Jao Rajku Ostojiću! Tome baš ništa ne polazi za rukom. SDP-ov „ministar za eksperimente“ što dotakne, to propadne. Za ministra zdravlja, krajnje nezdravo. Za naciju frustrirajuće. Jerbo, o zdravlju je riječ. A ono je sve evidentnije luksuz rezerviran za bogate. Premoćna većina koja nema, koja iz dana u dan vodi teške i neizvjesne egzistencijalne bitke, može računati tek na liste čekanja. Ili se nadati (prirodnom) medicinski nepotpomognutom zdravlju. Jer, svaka racionalizacija sustava, u osnovi, zdravlje poskupljuje. Ma što o tome u Vladi govorili… Je li to sudbina i recentog Masterplana koji je još u javnoj raspravi? Ili će i Plan odolijevati kao što ministar odolijeva učestalim zahtjevima za njegovom ostavkom?
Autoritet od papira
SDP-ov ministar zdravlja Rajko Ostojić (52) rođen je u Zagrebu, diplomirao na Medicinskom fakultetu 1986.g., a usavršavao se i u SAD-u gdje je završio nekoliko tečajeva zdravstvenog menadžmenta(?!). Predsjednik je Hrvatskog gastroenterološkog društva i redoviti član hrvatske Akademije medicinskih znanosti. Bio je saborski zastupnik (2007. – 2011.), zamjenik ministrice zdravstva (2000. – 2002.), potom zamjenik ravnatelja KBC-a Zagreb (2001.- 2004.), a nakon pobjede Kukuriku koalicije na parlamentarnim izborima potkraj 2011. postaje ministar zdravlja u Milanovićevoj vladi. Lani je bio SDP-ov kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, što ga je izravno konfrontiralo s mladim kolegom Davorom Bernardićem koji je kao predsjednik socijaldemokrata u Zagrebu, razumljivo, pretendirao na kandidatski status, a do zadnjeg trenutka kao takav i figurirao. No, Rajko ko Rajko, nije prihvatio konflikt, nego se na unutarstranačkim izborima stavio na raspolaganje Bernardiću, kada je kontra vodeće struje u SDP-u, i kontra šefu stranke, odlučio ući u trku za prvog zagrebačkog SDP-ovca. I pobjedio. S potporom Ostojića. No, nekako se čini da mu se nekonfliktnost osobito ne honorira. Ostavlja dojam oportuniste i kompromisera, a ne vjerodostojnog i principijelnog političara kakvim bi se htio zakititi. Njegov je autoritet od papira, njegova riječ kao poruka na pijesku, a gard samouvjerenosti i samodopadnosti fingiran i iritantan. Kao i mnogi liječnici zalutali u politiku, i Ostojić je svojevrsni homo duplex. Kao stručnjak priznat i uvažavan, kao političar vječno osporavan. Jedva prođe koji mjesec da tkogod ne zatraži ostavku ministra Rajka Ostojića.
Sabotirani ministar ambicioznih planova
Svaki Ostojićev prijedlog po pravilu nailazi na „pokret otpora“.Svejedno je li riječ o izmjenama Kolektivnog ugovora za liječnike, uvođenju smjenskog rada ili donošenju Masterplana kao strateškog dugoročnog projekta racionalizacije sustava, koji bi, navodno, državi imao uštedjeti 400 milijuna kuna(!?). Odgovor je uvijek jadnak: bojkot, nerazumijevanje i neprihvaćanje. Na sceni trenutno imamo cijeli orkestar protivnika Masterplana bolnica, od pacijenata preko medicinskog osoblja do političkih oponenata. Ili obrnuto. Kako volite. Svakako, o tako važnom i prijeko potrebnom konsenzusu oko najvažnijeg pitanja za sve ljude, svih ideologija i vjera, nema ni govora. Jer, svaki novi ministar zdravlja, po defalutu, ambiciozno krene reorganizirati i racionalizirati sustav. A ta ingeniozna, složena i skupa nakana, redovito se svodi čas na spajanje, čas na razdvajanje bolnica. Ovisno o tomu koja je vlast bila čemu sklonija- integraciji,ili dezintegraciji. Toj kušnji nije odlio ni Ostojić. Najnovije Masterplan-reformiranje sustava država je platila 200 tisuća eura. Francuskim konzultantima. Neki su, nevjerojatnom „pronicljivošću“, odmah skužili da se iza „francuskog paravana“ kriju konzultanti i stručnjaci, zapravo, iz – regiona. Što je trebalo dodatno osnažiti nepodobnost plana. Po sebi neprihvatljivog jer osim što ukida par tisuća akutnih bolničkih kreveta, opet predviđa integriranje, odnosno spajanje bolnica, uz nastojanje da se održi princip jedna županija-jedna bolnica. No, naravno, ne bez iznimki.
Spajanje i razdvajanje bolnica kao suština reforme
Primjerice,spojit će se ogulinska i karlovačka sa zagrebačkim KBC-om Sestara milosrdnica. Cilj je više dnevnih kreveta na račun reduciranja akutnih postelja i skupih hospitalizacija, što bi trebalo, tvrdi ministar, smanjiti liste čekanja.
No, taj argument teško da će prihvatiti oni kod kojih nova mreža bolnica predviđa prekogranično „međužupanijsko“ bolničko spajanje. Kao što je slučaj koprivničke i virovitičke bolnice, odnosno zadarske i gospićke.A integrirane bolnice dijele zajedničku kasu i zajednički bolnički limit. Ajme… Puno bolje su prošle kninska i vukovarska bolnica. U njih se ne dira. One nose obilježja „nacionalnog pijeteta“, zadržavaju pravni subjektivitet i ne gase se, ne spajaju. Politika je ovdje iznad racionalizacije i financijskih ograničenja. Jer su to gradovi heroji, posebnog senzibiliteta. Osjetljivo pitanje. Stvar političkog taktiziranja. Može li to biti argument u reformi zdravstva…
Kako bilo, malo koji je ministar u hrvatskoj vladi tako sustavno sabotiran, a tek je na pola mandata, kao Ostojić. Toliko je puta dosad reterirao od svojih prijedloga i stajališta, toliko često kapitulirao pred oponentima, da ga je to katapultiralo u sam vrh vladinih gubitnika. Čak je i Željko Jovanović, unatoč odiumu kojega izaziva, manje poraza pretrpio…
Vječiti gubitnik, nikakav pregovarač
U pregovorima sa liječničkim sindikatom oko izmjena kolektivnog ugovora i uvođenja smjenskog rada, doživio je potpuni debakl. Šef liječnikog sindikata, notorni Ivica Babić, porazio ga je i ponizio. Ucjenjivao štrajkom, prijetio građanskim neposluhom i naposlijetku Ostojića natjerao da odustane. Smjenski rad za koji je ministar pri uvođenju tvrdio da je „preslikavanje dobrih europskih iskustava i prakse“, poskliznuo se na homogeniziranoj doktorskoj kasti. Vraćena su dežurstva, a Ostojić svoju kapitulaciju sada brani tvrdnjom kako su Njemačka i Nizozemska nakon polugodišnjeg iskustva sa smjenskim radom – odustale. Pravda se, štoviše, kako je smjene liječnika morao uvesti zbog Direktive EU. Za koju će sada , navodno Hrvatska tražiti poček… Najvljivao je, navodno već i pripremio i ugovorio, uvođenje outsourcinga u zdravstvu (privatne usluge čišćenja i pripreme bolničke hrane). Pa odustao. Kao po pravilu… Liječnici su uspjeli, uz takvog ministra, provesti najdugotrajniji štrajk ikad, a per fin, taj još traje, samo je u mirovanju, i tek 18. travnja o njemu će biti rečena „zadnja riječ“ doktora. Babić je vikao: Ostavka, ministre! Liječnici su uporno štrajkali, Ostojić je bio nemoćan, nije nalazio ni mehanizma ni riječi kojima bi ih odobrovoljio, pa je na kraju posegnuo za najprizemnijom mjerom. U situaciji kad je ministar financija rešetao sve vladine resore i rezao im proračune bez milosti, ministar zdravlja je liječnicima povećao plaće. Ali, time nije proizveo njihove ni najmanje simpatije, a niti smekšao njihov otpor!
Zaradio prvu ustavnu tužbu
Sada je zaradio i prvu ustavnu tužbu. Virovitičko-podravski župan Tomislav Tolušić tužio ga je zbog Masterplana, tvrdeći da je ministar zaboravio da su županije osnivači i vlasnici županijskih bolnica, pa ih se ne može ukidati i reorganizirati bez konzultiranja s osnivačima. Tolušić, traži ministrovu ostavku. Snažno ga u tome podupire i pakrački gradonačelnik Davor Huška, zbog gašenja pakračke (i novogradiške) bolnice. Jednom će netko u tom zahtjevu i uspjeti… Mada, Milanovićevog reprezentativca malo što uspijeva izbaciti iz takta. Pa i kad vam se čini da mu krvni pritisak nezaustavljivo raste, sve ostane samo na trenutnom dojmu koji Rajko učas neutralizira nekom specijalnom ezoteričnom vještinom i osmjeh s lica ne skida. Zbog te, vjerojatno hinjene, kontrolirane ležernosti, čovjek se pita je li Ostojić ciničan ili naprosto flegmatičan. A ni za jedno ni za drugo u njegovu resoru nema mjesta. Evidentno je naš ministar zdravlja otporniji i izdržljiviji od hrvatskog zdravstvenog sustava.