Bernardićev ogulinski, čak dvodnevni, team building nešto je možda i izgradio. Ali tim? Teško. Zato imaju novi akcijski plan. Bit će akcije! U SDP-u svi znaju da im je potrebno konstruktivno, a ne apologetsko zajedništvo, iskrena i poštena kritika, a ne egotripovsko pljuvanje, ali ne znaju kako ga ostvariti a da ne budu optuženi za frakcionaštvo i destrukciju. Problem, ma koliko mnogi to u SDP-u odbijaju priznati, ipak dominantno proizlazi iz slabe liderske figure Davora Bernardića kojemu manjka autoriteta. A ako lider nema autoriteta, miševi i mačke stvari začas okrenu naglavačke…
Timsko bildanje samopouzdanja i optimizma jalovo je u stranci koja je predugo interno i eksterno srozavana, koja je duboko podijeljenja na one „milanovićeve“ i one „bernardićeve“, u kojoj se šefa partije osporava od trenutka kad je legalno i legitimno, voljom članstva preuzeo stranku kojoj nedostaje izborni rezultat, a kad rezultata nema, nema ni simpatizera ni čvrstih podupiratelja. Okupljanje u Ogulinu stoga je nalik bildanju tromog kljuseta na kojeg se više nitko ne kladi. Zapravo, puko uzimanje steroida koji umjetno pumpaju snagu. A snagu je ovaj socijaldemokratski raštimani tim pokušao demonstrirati i zajedničkim izlaskom pred novinare dvojca koji nikad nije pripadao istom špilu karata: Davora Bernardića i Ranka Ostojića. Njih dvojica, nedavno nepomirljivih, navodno su krunski dokaz da je u Ogulinu team buildingom tim izgrađen. Zar?
Ako su ušutkani kritičari, nije nestalo nezadovoljstvo
Davoru Bernardiću je, sudeći po izjavama post festum dvodnevnog druženja „drugova“, najvažnije bilo javnosti poručiti kako nije bilo ni ultimatuma, ni vike, ni disonantnih tonova. Što to znači? Da su ugušeni svi kritički tonovi, ušutkani oponenti, da unutarstranačka kritika više ne stanuje u SDP-u? Bogme, ako je tako, to svakako nije za pohvalu, a niti bi se Bero time trebao javno razmetati, dokazujući da je SDP na putu oporavka i izgradnje nove kompaktnosti stranke. Nikad nisu bili problem kritičari ako su dobronamjerni, ako su konstruktivni, ako na slabosti ukazuju radi stranke, a ne radi vlastite promocije i krčenja kakvog puteljka za vlastitu buduću autostradu.
Ali, Bero je zadovoljan i optimističan otišao iz Ogulina. Jer je donesen akcijski plan ( sic!?) kojim bi trebali vratiit povjerenje birača, a to znači ponovo doći na vlast. I riješiti krucijalna nacionalna pitanja, od novih radnih mjesta do izgradnje prevdnijeg društva i razrješenja depopulacijske krize u „maloj zemlji“ koja možda jeste za „veliki odmor“, ali ne i za život, pa je mladi ljudi svjesni političkih ćoraka što ih dnevno ispaljuju odnarođene političke nomenklature hrpimice napuštaju. I za sve to zaduženo je 20 radnih grupa. Jedan plan razgrađen u 20 timova. A svaki prati jedan vladin resor. Kao „vlada u sjeni“. S njima koordiniraju četiri potpredsjednika. Tko tu kome izdaje naloge, tko je kome nadređen, zbunjeno su se pitali i neki ne baš tako optimistični SDP-ovci. Koja je uloga Predsjedništva, koja Kluba zastupnika? Jesu li ove radne grupe na tragu onih komisija ili povjerenstava koja se obično smišljaju, nije li to nedavno premijeru i SDP spočitao, kad se ne zna što i kako činiti, a za slučaj da stvar krene po zlu, bar se zna na koga odgovornost adresirati, i kako je distribuirati. Zašto je Bero tako zadovoljan?
Plan, šupalj kao ementaler…
Otkud mu ideja da bi stranka koja proživljava možda svoje najteže dane unatrag zadnjih desetak godina mogla Hrvatskoj vratiti optimizam, nadu i iseljenu mladost? Zar sve to počiva na famoznom akcijskom planu? Dobar čovjek na krivom mjestu još nas i uvjerava kako neće dopustiti nikome da na bilo koji način ruši rejting SDP-a, kao da je stvar u nekomu izvan stranke, a ne onima u njoj koji joj godinama rade o glavi?! Zašto je tako siguran da rejting stranke više neće padati? Zar doista vjeruje da su mediji krivi za loš imidž SDP-a, i navodne neistine koje su se smišljeno plasirale u medijima kako bi razarale SDP?
– Uz rejting koji je unatoč tim neistinama 20 posto- veli Bero- nema razloga za zabrinutost nego za ozbiljnost.
Pa bogme, stvari bi i mogle biti ozbiljne, ali za šefa partije, bude li rejting i dalje padao, jer kako reče europarlamentarka Biljana Borzan, dogodi li se da SDP sklizne na samo 15 posto, slijede oštri potezi, a ne nove prilike, od dodatnih šest mjeseci, godinu dana “popravnog” za vodstvo koje baulja u slijepoj ulici.
Zanimljivo, ovog puta je zadovoljan i Ranko Ostojić. Veli, razgovaralo se konstruktivno, pa i kad su se iznosila suprotstavljena mišljenja.
Stranka će biti i drugačije organizacijski postavljena, imat će čak četiri potpredsjendika, što bi značilo da je Bero odlučio dijeliti odgovornost za eventualne ( ne)uspjehe. Peđa Grbin, Rajko Ostojić, Zlatko Komadina, Boris Lalovac- nešto staro, nešto novo, nešto apologeta, nešto kritičara. Možda se iz toga nešto i izmiksa…
Ali, kako se na prvu čini, rejting SDP-a, s akcijskim planom ili bez njega, s 20 ili 50 radnih skupina, padat će ili rasti u ovisnosti o količini gluposti i gafova pozicije, a ne Bernardićevog, navodno, nabildanog tima. Koji bi htio akciju, i ima plan, ali šupalj kao ementaler
