Pozdrav iz hrvatskog Sabora! Željko Glasnović, Zlatko Hasanbegović i Tomislav Saucha – tri lica, jedna razglednica. Saucha se od uvjerenog ljevičara i SDP-ovca pragmatično prometnuo u HDZ-ovog spasitelja, očajnički pokušavajući sačuvati vlastitu kožu koja se našla pod lupom uskočkih istražitelja. Osumnjičen je da je potpisivao fingirane dnevnice i putne naloge, oštetio državni proračun. Svoju će nedužnost dokazivati na sudu, ali nije zgorega imati vlast uza se, osobito u zemlji koja se ni u vicu ne može nazvati uređenom pravnom državom s neupitnom trodiobom vlasti. Hasanbegović se, nakon odrađene uloge u saborskom teatru, mirno razotkrio, svjestan mogućih posljedica…
U lokalne izbore za zagrebačku Gradsku skupštinu ide s nezavisnom Brunom Esih i puca mu džon što njegova stranka i stranački statut HDZ-a o tome kažu. A trebali bi ga automatski izbaciti iz članstva. No, može li Plenković sebi dopustiti taj luksuz kad u parlamentu trenutno ima samo graničnih 76 ruku? Hasanbegovićeva danas vrijedi puno više nego jučer.
Glasnović je, pak, svoju cijenu već jasno deklarirao. Ona se računa u milijardama. – Ja, saborski zastupnik, General Željko Glasnović, održao sam riječ. Ne pristajem na trgovinu s hrvatskim narodom. Ovo su uvjeti, ili sve ispoštujte, ili idite. Bog i Hrvati/ce!- poručio je umirovljeni general kojemu je Mesić 2000. “presudio” zajedno s 12-oricom kolega, supotpisnika čuvenog pisma koje je fiktivno plediralo na zaštitu digniteta domovnskog rata, a stvarno pretendiralo rušiti predsjednika RH.
Tri jahača Plenkovićeve Apokalipse
Treba pripadnicima HVO-a isplatiti sve zaostatke iz hrvatskog mirovinskog fonda, treba dijaspori ukinuti sve birokratske barijere i ubrzati postupak dobivanja državljanstva, žurno u proceduru sa Zakonom o braiteljima, odmah riješiti problem dvostrukog oporezivanja inozemnih mirovina…Uzmi sve ili ništa! Tako to radi Glasnović. Koji ne pristaje na trgovinu s hrvatskim narodom. Radije trguje s hrvatskom vladom. Navodno je već dobio i potpis premijera Plenkovića i ministra branitelja Tome Medveda.
Kad je za vlast, ništa nije skupo. Samo je narod establishmentu teret. Zato će od njega uzeti, koliko god treba, ne bi li namirili neutažive apetite političkih nomenklatura i njihovih gladnih sljedbenika. Eto, preživjeli ministar financija najavio je u bliskoj budućnosti za 27 posto manje mirovine, što upućuje na zaključak da taj ili ne zna koliko su mizerne penzije za najveći broj hrvatskih građana ili ga jednostavno to uopće nije briga.
Tko, dakle, trenutno odlučuje o vladajućoj većini, njezinoj cijeni i (dugo)trajnosti? Jedan propali političar s ljevice koji je izgubio i zadnje ostatke moralnog integriteta i ljudskog dostojanstva, koji iza svoje potpore HDZ-u stoji pognute glave i zatvorenih očiju iz straha da mu se pogled ne susretne s nekim od dojučerašnjih prijatelja i stranačkih kolega; jedan osioni, ustašofil koji osvetoljubivo prkosi vlastitoj stranci ne uspijevajući do danas oprostiti Plenkoviću što mu je uskratio fotelju ministra kulture; i jedan mržnjom kontaminirani desni ekstremist bez elementarnog kućnog odgoja, kamoli kulture dijaloga i tolerancije.
To su ta tri lica na kojima počiva „snaga i autoritet“ predsjednika Vlade, narcisoidnog, egotripera Andreja Plenkovića koji je pogazio sve demokratske principe i pravila igre ne toliko da bi izbjegao izbore koliko da bi dokazao da se njemu ne može nekažnjeno oponirati. Ne dam! Točno tako to kaže Plenković, kao da se radi o njegovoj privatnoj prćiji, a ne o državi, njezinoj stabilnosti i demokratskoj kredibilnosti.
Zoran Milanović i Tomislav Saucha (Foto: FB)
“Kupovanje” slobode
Svako aludiranje na neprihvatljivo uplitanje Vlade i HDZ-a u neovisnost pravosuđa, u slučaju Saucha, Plenković drži sramotnim, jer posredno se implicira kako je premijer obećao bivšem SDP-ovcu određene pogodnosti u sudskom postupku ukoliko glasa za povjerenje ministru Zdravku Mariću. No, kad netko tko nikako ne spada u taj tabor, odjednom transvestitski dipli u HDZ-ove diple i to ne jednom, priznajući neizravno na taj način svoju krivnju, insinuacije o možebitnom pritisku politike na pravosuđe po sebi se nameću. Saucha bi, reklo bi se, ovakvu ljudsku sramotu i poniženje mogao otrpjeti samo za račun slobode. Problem je u tome što „kupljena sloboda“ čovjeka vječno čini neslobodnim.
Filoustaša Hasanbegović imao je s HDZ-om nešto drugačiji plan. Ali, kad već nije uspio mobilizirati u dovoljnoj mjeri radikalno krilo stranke i pridobiti ga za eksplicitnije i rogobatnije, rigidne politike , odlučio se odmaknuti i testirati koliko može postići bez stranačkog kišobrana. Za početak u Zagrebu. Gdje mu je glavni cilj poraziti HDZ-ovog kandidata Dragu Prgometa i donijeti Bruni Esih više glasova negoli ih može osvojiti Plenkovićev pulen. To i neće biti težak zadatak, jer, niti šef HDZ-a može disciplinirati članstvo i prisiliti ga da kolektivno stane iza Prgometa, a niti je oko njegove kandidature u HDZ-u stvorena atmosfera velikih očekivanja, sreće i radosti.
Esih i Hasanbegović, dakle, na dobrom su putu da pokažu koliko mogu u odnosu na matičnu stranku, i da onda pokušaju te glasove kapitalizirati repozicioniranjem u HDZ-u. Jer, teško da bi Plenković u sadašnjoj kompliciranoj konstelaciji snaga mogao Hasanbegovića šutnuti iz stranke. Zbog kršenja Statuta. Zbog čega je svojedobno iz SDP-a izletio i Milan Bandić. Koji je odlučio , mimo volje stranke, konkurirati Ivi Josipoviću na predsjedničkim izborima 2009..Pa vidimo dokle je stigao. Ne možemo ga se riješiti…
General Mržnja
Kao „točka na i“ Plenkovićevog srozavanja svih kriterija i standarda u političkoj praksi demokratskih država, stoji Željko Glasnović. Koncentrat mržnje, rigidnosti, desničarskog sljepila i netolerancije .Nezavisni zastupnik izabran u Sabor kao predstavnik dijaspore. Na prošlim izborima još se družio s HDZ-om i s njima borio za glasove birača. Sada s HDZ-om trguje. I kao pravog, autentičnog hrvatskog domoljuba, ne zanima ga koliko će to stajati hrvatski proračun. A stajalo bi ga milijarde, ako bi njegove uvjete Vlada prihvatila. Plenković ih je, navodno, potpisao. Pristojan čovjek s takvom osobom ne bi imao o čemu ni razgovarati nekomli nekakve dogovore, na teret države, potpisivati.
Glasnović je sramota za hrvatski parlament i za hrvatsku demokraciju. Osim što redovito odlazi na mise zadušnice za ustaške časnike, što ustaški pozdrav „Za dom spremni“ drži neupitnim i domoljubnim, Glasnović, rođeni Zagrepčanin porijeklom iz Janjeva s Kosova, iz obitelji kanadskih emigranata, svijet promatra iz jednog sasvim pomaknutog diskursa. Za njega su jedine relevantne teme u Saboru lustracija i zločini komunizma. O drugim zločinima ne govori i ne misli.
Opsjednut je misijom sveopće antikomunističke lustracije Hrvatske, agresivan i opasan u svojim diskvalifikatorskim opservacijama na račun neistomišljenika, težak i sebi i drugima. Kad su svojedobno bili prosvjedi na Filozofskom fakultetu govorio je da su sudionici zapravo „razmažena derišta recikliranih komunista i kvaziintelektualaca“, a da ih vode skojevke neobrijanih nogu, da predstavljaju „fenotip podivljalog titojugenda „ i da se mogu prepoznati po glavama koje su nesrazmjerno velike u odnosu na tijelo.
Željko Glasnović (Foto: HINA/ Denis CERIĆ)
