Zagreb. Savska 66. Pred Ministarstvom branitelja branitelji i invalidi Domovinskog rata. Najteži. Umjesto ‘invalidi’, danas bi bilo politički korektno reći ‘osobe s invaliditetom’, ali politička korektnost nema puno veze s ovom pričom.
Uglavnom, pred Ministarstvom su prosvjednici podigli tri velika šatora. U jednom je kuhinja, u drugom spavaonica, a u trećem dnevni boravak. Još je nekoliko malih, a usred svega gori vatra. Naslagano je desetak metara drva, što ukazuje na to da se planira još poprilično dugo prosvjedovati. Nekoliko desetaka branitelja je u šatoru, nekoliko desetaka ispred njega. Stalno se ulazi i izlazi. Sveukupno, s onima koji dolaze i odlaze, stotinjak ljudi. Vlada nervoza uoči početka nogometne utakmice između Hrvatske i Italije. Pokazuju mjesto za parkiranje. Međutim, ta ljubaznost nestaje kad vide fotoaparat, a posebno kad se prolazi kraj televizora na kojem je već slika stadiona.
– Ti sigurno ne voliš Hrvatsku kad si došao razgovarati sad kad počinje utakmica – odbrusio je jedan od branitelja dok smo se probijali do Đure Glogoškog, koji je u invalidskim kolicima sjedio do televizora.
Nije ugodno kad te uniformirani ljudi u šatoru, na kojem piše da su oni ove godine protiv Jugoslavena, kao što su 1991. bili protiv Jugoslavije, mrko gledaju i prozivaju te da ne voliš Hrvatsku. Malo pomaže kad si dragovoljac iz 1991. i to jasno kažeš. U tom slučaju imaš fore pet minuta do početka utakmice.
– Evo, 28. dan prosvjedujemo. Naši zahtjevi su jasni: Smjena ministra Matića, njegove zamjenice Vesne Nađ i njegova pomoćnika Bojana Glavašivića, a zatim donošenje Ustavnog zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji – objašnjava jedan od vođa prosvjednika, stopostotni invalid Domovinskog rata prve kategorije Glogoški.
Đuro Glogoški čeka početak utakmice (Foto: Hrvoslav Pavić)
– Zar nebi bilo logično prvo postaviti zahtjev, pa da se onda traži smjena, ako se zahtjev ne ispuni?
– Mi smo tražili prvo smjenu ovo troje ljudi, a onda razgovor. U međuvremenu smo pokrenuli neka pitanja vezana uz Ustavni zakon, tako da paralelno radimo jedno i drugo, ali sigurno je da nećemo pristati samo na Ustavni zakon bez smjene ovo troje ljudi. Smjenu tražimo zbog onoga što nisu napravili do sada i zbog onoga što su napravili prema hrvatskom braniteljima i domovinskom ratu.
O čemu se radi? Borili smo se za demokratsku Hrvatsku u kojoj se vlade i ministri smjenjuju samo na izborima?
– Ako netko dvije godine ne želi razgovarati s hrvatskim braniteljima, ako netko dvije godine uporno ignorira hrvatske branitelje i radi protiv onoga što su branitelji stvarali u Domovinskom ratu, onda nam ne preostaje ništa drugo nego na takav način postaviti uvjete.
Idete li sutra u Vukovar ili ostajete prosvjedovati?
Jedan dio branitelja ide u Vukovar, drugi u Škabrnju, a treći ostaje ovdje. Izrdžat ćemo koliko god bude potrebno, dok institucije ove države, odnosno oni koji vode institucije, ne donesu odluke, jer ovo više nije imalo smisla u kojem pravcu je išao odnos prema braniteljima i Domovinskom ratu.
Je li taj odnos karakteristika samo ove vlade?
Sve vlade od 2001. do sada su umanjivale ili ukidale određena prava, a ovo što je namjeravala ova vlada bilo je nešto što nismo smjeli dozvoliti. Ovo što se pripremalo s 1. siječnjom 2015. godine, primjenom Zakona o mirovinskom osiguranju i pripremljenim izmjenama i dopunama Zakona o pravima hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji, kao i izjava Bojana Glavaševića, bila je kap koja je prelila čašu. Jednostavno nismo smjeli dopustiti da se nastavi tim smjerom. Do kraja stojimo ovdje, do ispunjenja zahtjeva.
Imate li snage za to? Ima li dovoljno branitelja koji podupiru ove zahtjeve?
Sve nas je više, potpora je sve veća, mi smo ti koji odlučujemo koliko će ljudi biti ovdje. Nije problem dovesti 100.000 ili 200.000 ljudi. Međutim, takve stvari nisu dobre za nikoga i ne želimo veći broj ljudi ovdje. Rekli smo predsjedniku Vlade, predsjedniku Sabora i predsjedniku Republike da, ako oni žele, ta šačica ljudi može se u bilo kojem trenutku pojaviti bilo gdje. Neka samo kažu mjesto i vrijeme. Zahvaljujemo svim hrvatskim braniteljima, građanima Zagreba i čitave Hrvatske koji nas podupiru, kao i ljudima iz BiH i iz dijaspore. Ono što možemo obećati je da nećemo dopustiti da se i dalje gazi po grobovima naših poginulih prijatelja, da se na marginu guraju hrvatski branitelji i da Domovinski rat postane ono što neki žele – građanski rat. Nikada žrtva i agresor neće biti izjednačeni!
Kako ćete se ponašati sutra u Vukovaru?
Poštivat ćemo protokol. Invalidi Domovinskog rata su uvijek tako činili. Što će biti s ostalima, a tu će biti 100.000 ljudi, ne znam. Znam da ne mogu svi stati u krug bolnice.
Počela je utakmica. Ostavili smo Glogoškog i branitelje da na miru gledaju. Na izlazu, međutim, desetak je invalida i branitelja koji ne gledaju utakmicu. Oni isto vole Hrvatsku kao i ovi u šatoru, ako je suditi po jednakim uniforma i sudjelovanju u Domovinskom ratu. Za razliku od onih pred televizorom, nisu nervozni. Iako dijele istu muku, vrlo su ljubazni. Razgovaraju s prolaznicima, objašnjavaju probleme, paze na red, čiste ispred šatora… Ispada da problem s početka priče nije bio posljedica onog što rat napravi od ljudi, nego nogomet…
Oglas
