Problem odlaganja otpada koji je eksplodirao sa slučajem Gospić, otvorio je brojna pitanja o funkcioniranju sustava ali i uloge pojedinca u njemu. Svi proizvodimo otpad, i svi bismo trebali imati odgovornost za njegovo zbrinjavanje na nekoj osnovnoj razini. Za organizirano, sustavno gospodarenje i zbrinjavanje otpada, za zakonodavni okvir i model gospodarenja otpadom zadužena je država, koja neposredno upravljanje otpadom spušta na lokalne razine. No, to je teorija. U praksi imamo činjenicu da u minulih 30-ak godina Hrvatska nije uspostavila funkcionalan i odgovoran način gospodarenja otpadom što je rezultiralo otpadnim kaosom, devastacijom čak i zaštićenih prostora svakovrsnim smećem i bujanjem „divljih odlagališta”. Odgovornost prema vlastitom otpadu nije se dovoljno razvila, a istovremeno se razgranala otpadna mafija koja je od smeća napravila prvorazredan biznis u kojem participiraju i pojedinci iz institucija kao „tihi partneri”…

U Hrvatskoj se odvaja i reciklira tek oko 49 posto ukupnog otpada

Prema službenoj statistici, u Hrvatskoj se po stanovniku godišnje proizvede 486 kilograma otpada, odnosno, prosječno kućanstvo ga stvara čak1,3 tone godišnje. U Europskoj uniji prosječno se, po stanovniku, na godišnjoj razini proizvede 513 do 517 kilograma ( po podacima Eurostata ). Nažalost, u Hrvatskoj se odvojeno prikupi i reciklira manje od polovine nastalog komunalnog otpada (oko 49%), a ostatak završava na odlagalištima, službenim i divljim. Do ovih podataka lakše bi došli uz pomoć AI-a nego Ministarstva zaštite okoliša koje nas je samo preusmjerilo na njihovu aplikaciju ELOO ( poveznica https://eloo.haop.hr/public/ ), pa se trebalo snalaziti u interpretaciji i selekciji mnoštva podataka među kojima je teško razabrati bitne od nebitnih.

Dakle, ovaj uvod na neki način bi trebao potkrijepiti egidu ovog teksta koja sugerira da je „naš otpad, ( i ) naša odgovornost”. Prije nego što se koncentriramo na problem sustavnog, organiziranog zbrinjavanja otpada, želimo upozoriti i na pitanje savjesti i svijesti svakog od nas da se u civiliziranom društvu otpad ne odlaže gdje i kako kome padne na pamet. Pri tome, treba razlikovati prosječne građane koji se u nekoj mjeri rješavaju svog otpada ( komunalnog, miješanog, građevinskog, krupnog ) tako što ga odbacuju kojekuda, nerijetko u prirodu, na tzv. divlja odlagališta stvorena ljudskim primitivizmom, nekulturom i neosviješćenošću o opasnostima koje na taj neodgovorni način stvaraju za zdravlje ljudi i okoliš, od onih koji na tuđem otpadu zarađuju ogroman novac a odlažu ga nezakonito, ilegalno na lokacije koje nisu za to namijenjene, često vrlo ranjive zbog krške poroznosti tla, a time postaju ozbiljna ugroza za ljude koji žive na tim prostorima. Ono što je zajedničko jednima i drugima je namjera da se izbjegne trošak zbrinjavanja otpada kojim raspolažu ili ga stvaraju. Naravno, radi se o nemjerljivom trošku koji pritom imaju građani s jedne strane, i otpadna mafija s druge, koja na domaćem ali pogotovo na uvoznom otpadu obilato zarađuje pa im naknada za zakonito odlaganje ne bi smjela biti nikakav problem.

Dio građana vlastiti otpad tretira fakultativno, u smislu plaćanja troška za njegovo zbrinjavanje, pa dio odlaže u kante, a dio gura u tuđe, ostavlja uz podzemne kontejnere ( onih uličnih više nema ), ili ih se naprosto rješava odbacivanjem uz ceste, u prirodi, na tuđim poljima, u prostorima bivših tvorničkih postrojenja i nekadašnjih luksuznih hotelskih kompleksa ( primjerice, hotelski kompleks Marina lučica kod Primoštena jedno je od najvećih i za čovjeka 21. stoljeća najporaznijih divljih odlagališta ).

“Divlja odlagališta”: Lani je prijavljeno 20.446 lokacija odbačenog otpada

Zbog tih saznanja, jedno od prvih pitanja koje smo uputili Ministarstvu zaštite okoliša i zelene tranzicije je bilo upravo o ilegalnim odlagalištima opasnog i neopasnog otpada u Hrvatskoj, a na što nas je potaknuo slučaj Gospić koji je razotkrio svu ekstenzivnost tog problema prisutnog diljem Hrvatske.

Na to sasvim jednostavno pitanje odgovoreno nam je da su podaci o lokacijama na kojima je nezakonito odložen otpad prikupljeni putem Evidencije lokacija odbačenog otpada ( ELOO ), a aplikaciji možemo pristupiti, preporučili su nam, putem poveznice https://eloo.haop.hr/public/ .

A u Evidenciji lokacija odbačenog otpada od početka rada aplikacije 2019., pa do konca 2025. zabilježeno je 20.446 prijava, najviše 2021. (5.216 prijava, odnosno 25,5 % ukupnog broja prijava) što se može povezati s pojačanom promocijom početka rada sustava, a od 2024., kada broj prijava ponovo raste, to se dovodi i u vezu s javnim pozivom Fonda za zaštitu okoliša za neposredno sufinanciranje uklanjanja otpada odbačenog u okoliš s takozvanih divljih odlagališta. Inače, tijekom 2025. godine osjetno pada broj prijava lokacija u sustav ELOO (prijavljeno je svega 1.885 lokacije što čini 9,2 % svih prijava).

Najviše prijavljenih lokacija nalazi se na području Grada Zagreba (81 %), Istarske županije (2,7 %) i Splitsko-dalmatinske županije (2,1 %), a u Gradu Zagrebu je evidentiran i – najveći udio prijavljenih lokacija koje su preuzete u obradu od strane komunalnih redara (92,6 %), zatim slijede Šibensko-kninska županija (79,5 %) i Brodsko-posavska županija (75,3 %). Najmanji udio prijavljenih lokacija koje su preuzete u obradu evidentiran je u Krapinsko-zagorskoj (11,0 %), Zagrebačkoj (29,7 %) i Sisačko-moslavačkoj županiji (30,2 %). Na 13.554 lokacije (78,8 %) se još uvijek nalazi odbačeni otpad, što je poražavajući podatak, jer je sa samo 3.641 (21,2 %) lokacije otpad uklonjen. Najčešće se prijavljuju: građevni otpad, miješani komunalni otpad i glomazni otpad, a na prijavljenim lokacijama ukupna količina odbačenog otpada iznosi , kako stoji u Evidenciji, 272.963,9 tona. Sustav ( ELOO ) sadrži i podatke o lokacijama odbačenog otpada u podzemlje, a takvih je evidentirano 842 .

Trenutno se provode sanacije u Gospiću, Samoboru,  Poznanovcu, Benkovcu i Lovincu

Među njima je i Gospić, gdje je najveći dio od 37.000 tona opasnog otpada, pod zemljom, a u međuvremenu su potvrđena i nagađanja o kontaminiranosti s de facto istim opasnim otpadom i službenog gradskog deponija Rakitovac. Tamo su u utorak, 17. studenog, uočene iste vreće kakve smo vidjeli i uz silos PPK Velebit, koje su, izgleda, bile zatrpane zemljom i šutom, a sada su već ogoljene, vjetar je razmakao „masku”, uklonio nanose zemlje i drugog materijala te razotkrio raspadnute vreće pune, kako se navodi, infektivnog materijala koji je tu dospio protivno zakonu.

Dakle, iz Evidencije Ministarstva smo vidjeli koliko je velik broj prijavljenih lokacija odbačenog otpada, a realno je taj broj i veći, jer sve lokacije sigurno nisu prijavljene, vidjeli smo i da ih gotovo 80 posto nije sanirano, pa je pred državom i njezinim institucijama gotovo „doživotan posao”.

Na naš upit ministarstvu zaštite okoliša gdje se, na kojim lokacijama, trenutno provode sanacije, po kojem modelu i kolika je vrijednost tih radova, iz Ministarstva odgovaraju klasičnim birokratskim zamagljivanjem podataka.

-Kada je riječ o službenim odlagalištima komunalnog otpada, njihovo upravljanje i održavanje u nadležnosti je jedinica lokalne samouprave i njihovih komunalnih društava. Oni su odgovorni za zakonito postupanje s otpadom, provedbu propisanih mjera zaštite okoliša te organizaciju i provedbu sanacije. Fond u tim projektima sudjeluje kao sufinancijer, osiguravajući dio potrebnih sredstava u skladu s uvjetima svojih programa i javnih poziva.

Sličan model primjenjuje se i kod sanacije divljih odlagališta, odnosno lokacija na kojima je otpad nepropisno odbačen u okoliš- navode.

-Samo u razdoblju od 2021. do 2025. godine za sanaciju takvih lokacija zaprimljeno je 226 prijava, ukupne investicijske vrijednosti gotovo 23,8 milijuna eura, od čega je Fond osigurao oko 16,1 milijun eura. Za nastavak programa u 2026. godini osigurana su dodatna 3 milijuna eura, uz mogućnost sufinanciranja do 200.000 eura po lokaciji.

Drugačiji model- nastavljaju- primjenjuje se kod prioritetnih lokacija s velikim količinama nezakonito odloženog otpada te pojedinih lokacija visoko opterećenih otpadom, takozvanih crnih točaka.

Uzgred, još davnih dana u Nacionalnoj razvojnoj strategiji RH do 2030. godine definirano je 10 crnih točaka koje bi trebale imati prioritet u sanaciji, no, realno, teško da je ijedna dovedena do nulte razine zagađenosti.

-Riječ je o složenim sanacijskim zahvatima- objašnjavaju nam iz Ministarstva- koji zahtijevaju opsežna istraživanja, analize sastava otpada, posebna tehnološka rješenja i znatna financijska sredstva. Za takve projekte, Fond je Planom gospodarenja otpadom zadužen za osiguravanje sredstava, ali i za njihovo operativno vođenje. To uključuje pripremu dokumentacije, provedbu postupaka javne nabave, ugovaranje radova, praćenje njihove provedbe i financiranje, u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije te drugim nadležnim institucijama.

Trenutačno se- preciziraju- paralelno provode ili pripremaju sanacije na više takvih lokacija – u Gospiću, Samoboru,  Poznanovcu, Benkovcu i Lovincu. Fond je također zadužen i za sanaciju lokacija obale Kosice u Vranjicu, bivše tvornice Jugovinil u Kaštelanskom zaljevu te jame Sovjak u Viškovu, koji su također u različitim fazama provedbe. 

Opasni otpad u Gospiću i dalje “na čekanju”, ali napravljen je Plan sanacije (?! )

Vlada je putem Fonda financirala i sanaciju uklanjanje i zbrinjavanja Crnog brda kod Biljana Donjih i Varaždinskih bala, a ti projekti su završeni. Doduše, treba reći da je Crno brdo sanirano tek nakon što su mještani Biljana Donjih tužili RH Europskom sudu za ljudska prava koji je presudio njima u korist i Hrvatskoj naložio da bez odgode ukloni Crno brdo. No, dok je ono uklonjeno, a državi se očito nije žurilo, RH je plaćala 6500 eura za svaki dan ležanja troske na toj lokaciji, plus milijun eura jednokratne kazne .

Također, prije nekoliko dana je počela i sanacija otpada na prostoru bivše vojarne Šepurine u Ninu za što su cjelokupna sredstva osigurana preko Fonda, ističu iz Ministarstva. 

Kad smo već kod sanacija, najviše pozornosti javnosti, s razlogom, izaziva sanacija nezakonito deponiranog opasnog i neopasnog otpada u Gospiću koja je počela, primarno za 650 tona neopasnog otpada, dok za onaj nateži, najopasniji dio, na tisuće tona ( 33.000 ili znatno više tona? ) zatrpanog opasnog otpada kod silosa bivše PPK Velebit još nije ni natječajna procedura provedena. U međuvremenu je postavljena navodno vodonepropusna, sigurnosna folija koja bi trebala spriječiti procjeđivanje opasnih spojeva u podzemne vode.

Pitali smo Ministarstvo postoji li mogućnost da se opasni otpad s krškog ličkog zemljišta dislocira u neki sigurniji prostor, kao što su bivše vojarne, napuštene betonirane jame, rudnici, kamenolomi, o čemu se u javnosti spekuliralo, gdje bi se otpad razvrstao i odatle slao na oporabu u za to primjerena postrojenja, bilo u zemlji ili inozemstvu.

– Vlada je- odgovaraju iz Ministarstva- osigurala zakonodavne i financijske preduvjete za provedbu sanacije nezakonito odloženog otpada na lokaciji bivšeg PPK Velebit u Gospiću, dok su Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije i Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, u suradnji sa Znanstvenim savjetom, izradili Plan sanacije kojim su definirani konkretni koraci za uklanjanje i zbrinjavanje otpada- navode.

-Plan obuhvaća četiri operativne faze u okviru kojih je predviđeno uklanjanje, oporaba ili zbrinjavanje ukupno procijenjenih 44 tisuće tona otpada ( ? ). S obzirom na različit sastav i svojstva otpada, sanacija uključuje više postupaka i tehnoloških rješenja- napominje se i dodaje kako je u međuvremenu završeno privremeno zaštitno prekrivanje područja na kojem se nalazi zakopani otpad. Radove je izvela tvrtka Kostak, a postavljanjem posebne zaštitne folije sprječava se prodiranje oborinskih voda u otpad i smanjuje rizik od mogućeg širenja onečišćenja u okoliš.

S lokacije su- naglašavaju- uklonjene i sve velike vreće s neopasnim otpadom koje su se nalazile na otvorenom prostoru ispred objekata. Otpad je odvezen na energetsku oporabu u cementare NEXE i Holcim, a uskoro se će se odvesti i preostalih približno 100 tona takvog otpada koji se nalazi unutar objekata.

Fond je donio i odluku o odabiru izvođača za uklanjanje i zbrinjavanje približno 4.500 tona rasutog otpada uz silos. Odabrana je zajednica ponuditelja koju čine tvrtke Saubermacher TS, C.I.A.K., Kemis-Termoclean i Kemokop, s ponudom vrijednom 7,87 milijuna eura bez PDV-a. Nakon isteka zakonskog roka mirovanja odluka će biti upućena Vladi Republike Hrvatske na suglasnost, što je preduvjet za sklapanje ugovora i početak radova.

Ovaj tjedan se- navode u svom očitovanju na naše upite, počeo uklanjati i glomazni otpad, poput odbačenih paleta, guma i automobilskih olupina, kako bi se osigurao nesmetan pristup kamionima i radnim strojevima koji će sudjelovati u uklanjanju rasutog otpada, ali i u kasnijoj sanaciji zakopanog dijela.

Rok za ponude za sanaciju 33.000 tona zakopanog otpada u Gospiću- 24. studenog 2026.

Uz sve navedene aktivnosti kontinuirano se prati i stanje okoliša, osobito kvaliteta zraka i vode za piće. U blizini lokacije postavljena je mjerna postaja za praćenje kvalitete zraka, a dosadašnji rezultati pokazuju da je zrak u Gospiću prve kategorije kvalitete. Također, sva dosadašnja ispitivanja vode iz javnog vodoopskrbnog sustava na ličkom području potvrdila su njezinu zdravstvenu ispravnost- tvrde iz Ministarstva, čime se zapravo želi javnost uvjeriti kako Gospićani nisu ugroženi tisućama tona nezakonito odloženog otpada za koji je, nota bene, ipak utvrđeno da je stigao do podzemnih vodotokova.

A što se tiče onog najopasnijeg i najzahtjevnijeg dijela sanacije približno 33.000 tona zakopanog otpada, provodi se pregovarački postupak za njegovo uklanjanje i zbrinjavanje- navode, dodajući da procijenjena vrijednost radova 36 milijuna eura. Pozivi za dostavu ponuda upućeni su na 22 domaća i međunarodna gospodarska subjekta, a rok za njihovu dostavu je 24. studenoga 2026. godine.

– Plan sanacije predviđa dva moguća pristupa uklanjanju i zbrinjavanju zakopanog otpada. Prvi uključuje iskopavanje i predobradu otpada na samoj lokaciji, odnosno njegovo razdvajanje prema sastavu i svojstvima, nakon čega bi se pojedine vrste upućivale na materijalnu ili energetsku oporabu, odnosno konačno zbrinjavanje. Druga mogućnost podrazumijeva iskopavanje, pakiranje i izravan odvoz otpada u odgovarajuća postrojenja izvan Hrvatske, bez prethodne obrade na lokaciji.

Konačan način provedbe sanacije ovisit će o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude i tehnološkom rješenju koje ponudi odabrani izvođač, uz uvjet da ono zadovoljava sve propisane zahtjeve zaštite okoliša, sigurnosti i pravilnog gospodarenja otpadom- objašnjavaju, uz napomenu da će se na taj način odabrati rješenje koje jamči učinkovito i sigurno uklanjanje i zbrinjavanje zakopanog otpada, uz optimalne troškove i rokove provedbe.

Kako vidimo još se o sanaciji opasnog otpada u Gospiću, dvije godine nakon što je i javnost razotkrila ovaj ekocid, govori kondicionalno, a sanira sporadično. Da se tako pregnantno radi na terenu, koliko se vremena ulaže u uredima na osmišljavanje modela i traženje ponuda za sanaciju, Gospić, ali i dobar dio Hrvatske, davno bi bio dekontaminiran. Ovakvim tempom, međutim, teško je biti optimističan kad je o saniraju prostora riječ.

No, iz Ministarstva na našu skeptičnost u pogledu realnosti deklariranih rokova, 13- 18 mjeseci za kompletnu sanaciju Gospića, ponavljaju da „svi izvođači radova odabrani za pojedine faze sanacije moraju ukloniti i zbrinuti otpad sukladno rokovima koji su navedeni u Planu sanacije.” Što će se dogoditi u protivnom? To ne kažu…

Otpadni pepeo iz cementara ne zbrinjava se, ugrađuje se u cementni klinker

Činjenica je da se čak i ovaj simbolični dio neopasnog otpada koji je odvezen u cementare Nexe u Našicama i Holcim u Koromačnu gdje je uglavnom spaljen, oporabljuje u postrojenjima koja nisu za to namijenjena, jer cementare nisu spalionice, pa je logično i pitanje koliko su primjerene za oporabu otpada i što se događa s nusproduktom spaljivanja, pepelom koji ostaje nakon procesa oporabe.

Ministarstvo u tome ne vidi nikakav problem.

„Cementare NEXE u Našicama i Holcim u Koromačnu su postrojenja u kojima je, sukladno važećim okolišnim dozvolama i propisanim uvjetima, dopuštena energetska oporaba određenih vrsta otpada”, tvrde, napominjući da je takav način oporabe uobičajena praksa u cementnoj industriji, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim državama Europske unije.

„U procesu proizvodnje cementa koriste se vrlo visoke temperature, pri čemu određene vrste otpada mogu zamijeniti dio konvencionalnih fosilnih goriva. Pritom je važno naglasiti da se u cementarama ne može koristiti bilo kakav otpad, već isključivo onaj koji zadovoljava propisane fizikalno-kemijske uvjete i zahtjeve pojedinog postrojenja”, kažu u Ministarstvu, dodajući da je „otpad iz Gospića koji je upućen u cementare klasificiran kao neopasan na temelju višestrukih ispitivanja provedenih u ovlaštenim laboratorijima. Osim analiza koje je osigurao Fond, dodatne analize i kontrole provele su i same cementare kako bi se potvrdilo da otpad zadovoljava fizikalno-kemijske uvjete za prihvat i energetsku oporabu,”ističu, zaboravljajući spomenuti da je to dijelom i zbog pobune građana, pogotovo u Koromačnom, koje se tim dodatnim analizama nastojalo umiriti. U Koromačnom to nije uspjelo, tamo stanovnici i dalje zahtijevaju od svoje županije ( Istarske ) da zabrani spaljivanje otpada u Holcimovoj cementari, štoviše, da joj uskrate dozvole za rad.

S druge strane, MZOZT nas uvjerava da se „korištenje zamjenskih goriva u cementarama odvija kroz zatvoreni sustav, uz strogo kontrolirane tehnološke uvjete i u skladu s njihovim okolišnim dozvolama i dozvolama za gospodarenje otpadom. Uz kontrolu zamjenskih goriva koja ulaze u proces, kontinuirano se prate ključni parametri rada postrojenja i emisije u zrak, a propisane granične vrijednosti moraju se poštovati sukladno vrsti goriva koje se koristi.”

 Uz to, posebno se napominje da je cijeli tijek neopasnog otpada iz big bagova u Gospiću koje su preuzele tvrtke Holcim i Nexe, prošao dodatne analize neovisnog akreditiranog laboratorija, da se cijeli proces kontinuirano kontrolira uz primjenu propisanih standarda zaštite okoliša i zdravlja ljudi. A pepeo, za koji smo posebno pitali, nastao suspaljivanjem otpada u cementarama, ne zbrinjava se, kažu, zasebno, već se njegov mineralni dio ugrađuje u cementni klinker.

Užas otpada (foto TRIS/G. Šimac)

Sanacija u Benkovcu u fazi “provode se aktivnosti”

S obzirom da se radi o istom otpadu koji je ista „ekipa”, de facto u isto vrijeme, istovarila i u Gospiću, zanimalo nas je zašto još uvijek nije započela sanacija u Benkovcu iako je bila najavljena početkom rujna ove godine. Sada smo u studenome, radova još nema. Je li objavljen javni poziv za izvođenje radova, pitali smo, i kad se mogu očekivati konkretni radovi na terenu?

Evo što o tome kažu:

„Aktivnost na sanaciji su počele –  rade se dodatne analiza koje su u tijeku kako bi se pobliže definirala svojstva otpada i prema tome odredio način sanacije. Po dobivanju tih rezultata, koje uskoro očekujemo, pristupit će se izradi potrebne dokumentacije u cilju odabira izvođača radova.” Toliko. Dakle, još uvijek ništa, a i kad će, ne zna se…

Radi sanacije gomila otpada zatrpanih iznad ili u samoj kavi bivšeg kamenoloma Paška Dodića, na lokaciji Kukalj kod Benkovca, obratili smo se i gradonačelniku Benkovca Tomislavu Buliću i županu Zadarske županije Josipu Bilaveru. Bulić se oglušio, kao da ga se to i ne tiče, a iz županije su odgovorili:

-Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je 14. rujna 2026. godine Odluku o sanaciji lokacije Kukalj u Benkovačkom Selu. Prema informacijama kojima raspolažemo, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost pokreće postupak javne nabave za izradu projekta sanacije, čime se nastavljaju prethodno najavljene aktivnosti i stvaraju preduvjeti za početak provedbe sanacijskih radova. Zadarska županija aktivno sudjeluje u komunikaciji i koordinaciji s nadležnim Ministarstvom, Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, Gradom Benkovcem te ostalim relevantnim dionicima, s ciljem što brže realizacije sanacije. Naš je zajednički cilj da se problem riješi što prije, ali prije svega kvalitetno, sustavno i u skladu sa svim stručnim i zakonskim standardima. Zaštita zdravlja stanovnika i očuvanje okoliša pritom su apsolutni prioriteti. Zadarska županija nastavit će aktivno pratiti provedbu svih aktivnosti i zalagati se za što skoriji početak sanacije- stoji u odgovoru koji potpisuje Vlatka Vučić Marasović, glasnogovornica Zadarske županije, koja pojam prioriteta vrlo fleksibilno shvaća.

„Takav je slučaj sa šest lokacija koje se nalaze u Gospiću, Poznanovcu, Samoboru, Pazinu, Benkovcu i Lovincu, na čijim sanacijama Fond, u suradnji s Ministarstvom zaštite okoliša i zelene tranzicije provodi aktivnosti”, navode iz Ministarstva i dodaju:

„Što se tiče Samobora tamo je započela sanacija lokacije na kojoj se nalazi više od 8.000 tona nepropisno odloženog neopasnog otpada, najvećim dijelom plastike i plastične ambalaže. Fond je u postupku javne nabave odabrao izvođača radova. Vrijednost sanacije iznosi 2,4 milijuna eura, a predviđeno je da se sav otpad ukloni s lokacije u roku od deset mjeseci. Sljedeći tjedan počinju i radovi na uklanjanju i zbrinjavanju 13.200 tona otpada koji se nalazi na dvije lokacije u Poznanovcu (Općina Bedekovčina) vrijedni 14,6 milijuna  eura. Odabran je izvođač radova s ugovornim rokom od 18 mjeseci za provedbu ovog projekta. Za sanaciju 13 tona otpada u Pazinu izrađen je Plan sanacije te se provode aktivnosti vezane za izradu dokumentacije za javnu nabavu za odabir izvođača. Što se tiče Benkovca kao što smo rekli, i tamo smo započeli s aktivnostima u cilju što skorijeg početka sanacije. I sanaciju otpada u Lovincu Fond u suradnji s  DIRH-om provodi dodatne analize, te će se i za tu  lokaciju započeti s pripremnim aktivnostima. 

Sanaciju nezakonito odloženog otpada na lokaciji u Varaždinu provodi Državni inspektorat i prema informacijama koje imamo otpad s te lokacije je u postupku odvoza i zbrinjavanja”, navode.

A što se tiče odlagališta komunalnog otpada, ona su u nadležnosti jedinica lokalne samouprave i njihovih komunalnih društava. Fond u tim slučajevima može, sufinancirati samo sanaciju odlagališta, no operativno nije nadležan za provedbu projekata sanacije, već je to u domeni lokalne samouprave.

 Od 11 planiranih centara gospodarenja otpadom u funkciji samo pet

Ima li Hrvatska prihvatljiv i funkcionalan sustav gospodarenja otpadom s obzirom na dramatične razmjere problema s otpadom s kojima se suočavaju građani u cijeloj zemlji?

Iz Ministarstva tvrde da ima, a „slučajevi nezakonitog postupanja s otpadom ne upućuju sami po sebi na nepostojanje ili nefunkcioniranje sustava gospodarenja otpadom, već prije svega na kršenje propisa i nezakonito postupanje pojedinaca i pojedinih gospodarskih subjekata”, ističu.

„Upravo u tom smjeru idu i predložene izmjene Zakona o gospodarenju otpadom, kojima se dodatno postrožuju uvjeti te jačaju mehanizmi kontrole i sljedivosti otpada, uključujući video-nadzor lokacija i GPS praćenje vozila, financijska jamstva, inspekcijske ovlasti te mehanizme odgovornosti za nezakonito postupanje”, najavljuju iz Ministarstva.

Prioritet im je, kako kažu, spriječiti daljnje ugrožavanje zdravlja ljudi i okoliša te osigurati uklanjanje otpada i sanaciju onečišćenih lokacija. Pritom trošak posljedica nezakonitog postupanja ne bi smio pasti na teret građana, već ga, u skladu sa zakonom i načelom „onečišćivač plaća”, trebaju snositi oni koji su za onečišćenje odgovorni.

To smo načelo već više puta imali prilike čuti, no u slučaju Gospića dobro se zna tko je odgovoran za onečišćenje, ali nitko ne spominje čak ni namjeru potraživanja naplate troškova sanacije od onečišćivača (!?)

Svojevremeno je u Hrvatskoj najavljivana izgradnja centara za gospodarenje otpadom u svakoj županiji, no od tog principa se odustalo i broj centara je prepolovljen u odnosu na početne ambicije. Sada se, pak, uz izgradnju znatno manje centara, planira i izgradnja energana i spalionica, što nailazi na žestok otpor građana koji više ne vjeruju sustavu i iskrenoj zabrinutosti za zdravlje ljudi i okoliš. Naprotiv, nema grada ili općine koji će bez otpora prihvatiti da se baš kod njih grade energane ili spalionice, upravo zbog straha od mogućih posljedica po zdravlje ljudi.

Na naše pitanje o planiranim centrima za gospodarenje otpadom, energanama i spalionicama, i koliko ih se nalazi na krškom području, u kontaktnoj zoni s nacionalnim parkovima ili unutar zone zaštićene eko-mreže Natura 2000, dobili smo odgovor da je u planu mreža od 11 centara, a trenutno ih je u funkciji pet: Marišćina, Kaštijun, Bikarac, Biljane Donje i Babina Gora, dok se preostali centri nalaze u različitim fazama pripreme i realizacije.

Ne problematiziraju lokacije ni zaštićene prostore i mogući utjecaj zahvata na njih.

„Položaj pojedinih zahvata u odnosu na područja ekološke mreže Natura 2000 i zaštićena područja utvrđuje se na temelju službenih prostornih podataka, a njihov mogući utjecaj ocjenjuje se u odgovarajućim postupcima zaštite okoliša i prirode”, sasvim će načelno. U stvarnosti, situacija je puno dramatičnija, a kako vidimo, nadležne institucije zbog toga nisu zabrinute…

Zabrana uvoza opasnog otpada nije opcija!

Točno je, potvrđuju, da se razmatraju mogućnosti energetske oporabe ostatnog otpada koji nakon odvojenog prikupljanja i obrade nije moguće reciklirati odnosno materijalno oporabiti, pri čemu konkretna tehnološka rješenja, broj, kapaciteti i lokacije takvih postrojenja nisu unaprijed određeni, već ovise o potrebama sustava, rezultatima odgovarajućih stručnih analiza te provedbi postupaka propisanih posebnim propisima. Iz Ministarstva nam ne navode potencijalne lokacije energana i spalionica, vjerojatno da se narod ne uznemiruje prije vremena, ali gotovo na dnevnoj bazi slušamo ( pogotovo od zamjenika ravnatelja Fonda za zaštitu okoliša, Mirka Budiše ) da je za energanu u Šibeniku sve spremno (? )

Poseban problem u zbrinjavanju otpada u Hrvatskoj je uvoz opasnog otpada iako u ovoj zemlji, kako se tvrdi, nema ni odlagališta za takav otpad niti postrojenja za njegovu oporabu. Teško je razumjeti da takav uvoz nije zakonom zabranjen, iako su mnogi, pa i sa saborske govornice to izrijekom tražili, sve dok se ne izgrade kapaciteti za njegov prihvat i oporabu. Vlastiti opasni otpad Hrvatska izvozi, a istodobno uvozi tuđi, iako za to nije kapacitirana. Kako to?

-Prije svega, prekogranične pošiljke otpada uređene su Uredbom (EU) 2024/1157 o pošiljkama otpada, koja se izravno primjenjuje u Republici Hrvatskoj- odmah će napomenuti iz Ministarstva.

Osim toga, dodaju, važno je razlikovati zbrinjavanje od oporabe otpada. 

– U Republiku Hrvatsku zabranjena je isporuka opasnog otpada radi zbrinjavanja. S druge strane, prekogranični promet određenih vrsta opasnog otpada radi oporabe dopušten je pod strogo propisanim uvjetima. Takve pošiljke podliježu postupku prethodne pisane obavijesti i odobrenja nadležnih tijela, pri čemu se provjeravaju vrsta i količina otpada, primatelj i postrojenje u kojem će se provesti oporaba, prijevoznici, plan puta, ugovor i financijsko jamstvo ili odgovarajuće osiguranje. Pošiljka ne može krenuti prije potrebnih odobrenja nadležnih tijela.

Stoga nije točna pretpostavka da u Hrvatskoj ne postoje postrojenja u kojima se određene vrste opasnog otpada mogu oporabiti- ustvrdit će, nasuprot onome što se od otkrivanja ekocida u Gospiću kontinuirano ističe, čak i s relevantnih državnih adresa. No, Ministarstvo sada govori drugačije:

-Uredbom (EU) 2024/1157 o pošiljkama otpada utvrđena su zajednička pravila za prekogranične pošiljke otpada i propisani postupci i kontrole ovisno o vrsti otpada i postupku kojem je otpad namijenjen. 

Pritom je ključno da se oporaba ne može koristiti kao paravan za zbrinjavanje ili nezakonito odlaganje otpada. Pošiljka mora završiti u postrojenju i postupku za koji je odobrena, uz propisanu sljedivost i kontrolu provedbe oporabe.

Dakle, Hrvatska ne dopušta uvoz opasnog otpada radi njegova odlaganja ili drugog zbrinjavanja. Dopušten je prekogranični promet određenih vrsta opasnog otpada radi oporabe, ali samo uz propisane postupke odobravanja, sljedivosti, kontrole i nadzora te u postrojenjima koja su za takvu obradu ovlaštena”, naglašava se.

Koja su to postrojenja, Ministarstvo ne navodi…

Također, ne planira se uvođenje opće zabrane svih prekograničnih pošiljaka opasnog otpada radi oporabe. Takva se oporaba odvija u okviru pravila utvrđenih Uredbom (EU) 2024/1157 o pošiljkama otpada, koja se izravno primjenjuje u Republici Hrvatskoj. U Hrvatsku, ističu, mogu biti upućene samo one pošiljke za koje postoje odgovarajući i zakoniti uvjeti oporabe. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, pošiljka ne može biti odobrena.

No, neke od tih pošiljki ilegalno se odlažu na različite lokacije po Hrvatskoj, zatrpavaju ispod zemlje, prikrivaju i pokrivaju naslagama građevinskog materijala i zemlje, po mogućnosti da se ne otkriju bar za neko vrijeme. Danas je to vrlo unosan biznis, a oni koji se njime bave, nemaju skrupula ni prema ljudima ni prema okolišu koji se time ugrožavaju. Država se teško nosi s tim, a nažalost neke institucije umjesto da se bave sprječavanjem, onemogućavanjem i sankcioniranjem takvih poslovnih aktivnosti, ulaze u deal s njihovim nositeljima.“Za nezakonito odbacivanje otpada odgovoran je onaj tko ga je odbacio!”

S druge strane, općoj slici Hrvatske koja se guši u smeću, u značajnoj mjeri pridonose neodgovorni građani koji i sami sudjeluju u stvaranju „divljih odlagališta” da bi izbjegli troškove odlaganja i zbrinjavanja otpada, a nedovoljni mehanizmi kontrole i sankcioniranja takvog ponašanja samo im pogoduju.

U Ministarstvu naglašavaju da je za nastanak nezakonitih odlagališta odgovornost prije svega na onima koji otpad nezakonito odbacuju ili njime nezakonito gospodare. Ministarstvo je odgovorno za zakonodavni i strateški okvir gospodarenja otpadom i praćenje njegove provedbe, a Fond provodi programe i projekte iz svoga djelokruga, uključujući sufinanciranje sanacije kontaminiranih lokacija. U postupanju s nepropisno odbačenim otpadom, naglašavaju, važnu ulogu imaju jedinice lokalne samouprave i njihovi komunalni redari, dok Državni inspektorat provodi inspekcijski nadzor. Potrebno je, kažu, koordinirano djelovanje svih nadležnih tijela, učinkovit nadzor i dosljedna provedba propisa, ali to ne mijenja činjenicu da odgovornost za nezakonito odbacivanje otpada prije svega snosi onaj tko je otpad nezakonito odbacio. U tom smislu predloženim izmjenama Zakona o gospodarenju otpadom dodatno se jača nadzor, koordinacija i odgovornost, uključujući jačanje ovlasti komunalnih redara i koordinacijsku ulogu Državnog inspektorata. Građani će lokacije moći prijaviti i anonimno, a komunalnim redarima propisuje se obveza postupanja po prijavama zaprimljenima putem ELOO-a te evidentiranja statusa postupanja. 

Odgovornost građana je iznimno važna jer učinkovit sustav gospodarenja otpadom ne može funkcionirati bez odgovornog ponašanja svakog pojedinca, poručuju iz Ministarstva. Osim što su građanima na raspolaganju organizirani sustavi prikupljanja, uključujući spremnike za odvojeno prikupljanje, reciklažna i mobilna reciklažna dvorišta te organizirano prikupljanje glomaznog otpada, radi se kontinuirano, tvrde u Ministarstvu, i na njihovom informiranju i edukaciji, u čemu važnu ulogu imaju jedinice lokalne samouprave, a na nacionalnoj razini Fond za zaštitu okoliša. Očuvanje okoliša zajednička je zadaća institucija, lokalnih zajednica i građana, ali za nezakonito odbačeni otpad odgovoran je onaj tko ga je nezakonito odbacio, ponavljaju iz Ministarstva.

Hrvatska, nažalost, i dalje kaska za zemljama EU u odvajanju i odlaganju otpada koji bi do 2035. godine morao biti sveden na tek 10 posto. U recikliranje bi trebalo ići 65 posto, za spaljivanje 25 posto i tek 10 posto smeća trebalo bi završiti na deponiju. 2035. godine! No, ta je perspektiva za Hrvatsku još daleko jer se kod nas, unatoč zadanim ciljevima količine odloženog otpada ne smanjuju nego povećavaju. Prošle godine je u Hrvatskoj ukupno, na svim odlagalištima, odloženo više od 1,5 milijun tona otpada i to najviše u zadarskoj županiji ( 562.155 tona ), Gradu Zagrebu ( 196.820 tona ) i Splitsko-dalmatinskoj županiji ( 171.994 tona ). Nevjerojatno je da količinama smeća Zadarska županija značajno premašuje Grad Zagreb, čak 2 i pol puta!

Prema preliminarnim podacima za 2025. godinu, među županijama najvišu stopu odvojenog sakupljanja otpada ostvaruje Međimurska županija s 55,16 posto, slijedi Koprivničko-križevačka županija s 51,86 posto, dok Grad Zagreb ostvaruje 44,26 posto.

Najniže stope zabilježene su u Dubrovačko-neretvanskoj županiji (11,63 posto), Ličko-senjskoj županiji (18,28 posto) i Šibensko-kninskoj županiji (19,93 posto).

Komunalni otpad ili smeće (Foto Hina)

 

Sustav funkcionira, propusti će se ispraviti izmjenama Zakona i pooštravanjem mjera…

Na kraju ove duge hrvatske „priče o otpadu”, koju je pokrenuo ekocid u Gospiću, dobar broj sklon je vjerovati da problem nezakonitog odlaganja opasnog i neopasnog otpada nije dominantno u otpadnoj mafiji nego u sustavu gospodarenja otpadom koji kriminalcima pogoduje i omogućava da se na uvezenom otpadu bogate beskrupulozno trujući hrvatske građane. Pitali smo ministricu planira li Ministarstvo uvođenje nekih novih, efikasnijih modela gospodarenja otpadom, jer po uvjerenju mnogih, postojeći sustav je u rasulu, Hrvatska se guši u otpadu, u prekapacitiranim službenim i neregistriranim odlagalištima, sanacije su prespore, administriranje prije pristupanja sanaciji tromo, inertno, hiperbirokratizirano. Smatra li ministrica Marija Vučković, pitali smo na kraju, da dio odgovornosti za nefunkcionalan sustav snosi i sama i je li razmišljala o ostavci.

No, u Ministarstvu ne prihvaćaju ni tezu da je nezakonito postupanje pojedinaca i nekih gospodarskih subjekata posljedica samog sustava gospodarenja otpadom, a niti svoju odgovornost za postojeće stanje.

„Odgovornost za nezakonite aktivnosti prije svega snose oni koji ih provode, a zadaća je nadležnih tijela takvo postupanje pravodobno otkriti, zaustaviti i sankcionirati.

Istodobno, iskustva iz pojedinih slučajeva pokazala su slabosti koje je potrebno otkloniti…i upravo su zato pripremljene izmjene Zakona o gospodarenju otpadom kojima se te slabosti ciljano rješavaju.

Nije dovoljno samo sanirati posljedice nezakonitog postupanja. Jednako je važno spriječiti da do njih uopće dođe. Predloženim izmjenama Zakona se značajno pooštravaju uvjeti za gospodarenje otpadom te jačaju nadzor, sljedivost i odgovornost svih sudionika”, navode iz Ministarstva i među važnijim novinama zakona spominju obvezni video nadzor lokacija gospodarenja otpadom, GPS praćenje prijevoza otpada, unapređenje elektroničkog praćenja tokova otpada, pojačane kontrole lokacija, popis osoba kojima je zabranjeno gospodariti otpadom, jačanje financijskih jamstava te mogućnost zabrane preuzimanja rizičnih pošiljaka otpada. 

„Posebno je važno spriječiti situacije u kojima se trgovačko društvo koristi kako bi se otpad preuzeo i skladištio, a zatim društvo ili lokacija napustili i trošak uklanjanja otpada prenio na državu, lokalnu samoupravu i u konačnici, na građane.

Cilj je da se može pouzdano pratiti tko je otpad preuzeo, tko ga prevozi, gdje se nalazi i na koji je način obrađen, kako bi se nepravilnosti mogle uočiti što ranije i prostor za nezakonito postupanje sveo na najmanju moguću mjeru.

Dakle, odgovor Ministarstva nije u uvođenju nekog potpuno novog modela gospodarenja otpadom, nego u značajnom pooštravanju postojećeg sustava tamo gdje su uočene slabosti: jačem i učinkovitijem nadzoru, većoj sljedivosti otpada, strožim uvjetima poslovanja i snažnijoj financijskoj i osobnoj odgovornosti. Cilj je jasan: nezakonito postupanje s otpadom ne smije biti isplativo, a trošak njegovih posljedica ne smije pasti na građane i porezne obveznike.

U Ministarstvu, dakako, ne prihvaćaju ocjenu da je sustav gospodarenja otpadom u raspadu.

„Pojedini ozbiljni slučajevi nezakonitog postupanja s otpadom, koliko god bili neprihvatljivi i zahtijevali odlučnu reakciju, ne znače da sustav ne postoji ili da je u raspadu. Problemi s kojima se danas suočavamo nisu nastali preko noći. Neki od njih stvarali su se i gomilali godinama, a mi smo ih sada počeli sustavno rješavati. To nije jednostavan proces. U rješavanju tih problema nailazimo i na otpore i prepreke koji usporavaju provedbu potrebnih mjera, ali od njihova rješavanja nećemo odustati. Od svakog tijela i svakog sudionika u sustavu očekujemo da preuzme odgovornost u okviru svojih zakonskih nadležnosti”, ističu i poručuju:

„Naš je posao rješavati probleme, a ne od njih odustajati. Zato je odgovor na pitanje o ostavci- ne.”

Eto, sustav je funkcionalan, odgovornost za nered u odlaganju i gospodarenju otpadom je prije svega na pojedincima, a ne institucijama, i naposljetku, što se aktualne ministrice Marije Vučković tiče, nije ona tu da bi odustajala, nego da bi, kako kaže, probleme rješavala, ma što tko mislio o tome…