvatsko-slovenska autorska kombinacija, čiji glavni lik, Jan Ivelić – Pele, sjedi za bubnjevima. Sedam izuzetno uvježbanih jazz skladbi ispunilo je prvih sat vremena posljednjeg dana festivala. Bio je ovo tek drugi nastup iskusnih muzičara u ovoj postavi, umalo pa svjetska pretpremijera.

Vlatko Stefanovski. Vlatko nije razočarao. Vlatko vjerojatno ne može razočarati niti da se trudi. Gotovo dva sata užitka u prezentaciji gitarističkog umijeća muzičara koji je već na tonskoj probi, po nesnosnoj žegi, okupio nekoliko desetaka turista ispred pozornice i održao mini-koncert. „Slatka Vlatkova onanija na Fenderu“, bio je naslov na jednom šibenskom portalu. S kolektivnim orgazmom na kraju, dodali bismo.