Neovisni novinarski portal
22.11.2019.
GOSPODARSTVO / POLITIKA
Ne damo naše autoceste! – u petoj brzini u krivom smjeru, pa onda u Zagreb na magarcu

Ne damo naše autoceste! – u petoj brzini u krivom smjeru, pa onda u Zagreb na magarcu

Kad će izlaz iz tunela?

Jel’ ono svjetlo na kraju tunela? (izvor: HAC)

Ne damo naše autoceste! – naziv je građanske inicijative koja je jučer osvanula na stranicama najraširenije društvene mreže i u vrlo kratkom roku dobila više od tisuću sljedbenika i simpatizera (lajkača). Za očekivati je kako će taj broj danas i sljedećih dana rasti velikom brzinom, kakve su svojstvene kada se govori o autocestama.

Kratak i jasan naziv ove inicijative, a zapravo uvertire za skorašnji referendum, jasno govori sve: ne želi se dopustiti da hrvatske autoceste, jedan od posljednjih vrijednih državnih resursa koji još nije rasprodan ili poklonjen raznim inozemnim financijskim i drugim strukturama, budu date na upravljanje inozemnim privatnim tvrtkama na gotovo pola stoljeća, uz naknadu koja je daleko ispod njezine realne vrijednosti i budućeg velikog gospodarskog potencijala. U dvije riječi: krivi smjer.ne damo ceste

Potpisivanje: od 11. do 25. listopada

– Inicijativu Ne damo naše autoceste! pokrenulo je 5 sindikalnih središnjica (NHS, SSSH, MHS, HURS, URSH), dva cestarska sindikata (Nezavisni cestarski sindikat i Sindikat radnika Hrvatskih autocesta i cesta) te 7 organizacija civilnog društva (Pravo na grad, Zelena akcija, Centar za mirovne studije, GONG, Mreža mladih Hrvatske, Savez udruga Klubtura, Baza za radničku inicijativu i demokratizaciju), Ovih četrnaest organizacija osnovalo je Organizacijski odbor za izjašnjavanje birača o potrebi da se zatraži raspisivanje referenduma o uređenju pitanja davanja hrvatskih autocesta u koncesiju. Uz organizacije uključene u Odbor, inicijativi Ne damo naše autoceste! priključile su se i brojne druge organizacije (sindikati i udruge) iz svih krajeva Hrvatske – predstavljaju se pokretači Ne damo naše autoceste! akcije.
Tako se pokreće kampanja za prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma protiv davanja hrvatskih autocesta u koncesiju koja bi trebala biti diljem Hrvatske priređena od sljedeće subote 11. listopada pa do 25. listopada. Dakle, ova inicijativa se okupila sa sljedećim ciljevima: spriječiti predloženo davanje hrvatskih autocesta u koncesiju koje je prometno, ekonomski i društveno štetno te aktivno uključiti građane u odlučivanje o ovoj važnoj društvenoj temi.
Tu je i treća stavka, koja je možda i najvažnija, a čiji se nedostatak kronično osjeća u hrvatskom društvu, zbog čega u državi olako ‘prolaze’ neki štetni potezi vlasti i zakoni upitne opravdanosti – stvaranje zdravih temelja za dugoročnu suradnju organiziranog civilnog društva, sindikata i građana oko važnih pitanja, poput ovih upravljanja zajedničkim dobrima (cestama, prostorom, vodama, energetskim resursima itd.).

300 bolnica, 2000 škola ili 4000 vrtića

stop_krivi_smjer_01– Jeste li znali da Vlada RH namjerava dati naše autoceste privatnom koncesionaru na 40 godina? Autoceste su naš veliki razvojni projekt i nikad u povijesti Republike Hrvatske nije tako vrijedna imovina dana u koncesiju. Narednih dana pobrojat ćemo glavne razloge zašto je koncesija autocesta štetna za hrvatske građane i građanke. Poklonit ćemo zaradu od 80 milijardi kuna privatnom koncesionaru. Koncesionar će u ovih četrdeset godina zaraditi na autocestama oko 80 milijardi kuna. Za taj isti novac možemo izgraditi 300 bolnica, 2000 škola ili 4000 vrtića! – iznose neke zabrinjavajuće podatke inicijatori Ne damo naše autoceste! inicijative.
Dakle, namjera državnih vlasti da u daju dugoročnu koncesiju na oko 1060 kilometara hrvatskih autocesta u ruke inozemnih korporacija na oko 40 godina je šokirala mnoge u Hrvatskoj, posebice ekonomske i prometne stručnjake, no vlastodršce to nije omelo da nesmetano nastave s tim procesom. Tako bi se do konca ove godine, kako je krenulo, planira odabrati koncesionara, a koji bi našoj državi trebao za dugoročno korištenje naših cesta platiti oko 20 milijardi kuna. Neki već tu činjenicu drže osobito opasnom, budući da neke procjene govore kako je procijenjena vrijednost mreže autocesta blizu te iste brojke, te iznosi oko 22 milijarde kuna, pa to neke podsjeća na svojevrsnu skrivenu ‘trampu’.
No ni to nije realna svota, upozoravaju ekonomisti, kada se svemu tome pribroje i troškovi izgradnje od 2001. do do 2012. godine cifra procijenjene vrijednosti premašuje – 44 milijarde kuna. Nadalje, računa se kako bi se u spomenutom 40-godišnjem razdoblju od naplate cestarine moglo zaraditi – 80 milijardi kuna, te kako bi se takvom dinamikom mogla ležerno otplaćivati rata kredita za njezinu gradnju, te polagano servisirati tzv. javni dug, zbog kojega naše vlasti tako grozničavo žele koncesionirati domaći asfalt.
Ima li svjetla na kraju tunela?

Kad će taj kraj tunela? (izvor: HAC)

Monetizacija: stvaranje novca – za koga?

Mnoge smeta već i pojam ‘monetizacija autocesta’, zbog čega smatraju kako je posrijedi zgodna dosjetka kojom se taj proces želi u javnosti prikazati kao koristan potez stvaranja monete, odnosno novca. No zapravo je obrnuto, upozoravaju kritičari, što dijelom govori i definicija iz ekonomskog rječnika pri kojoj je ‘monetizacija stvaranje novca iz javnog duga’. No za koga se stvara taj novac?
Nije jedina šteta u eventualnim gubicima dijela suvereniteta u vlastitoj državi i odricanja od vrijednog ekonomskog i gospodarskog resursa, već bi tzv. monetizacija mogla zadati i snažan udarac budućim generacijama kada se govori o sigurnosti prometa, budući da se u sličnim slučajevima događa da ‘privatnici’ puno slabije održavaju prometnice nego kada su one pod državnom upravom.
– Kad je u interesu profit, cijena će biti ljudski životi. Manjkavo održavanje i izvlačenje profita iz dionica danih u koncesije sigurnost će srozati do te mjere da bi to Hrvatsku moglo koštati brojnih prometnih nesreća, koje bi mogle rezultirati s tisuću do 1.500 poginulih te 5.000 invalidnih osoba – upozorio je dr. Željko Marušić s Fakulteta prometnih znanosti na nedavnoj javnoj tribini u Zagrebu na kojoj se raspravljalo o toj temi.
Hrvatske?

Hrvatske? (izvor: HAC)

Koncesija u Njemačkoj – 121 posto nesreća više

Takvo što je već viđeno drugdje, pa se za primjer navodi i slučaj etape njemačke autoceste od Bremena do Hamburga koja je ‘privatniku’ data na upravljanje od 2008. do 2038. godine. Rezultat? Već u prvoj 2009. godini je zbog nesavjesno organiziranih radova na proširenju kolničkih trakova tamo bilo 121 posto (!) više prometnih nesreća nego godinu ranije. Ako se to se dogodilo u ‘savršeno organiziranoj Njemačkoj’, čemu se onda možemo nadati mi, pitaju se prometni eksperti.
No ovo je tek dio mogućih problema: budućem koncesionaru nitko ne brani da cestarinu za osobno vozilo između Šibenika i Zagreba, primjerice, sutra umjesto 148 kuna naplaćuje 317 kuna. Kako će to utjecati na krhko domaće gospodarstvo i razvoj ionako ‘dislociranog’ dubrovačkog područja, dalmatinskog zaleđa, Knina, Like itd. , ne treba previše nagađati. Istodobno željeznički putnički promet se sve više srozava i sužava, pa se otvara perspektiva pri kojoj će se u Zagreb opet morati iz Splita na magarcu ili na konjima, u uvjetima ovakvog gospodarskog i prometno-infrastrukturnog razvoja, vele cinici.
Za kraj, nije nevažan ni podatak kako je Vlada RH prije par gosina angažirala i inozemne savjetnike za davanje autocesta u koncesiju (Erste Group Bank, Deloitte savjetodavne usluge i Wolf Theiss Rechtsanwälte), za koju je, barem se tako govorilo u početku, trebalo platiti – 50,8 milijuna kuna. U međuvremenu je Vlada bila i nezadovoljna konzulatantskim uslugama navedenih, a kasnije je kao ispomoć u savjetovanju angažirana i jedna domaća sveprisutna odvjetnička kuća koja se često bavi i ovrhama.
Naplatne kućice: kome ćemo plaćati cestarinu?

Naplatne kućice: kome ćemo plaćati cestarinu? (izvor: HAC)

U petoj brzini – u krivom smjeru

Ako izgubimo kontrolu nad upravljačem odnosno upravljanjem našim autocestama, za volan bi mogli uskočiti, kako sada stvari stoje, opet sveprisutni Goldman Sachs s mirovinskim fondovima AZ, PBZ Croatia osiguranje i Erste Plav) i francuskom grupacijom Vinci, zatim Raiffeisen mirovinski fond s australskom grupacijom Macquarie, španjolska Cintra, talijanska Autostrada i austrijski Strabag koji drži većinski udio u koncesiji autoceste Zagreb-Macelj. O ovakvoj jagmi mirovinskih fondova za vožnju po autocesti, imao bi što reći i naš ‘izvozani’ umirovljenik s 1300 kuna mirovine.
– Poklonit ćemo zaradu od 80 milijardi kuna privatnom koncesionaru. Koncesionar će u ovih četrdeset godina zaraditi na autocestama oko 80 milijardi kuna. Za taj isti novac možemo izgraditi 300 bolnica, 2000 škola ili 4000 vrtića – ponovimo dramatični navod inicijative Ne damo naše autoceste.
Ako su i dijelom u pravu, Hrvatska vozi u petoj brzini.
Ali u krivom smjeru.

stop_krivi_smjer_01

Tags: , , , ,

VEZANE VIJESTI