Nakon podužeg prenemaganja i pokušavanja Vlade da izbjegne svoju odgovornost, Tvornica za preradu litija u Gospiću, sudeći po pisanju Jutarnjeg lista, mogla bi uskoro ostati bez građevinske dozvole. Činjenica je da je došlo do „pogrešne pravne kvalifikacije zahvata”, kako to sada potvrđuje ministrica zaštite okoliša i zelene tranzicije Marija Vučković. Investitor, koji je građevinsku dozvolu dobio tijekom gradnje objekta, prijeti tužbom jer je u Tvornicu investirao preko 10 milijuna eura, i izrijekom tvrdi da su sve poduzete radnje bile u skladu sa zakonom, odnosno, da je postupao onako kako su mu naložile nadležne institucije. Ali, činjenica je da nije postupao u skladu sa zakonom, i očito je vjerovao „nekome” na riječ, tko ga je uvjeravao da za gradnju objekta ne treba studiju utjecaja na okoliš! Iako je djelatnost koju je deklarirao kao osnovnu, ne bježeći od spomena litija, klasificirana kao kemijska industrija. A takve pogone se ne gradi bez procjene, odnosno studije utjecaja na okoliš…
Jutarnji navodi da su u završnoj fazi konzultacije između Grada Gospića i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine oko donošenja odluke o mogućem poništenju građevinske dozvole za Tvornicu litija, tvrtke Jedro DS Innovation, koje se očekuje tijekom ovog tjedna. Čini se da je Vlada, odnosno njezina dva nadležna ministarstva u ovom slučaju, prelomila nakon dugog odugovlačenja, pokušavajući naći rješenje bez ukidanja građevinske dozvole jer je pogon za preradu litija u Gospiću odavno već izgrađen, samo nije započeo s radom.
Ministrica Vučković izjavila je za N1 da pitanje građevinske dozvole nije u nadležnosti njezinog ministarstva, ali su preispitali postupak koji je ranije bio u Ministasrtvu i zaključili da je došlo do pogrešne pravne kvalifikacije zahvata.
„Svjesni smo da se to dogodilo u vremenu kad je investicija već građena i da to ima svoje dodatne izazove. No, svejedno, kad se utvrdi pogrešna pravna kvalifikacija koja može imati utjecaj na okoliš, mi smo dužni to reći i ispraviti. I to je bila naša zadaća.
Mi smo ove godine donijeli i rješenje da je potrebno provesti cjeloviti postupak procjene utjecaja na okoliš. Za nas je najvažnije da ne postoji neki rad objekta za koji nije proveden okolišni postupak koji je trebao biti proveden.
A, pitanje građevinske dozvole”, naglasila je, „nije u nadležnosti Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije“.
To je stvar izdavatelja dozvole koji se o tom pitanju konzultira s Ministarstvom prostornog uređenje i graditeljstva, precizirala je ministrica Vučković skidajući odgovornost sa sebe.
Na vijest koju je objavio Jutarnji i izjavu investitora Aleksandra Devčića, koji tvrdi da je sve radio po zakonu i kako su mu naložile institucije, pa poništenje dozvole nije moguće, reagirala je građanska inicijativa „Gospić je naš dom”.
„Moguće je ako se dokaže kako se do ovakve građevinske dozvole došlo manipuliranjem dokumentacijom”, uzvraćaju iz Inicijative i iznose kronologiju „slučaja litij”.
„Prvi zahtjev za mišljenje o tome treba li tvornica studiju, a koji je investitor poslao Ministarstvu iz 2023. izričito navodi da se radi o tvornici za preradu litija, što znači – kemijska industrija. Odgovor je bio jasan: potrebna je studija utjecaja na okoliš.
Umjesto studije, 2024. investitor šalje novi zahtjev. U njemu je zahvat preimenovan u „poslovnu građevinu s pogonom za preradu”, a kemijska industrija nestala je iz opisa. Iz naziva je nestalo ono što tvornica proizvodi, litijev hidroksid, temeljna anorganska kemikalija. Ostalo je samo ono što prerađuje i to pod imenom koje zvuči bezazleno – “prerada litijeve soli”, objašnjavaju iz Inicijative.
„Zašto je ovo važno? Točka 10. Uredbe, po kojoj je studija obvezna, odnosi se upravo na proizvodnju temeljnih anorganskih kemikalija. Naziv „prerada litijeve sode” skreće pozornost sa proizvoda na sirovinu.
Za prvi zahtjev odjednom se ponašalo kao da nikad nije ni poslan. Na temelju drugog Ministarstvo je 2024. zaključilo kako studija nije potrebna.
To mišljenje danas više ne postoji – ministarstvo ga je u veljači poništilo zbog očite pogreške u primjeni materijalnog prava. Pritom je utvrdilo da je riječ o kemijsko-tehnološkom postrojenju za koje je studija obvezna (kao što je bila od prvog dana)”, ističu i dodaju:
„Onog trena ako se dogodi da institucija poništi vlastiti akt to znači da je sama morala priznati da je akt donesen protivno zakonu. Da argumenata nije bilo, mišljenje ne bi bilo poništeno, a o građevinskoj dozvoli danas se ne bi vodile završne konzultacije”, zaključuju u Inicijativi i potom se referiraju na izjave investitora.
„Kaže da ne postoji nijedan dokument u kojem su napravili nešto krivo. Postoji! Elaborat zaštite okoliša. Na temelju njega kemijska tvornica na krškom terenu, iznad izvorišta pitke vode, prošla je bez studije. Poglavlja o utjecaju na vode, o otpadu i o akcidentima u njemu su prepisana iz elaborata za čvor autoceste kod Petrinje. Za tvornicu u Lici analizirane su rijeke Posavine. Sve smo to dokumentirali u stručnom mišljenju od 36 stranica i uputili Ministarstvu”, podsjećaju.
„Kaže da se drži svega po zakonu. U međuvremenu je u krugu tvornice izgradio spremnik za ukapljeni plin kojeg nema ni u spornoj građevinskoj dozvoli. Grad je potvrdio da je s tom „problematikom” upoznat.
Kaže da je uložio više od 10 milijuna eura i pita tko bi riskirao takvu tužbu. Zakon ne vrijedi manje kad je investicija veća. Pravila o procjeni utjecaja na okoliš ista su u Hrvatskoj i u cijeloj Europskoj uniji, za deset eura i za deset milijuna. Za istovrsno postrojenje u Njemačkoj studija i javna rasprava podrazumijevale su se od prvog dana. Da je studija obvezna, investitor je znao od početka. Na sjednici Gradskog vijeća u veljači 2024. njegov predstavnik Vlado Devčić izričito je rekao da se građevinska dozvola ne može dobiti bez studije utjecaja na okoliš i da je to rizik investitora. Taj rizik ne mogu snositi građani Gospića ni gradski proračun.
Odluka o građevinskoj dozvoli ne smije ovisiti o tome koliko je netko uložio, kolika bi mogla biti odšteta ni tko će je potpisati. Smije ovisiti samo o tome je li dozvola zakonita. Poštivanje zakona nije pritisak i nije politika. Poštivanje zakona je najmanje što građani imaju pravo očekivati od svake institucije.
I još nešto, u članku o mogućem poništenju građevinske dozvole nema ni riječi o tome zašto se o poništenju uopće raspravlja. Nema prvog zahtjeva, nema elaborata, nema argumenata zbog kojih je Ministarstvo poništilo svoje mišljenje. Ima samo plakat i optužbe na račun građana”, stoji na kraju objave uz pomalo ironično pitanje:
„Čitateljima ostavljamo da sami procijene kome je ovakav članak trebao, je li tako Jutarnji ?”
Pogon u Smiljanskom polju nadomak kuća (foto TRIS/G. Šimac)
