Kistanje su ovih dana osvanule “dekorirane” fašističkim simbolima, kukastim križevima i “ušatim U”, koji su iscrtani po pročeljima neobnovljenih, napuštenih zgrada, garažnim vratima, prozorskim staklima kuća, pa čak i na asfaltu prometnica u neposrednom središtu mjesta. Što je inspiriralo ”ulične umjetnike” nije poznato, osim ako se ne radi o odgojnom faktoru koji je u latentnom nadahnuću pa mu i ne treba povod.
Slučaj je prijavljen Policijskoj upravi Šibensko-kninskoj, policija je brzo reagirala, stigla u Kistanje, obavila očevid, razgovarala s načelnikom općine Goranom Reljićem, i dogovoreno da se profašističke črčkarije, neprihvatljive u jednoj demokratskoj, civiliziranoj državi, odmah prebrišu i uklone. No, svastike i ušato “U” sljubljeno s križem, djelo nepoznatih autora, i dalje “krase” sjedište ove bukovičke općine.
Komunalni redari ne rade vikendom
– Dobili smo prijavu, obavili razgovor s načelnikom općine i dogovorili da komunalni redari odmah ureduju, da sve prebrišu, i to je to- veli načelnik PU Šibensko-kninske Ivica Kostanić , napominjući da je u ovoj PU nulta tolerancija na takve stvari. Uostalom, vjerojatno je jedini policijski djelatnik koji je podigao kaznenu prijavu protiv Marka Perkovića Thompsona za govor mržnje.
Ako je tako, zašto su Kistanje I dalje išarane znakovljem propalih, zločinačkih režima?
– Gledajte, to se dogodilo uoči vikenda, a ne mogu ljude, mislim na komunale redare, dizati za neradnih dana i to je jedini razlog zašto još fasade i ulice nisu očišćene od tih znakova. Komunalni redari su dobili nalog i to će biti uklonjeno – mirno govori općinski načelnik Goran Reljić. Pa kad sve to uzmete u obzir, doista bi ispalo kako ta vrst “umjetnosti” u hrvatskim gradovima i naseljima najviše smeta novinarskim zanovijetalima. Koji od muhe prave slone, podižu nepotrebno tenzije, izazivaju međunacionalne napetosti i animozitete, proizvode slučajeve gdje ih nema…
A Kistanje su specifična općina, u kojoj je prije rata živjelo isključivo stanovništvo srpske nacionalnosti, koje je otišlo s Olujom, da bi se, mahom starčad, počela vraćati potkraj 90-ih i početkom 2000-tih. U međuvremenu, na inicijativu Gojka Šuška, bivšeg ministra obrane, kojemu je na godišnjicu smrti u Kistanjama otkriven spomenik, a taj svečani čin proslavljen “prigodnim domoljubnim repertoarom”, ovdje je realiziran pilot-projekt Tuđmanove ideje o tzv. humanom preseljenju koloniziranjem Hrvata iz Janjeva, s Kosova. Danas između autohtonih Srba i doseljenih Hrvata iz Janjeva postoje prijepori oko toga tko je zapravo u Kistanjama većinska zajednica…
Janjevci i Srbi se ne “miješaju”
Nedavno je obilježena 20-ta obljetnica od dolaska prvih janjevačkih obitelji u Kistanje, višednevnim kulturnim programom I znanstevnim skupom pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture predsjendice Republike Kolinde Grabar Kitarović te Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH.
U ratom raseljeno mjesto 1997. je došlo prvih 50 janjevačkih obitelji koje su useljene u napuštene srpske kuće, a nastavilo se vladinim projektom izgradnje Novog naselja sa 120 stambenih objekata koji su stavljeni u funkciju 2000. Svojevrsnim aneksom ovom projektu, 2005. izgrađeno je mini Novo-naselje za obitelji koje su dotad živjele u privatnim kućama izbjeglih mještana srpske nacionalnosti kojima je imovina vraćena. Za još 20 obitelji država je 2007. osigurala besplatno zemljište na kojemu su sami gradili svoj krov nad glavom. U tom procesu demografskog restrukturiranja Kistanja i zbrinjavanja doseljenih Janjevaca, bilo je i lažnih potvrda o vlasništvu objekata i mešetara koji su pokušali loviti u mutnom, a radi čega se na sudu i danas vode sporovi oko vlasničkih prava na pet objekata.
Roko Antić, donačelnik općine iz kvote doseljenih Hrvata s Kosova, tvrdi da je danas u Kistanjama 1270 Janjevaca od ukupno 2500 stanovnika u općini. – Realno, mi smo većina u Kistanjama, iako se računa da u općini, po popisu iz 2011., ima 3.481 stanovnik, a 3.950 birača, što su fiktivne brojke i apsolutna neistina- kaže Antić. Uvjerava nas da u šest mjesnih odbora nema vise od tisuću Srba. Upravo zbog te ekstenzivne statistike Kistanje se smatraju najsiromašnijom općinom u Hrvatskoj, žali se janjevački donačelnik, što je, veli, također netočno, jer niti ima stanovnika koliko se statistički navodi, a niti je siromaštvo ovdje veće negoli drugdje.
Ako pitate Antića u Kistanjama nema suživota. Žive tek jedni pored drugih i toleriraju se koliko moraju. Uglavnom se ne “miješaju”. Svatko živi po svome i ne obazire se na onog “drukčijeg”. Ekumenizmu ne pridonose, čini se, ni oni čije je to glavno poslanje.
Reljić: Kistanje nisu gore od drugih
No, ako pitate načelnika općine Gorana Reljića, njegov je diskurs znatno manje isključiv i nepomirljiv. -Općina Kistanje nije ni gora ni lošija od drugih- veli Reljić. Ne želi komentirati spekulacije o tome tko je ovdje većinski a tko manjinski dio populacije, jer to će pokazati sljedeći popis stanovništva koji bi se trebao održati 2021. godine. Općinsko vodstvo koncentrirano je na projekte koji pridonose razvoju komunalne i socijalne infrastrukture, razvoju poljoprivrede i ruralnog turizma, otvaranju novih radnih mjesta. U suradnji s Nacionalnim parkom Krka rade na zajedničkom projektu “Nepoznata blaga Krke”,skrivena blaga gornjeg i srednjeg toka rijeke, pa će na području općine biti rekonstruiran i opremljen Centar za posjetitelje – “Krka vrelo života”.
– To će generirati i sve veću posjećenost turista na našem području, što daje mogućnost direktne prodaje poljoprivrednih i turističkih proizvoda i brži razvoj obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava, obrta i sl. Brojka koja pokazuje povećanje broja turista koji su tokom 2016. godine posjetili samo ulaze Burnum i Manastir Krka, daje nam za pravo da očekujemo povećanje investicija u sektoru turizma, što će rezultirati otvaranjem novih radnih mjesta i podizanjem standarda stanovništva- optimistično će načelnik , računajući da se samo tako može spriječiti iseljavanje stanovništva iz općine.
Na međunacionalne odnose gleda također s optimizmom: – Smatram da se nakon svih ovih godina situacija u Kistanjama ozbiljno popravila, te da ponekad postoje neke sitne trzavice kao što se dešava i u svim drugim sredinama – veli Reljić. Njegovu tezu potvrđuje i šef PU Šibensko-kninske Ivica Kostanić koji podsjeća kako je na ovom području policija svojedobno imala pune ruke posla zbog međunacionalnih sukoba, što je danas prava rijetkost. A što se tiče fašističkih simbola, toga nažalost ima u svim dijelovima Hrvatske. U tome Kistanje, veli, nisu posebne.
Općina treba makar 24-satnu policijsku ophodnju
Mještani Kistanja uvjeravaju nas kako se dobro zna tko su „umjetnici“ koji ostavljaju svoje crteže po kućama i ulicama, nema ih više od 4-5, i nitko od njih nije maloljetan. Tvrde kako je situacija bila puno bolja dok je zapovjednik Policijske postaje u Kninu bio Miljenko Lelas, a nakon njegova odlaska, kažu, stanje se znatno pogoršalo. Sve bi bilo drukčije, smatraju, da postoji makar 24-satna ophodnja, jer Kistanje su jedna od teritorijalno najvećih općina koja ne može biti bez policijskog nadzora.
Možda Kistanje doista više nisu toponim rezerviran za hrvatsko-srpske sukobe i netrpeljivost, proizašle iz siromaštva i nezaposlenosti. Ovo je bogat kraj, a oni koji ovdje žive trebali bi to napokon prepoznati i resurse koje imaju na raspolaganju adekvatno koristiti. Da bi im svima bilo bolje. A i kad bi radili nešto korisno, fašistički simboli ih sigurno ne bi nadahnjivali…
