Matić:
U logoru nisam jeo janjetinu svaki dan – Đakić:
Zašijte si više usta

Savska 66 (foto H. Pavić)

Doista nije lako hrvatskim braniteljima koji su punog srca prije 24 godine krenuli u rat za obranu zemlje s puškom M48 ili pištoljem, ili bez ičega, kad danas ponovno i opet slušaju politiziranje oko njihove časne uloge u obrani Hrvatske. Mnogi zasigurno iznova osjećaju tugu, jad i bijes kada slušaju istupe raznoraznih individua.

Pogotovo je teško onima koji su iz rata iznijeli tek Spomenicu Domovinskog rata i nisu koristili baš nikakvu povlasticu zbog svog časnog i nekalkulantskog sudjelovanja u oslobodilačkom ratu. Još je teže brojnim invalidima Domovinskog rata koji danas preživljavaju od višestruko manjih mirovina od onih čiji su iznosi nedavno izašli u javnost, te narušenog zdravlja moraju raditi još niz poslova kako bi prehranili obitelji. No takvi se, zasad, rijetko čuju.

Zato se čuju neki drugi. Primjerice, danas, u Hrvatskom saboru za vrijeme tzv. aktualnog prijepodneva braniteljstva se opet uhvatio Josip Đakić, HDZ-ov zastupnik i dugogodišnji čelnik Hvidre.

Vrijeđanje visokim primanjima?

– Gospodine ministre, kako živite s činjenicom da ste obmanjivali hrvatske branitelje u javnosti tvrdeći da nema nikakvog zakona u izradi, da ne znate zapravo što hoće ta mala militantna skupina. I onda nakon 20 dana prosvjeda pustili ste u javnu raspravu nacrt prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskim braniteljima. Svjesno ste u javnosti obmanjivali i vrijeđali te stradalnike, najteže stradalnike iz Domovinskog rata. Vi predstavljate kao branitelj u Vladi RH i tu populaciju hrvatskih branitelja jer ste i sami to bili, a učestalo im prišivate razne epitete. Zašto to činite? Pitanje je sviju njih. I zamolili su me da vas pitam: kako možete zaspati sa spoznajom da najteži invalidi već devedeseti dan stoje na cesti, a vi i dalje preispitujete njihovo poštenje pokušavajući umanjiti njihovu odanost domovini kao i časnu ulogu u Domovinskom ratu. Iznošenjem njihovih primanja za cijeloživotnu prikovanost u kolicima. Zar ih s time dodatno ne vrijeđate? Imate li uopće savjesti? Ili ste toliko zaljubljeni u sebe i svoju ministarsku fotelju… – istupio je Josip Đakić danas obraćajući se ministru branitelja Predragu Matiću.

J. Đakić – printscreen HTV

Đakić je ponovno iznio već poznatu tezu kako je Matićevo javno iznošenje primanja vođe prosvjeda Đure Glogoškog u Savskoj ulici u Zagrebu ispred Ministarstva branitelja vrijeđanje branitelja (vidi poveznicu). Na gore navedeni istup Đakića, čija su saborska primanja također znatno iznad mjesečnih primanja prosječnog (zaposlenog) hrvatskog građana (poveznica 24sata), odgovorio je ministar Matić.

Janjetina u srpskim koncentracijskim logorima

– Evo, trebam odgovoriti po tko zna koji put na pitanje na koje ne zna čovjek više šta bi odgovorio. Hvala vam lijepa, dobro živim, izvrsno, zdravlje mi je još uvijek dobro iako sam prošao i rat i devetmjesečno zatočeništvo u tri srpska koncentaracijska logora, pa ako je nešto dobro nakon ovih 90 dana, osobno moram reći, konačno mi je priznat ratni put i stradavanje u Domovinskom ratu. Dakle, bio sam hrvatski branitelj, vukovarski branitelj. U logoru nisam jeo janjetinu i prasetinu svaki dan, nisu mi dovodili prostitutke kako se to do sada govorilo, nego sam prošao sudbinu jednako kao i drugi, hrvatski branitelji i civili zatočenici, od nekih bolje, od nekih gore – kazao je Matić.

Potom je ponovno nastojao obrazložiti kako nema dokidanja prava hrvatskih branitelja, već obratno: njihova poboljšanja.

Ministar Matić računa (foto HTV)

– Dakle, izmjene i dopune Zakona o pravima hrvatskih branitelja: radi se samo o sedam točaka koje su vrlo afirmativne, i to vi vrlo dobro znate, a koje smo morali donijeti jer su vezane uz jedinstveno tijelo vještačenja. Neke stvari smo poboljšali: stambeno zbrinjavanje hrvatskih branitelja, i riješili smo pitanje branitelja Hrvatskog vijeća obrane koje je dugo godina bilo neriješeno, odnosno traljavo riješeno, a vi to najbolje znate. Dakle, da komentiram nekakvo vrijeđanje hrvatskih branitelja, možda bi najbolje mogli komentirati to kako se ja osjećam i nosim s tim kad svaki dan prolazim ispred Ministarstva kada mi se viče: Ubij ga! Smrdi! I da ne govorim neke druge izraze koje koriste, koje mi prišivaju – kazao je P. Matić.

Potom je zahvalio jer, kako je kazao: ‘danas, zadnja dva mjeseca, kad idem kupit kruh idem u pratnji dva policajca’.

Jeziva Đakićeva metafora

– Dakle, devedesetih godina nisam se morao bojati četnika niti sam ih se bojao, a sada… Ne bojim se sada naravno ni njih, jer oni koji to čine većinom su kukavice. Jaki su kad su u skupini. Pojedinačno baš i nisu. To je dokazano i puno prije. I evo, nemam što reći. Dakle, ne vrijeđam hrvatske branitelje, radim na njihovu korist. Što se tiče moje zaljubljenosti u fotelju, evo čekamo da prođu izbori. Jednostavno treba pokazati ljudima da se vlast ne mijenja na ulici, ne mijenja u šatorima. Jer, ukoliko bi podnio ostavku nakon što prosvjednici izraze to pred Ministarstvom branitelja, bojim se da to ne bi bio recept, te da se ne bi šator preselio… ne znam, pred Ministarstvo poljoprivrede ili poslije pred Ministarstvo zdravlja. Rekao sam da treba izračunati je li jeftinije svake četiri godine imati izbore ili seliti šatore svakih dvadeset dana ispred ministarstava. Evo, nemam drugo što reći – zaključio je Matić.

Replicirao mu je Đakić ustvrdivši kako je ponovno uvrijedio branitelje.

– Šivali ste si džepove, zašijte si više usta – zaustio je na kraju J. Đakić.

Štogod je taj zastupnik namjeravao reći s tom jezivom metaforom, jedno je sigurno: nitko nikome ne bi trebao šivati usta.

A građanima Hrvatske, posebice braniteljima i zbiljskim domoljubima, bilo bi puno lakše kada bi neki – koji se konstantno busaju u prsa svojim braniteljstvom i kojima su iz politikantskih razloga neprekidno puna usta branitelja – puno rjeđe otvarali svoja usta.