Gospodarenje otpadom u Hrvatskoj je top-politička tema. Zašto? Zbog neodgovornosti i pomanjkanja svijesti da je naš otpad naša odgovornost i briga, i da je ključ u (ne)funkcioniranju sustava gospodarenja otpadom, izostanku penalizacije nereda i visoko raširenog kriminala i korupcije u tom sektoru jer otpadni biznis je i kod nas postao jedan od najunosnijih. Država je na generalnu devastaciju prostora svim vrstama otpada, po šumama i gorama, zaštićenim područjima, parkovima, ulicama, odlučila odgovoriti osnivanjem centara za gospodarenje otpadom. Početno ih je trebalo biti koliko i županija, 21, no, s vremenom je ta ambicija državne administracije reducirana na 13 centara. Trenutno ih radi tek nekoliko, a neki se grade već desetljećima! Recimo, Regionalni centar čistog okoliša ( RCČO ) Lećevica koji je kapacitiran na 110 tisuća tona otpada i pokrivao bi potrebe preko 300 tisuća stanovnika Splitsko-dalmatinske županije. No, baš ništa u vezi s tim Centrom ne funkcionira kako bi u uređenoj pravnoj državi trebalo. Prije svega, stanovnici obližnjih naselja nikada se nisu pomirili s izgradnjom odlagališta na toj lokaciji koja leži na krškom, poroznom tlu…
CGO ni 21 godinu od osnivanja ne radi…
Od osnivanja Centra 2005. godine prošla je 21 godina, kroz cijelo to dugo razdoblje RCČO ima od 5 do današnjih čak 11 zaposlenika, direktora, savjetnike, PR službu… i godišnje samo za plaće, kako saznajemo, troši 480 tisuća eura, a nema nijednog radnog dana! Trenutno se užurbano radi pristupna cesta, navodno je bio imperativ njezino otvaranje za Božić ove godine…Tako, valjda, politika traži. Baš kao što je i Centar u Lećevici politička odluka donesena mimo stručnih mišljenja i volje naroda. Voluntarizam hrvatskih političara je poput korova, ne da se iskorijeniti nikako…
Fokus javnosti na ovu potencijalnu „kulu babilonsku” u srcu Zagore, skrenuo je ovog ljeta splitski gradonačelnik Tomislav Šuta kada je odlučio provesti svoju raniju odluku o zabrani odlaganja smeća na gradskom deponiju Karepovac svima osim Splićanima. Jer, Karepovac je potrošio svoje kapacitete i to ne bi bio problem za sam Split, da je u međuvremnu, kako je najavljivano i planirano, proradio Regionalni centar čistog okoliša u Lećevici. Ali, nije, i sad se gradovi i općine u Splitsko-dalmatinskoj županiji moraju snalaziti kako znaju i umiju da bi našle alternativnu lokaciju za svoj otpad, a kako znamo nitko ne želi tuđe smeće u svom dvorištu. S druge strane, nakon višekratnih pomicanja rokova, sudeći po svemu RCČO u Lećevici neće proraditi prije 2030. godine!
Projekt se realizira kroz dvije faze. Prva faza je završena 2024. godine, koštala je 20 milijuna eura ( bez PDV-a ), izgrađeni su upravna zgrada, sortirnica itd, i već dvije godine sve stoji zatvoreno. Druga faza nikako započeti, a za nju je predviđeno 70 milijuna eura bez PDV-a, a podrazumijeva ishodovanje dozvola i probni rad. Kada se potkraj 2022. potpisivao ugovor za prvu fazu izgradnje Centra, ukupna vrijednost projekta bila je procijenjena na 81 milijun eura, ali, malo tko u to vjeruje, realnije je da će značajno premašiti 100 milijuna eura.
Zatvaranje Karepovca ne smije zamijeniti dokaz da je projekt siguran
Centar u Lećevici ima dvije razine problema: prva je dugotrajnost građenja, s obzirom da je od osnivanja društva do danas prošlo više od 21 godinu, a druga je ekološka prijetnja sigurnosti izvora vode koji su potencijalno ugroženi već zbog činjenica da je Centar na krškom, vodopropusnom terenu i time, prema mišljenju struke, na neprihvatljivoj lokaciji. Zbog te ekološke dimenzije godinama se prosvjedovalo protiv gradnje Centra u Lećevici, a pogotovo iz Šibensko-kninske županije uz čiju se granicu smjestio, unatoč otporu Unešićana kojemu je Centar de facto u vidnom polju.
Na povijest bolesti nedovršenog Centra koji će progutati golem novac, a njegovo trajanje ograničeno je na 25- 30 godina, pri čemu je 21 već istekla, a da ni kilogram smeća ovdje nije još odložen, već duže vrijeme nadležne institucije i javnost upozorava nezavisna vijećnica Općine Lećevica Renata Kelam. Njezina ključna teza, kad je o Centru u Lećevici riječ, jest da se radi o lokaciji na krškom vodopropusnom zemljištu što upućuje na „visok i vrlo visok stupanj ranjivosti lokacije” i trajno opterećenje vodonosnika, kako su to definirali stručnjaci.
Ne inzistira na tom ekološkom faktoru sigurnosti vijećnica Kelam iz puke želje da oponira vlasti, to je navod iz službene hidrogeološke dokumentacije u kojoj stoji da je pri trasiranju 2006. godine bojilo uneseno u jamu na području planiranog Centra u Lećevici, registrirano na izvoru rijeke Jadro nakon približno 67 dana. Razumljivo, testiranje je provedeno u izrazito sušnom razdoblju, a da se eksperiment proveo u vrijeme kiša boja bi začas osvanula u Jadru. Istina, pri ponovljenom trasiranju 2017. godine bojilo ni nakon 92 dana promatranja nije opaženo na izvorima. Ali, kako veli Kelam, negativan rezultat jednog pokusa ne anulira ranije utvrđenu podzemnu vezu, kao što sama veza ne dokazuje da je voda danas onečišćena. No, potencijalna opasnost je definitivno prisutna i na nju stručnjaci upozoravaju.
„ Dodatna pitanja otvorilo je urušavanje kolnika i otkrivanje jame tijekom radova na pristupnoj cesti između Kladnjice i Lećevice u ožujku ove godine- napominje vijećnica i upravo zato traži da se javno pokažu točne granice zahvata i odnos prema jamama, ponorima i zonama zaštite izvorišta; izvedbeni nacrti odvodnje i zaštite od procjednih voda; procjene posljedica obilnih kiša, požara, potresa, kvara i nestanka struje, te plan mjerenja vode prije i tijekom rada Centra. Važno je, ističe Kelam, unaprijed odrediti koji nalaz zahtijeva obustavu rada i tko o tome odmah obavještava javnost.
Nezavisna vijećnica, koja ima dokumentaciju o budućem Centru obimniju od njegove uprave i investitora, posebno naglašava da pritisak zbog problema s odlaganjem otpada, potenciran Šutinom odlukom o zatvaranju Karepovca za sve osim Splita, ne smije zamijeniti dokaz da je projekt siguran za krško podzemlje i izvore vode. Treba paralelno s rokom za otvaranje Centra Lećevica otvoriti i pitanja zaštite podzemnih voda, krškog područja, procjednih i tehnoloških voda, monitoringa, pristupne prometnice i odgovornosti za dugogodišnje kašnjenje projekta.
Prijave europskim i hrvatskim institucijama
Renata Kelam, nesuđena načelnica općine Lećevica, godinama piše prijave, predstavke, podnosi zahtjeve i upozorenja nadležnim institucijama vezane za Centar u Lećevici, a obraćala se ne samo hrvatskim, nego i europskim institucijama.
Prije više od godinu dana, 18. lipnja 2025., obratila se europskim tijelima AFCOS-u, OLAF-u i EPPO-u zbog sumnji na nepravilnosti povezane s projektom CGO Lećevica, problematizirajući korištenje europskog novca, financijsko poslovanje CGO-a, zakonitosti provedbe projekta, te moguće posljedice za podzemne vode i okoliš. Pisala je Renata i Europskoj komisiji zbog pitanja (ne)usklađenosti projekta s europskim propisima, napose u području gospodarenja otpadom, zaštite voda i procjene utjecaja na okoliš. Tražila je, kako nam je kazala, da nadležne europske institucije ispitaju sve okolnosti i zakonitost financiranja projekta.
USKOK-u je podnijela podnesak u siječnju, a potom i u rujnu ove godine, navodeći sumnje na nepravilnosti u poslovanju RCČO-a, financiranju projekta, davanju pozajmice od milijun kuna Općini ( odobrenih 2009. i 2010. ), a čiji je povrat godinama kontinuirano prolongiran.
-Upozorila sam- kaže Kelam- i na nalaze Državnog ureda za reviziju, financijske evidencije, prekoračenja pojedinih rashoda i druga pitanja koja zahtijevaju provjeru.
Hrvatskom geološkom institutu obraćala se tijekom svibnja, kolovoza i rujna ove godine zbog krških jama, podzemnih voda i mogućeg utjecaja CGO-a na izvorište Jadra.
„Tražila sam rezultate hidrogeoloških istraživanja i trasiranja iz 2004., 2006. i 2017. godine.”, kaže vijećnica.
Od Hrvatskih voda tražila je odgovore kako zaštititi izvorišta, što je sa zonama sanitarne zaštite, mogućim podzemnim tokovima prema Jadru, kontroli otpadnih voda i mjerama za sprječavanje onečišćenja. Tražila je odgovore i od Splitsko-dalmatinske županije, općine Lećevica i uprave RCČO-a o financiranju, dozvolama, projektnoj dokumentaciji, odlagališnim kapacitetima, zaposlenicima, troškovima i odgovornosti za provedbu projekta koji, eto, ni nakon 21 godine nije realiziran.
Golema je to dokumentacija i obimna prepiska koju je tijekom godina prikupila. Uvijek inzistira na odgovorima na ista pitanja: Kako je utvrđeno da RCČO neće ugroziti izvorište Jadra i krški vodonosnik, tko to jamči i tko preuzima odgovornost u slučaju ekološkog incidenta? U tom kontekstu posebno je zanima hoće li se zbog novih hidrogeoloških saznanja ponovo preispitati sigurnost lokacije?
HGI ocijenio lokaciju nepovoljnom zbog visokog stupnja prirodne ranjivosti
– Za mene je ključno pitanje sigurnost vode i odgovornost za trošenje javnog novca- naglašava.
-Mandati političara i odgovornih osoba jednog će dana završiti, a odlagalište će ostati na toj lokaciji. Zato smatram da građani imaju pravo znati što se gradi, koliko to plaćaju, kakvi su rizici i tko će snositi odgovornost za moguće posljedice. Ne tražim odgovore samo za nas koji smo danas tu, nego i za generacije koje dolaze- kaže Renata Kelam, nezavisna vijećnica Općine Lećevica.
Njezine sumnje i zabrinutost počivaju na ocjenama stručnjaka.
„Hrvatski geološki institut još je 2006. lokaciju u prirodnim uvjetima ocijenio nepovoljnom s obzirom na mogućnost prodora onečišćenja do podzemne vode. Deset godina poslije, u dokumentu iz 2016., navodi se visok i vrlo visok stupanj prirodne ranjivosti te objašnjava: ako je izvor onečišćenja trajan, uspostavlja se trajno opterećenje vodonosnika. A podzemna vodna veza područja planiranog Centra s izvorom Jadra — pouzdano je potvrđena. To su činjenice koje izdvajam nakon traženja dokumentacije i čitanja stručnih izvještaja. Smatram da moraju biti u središtu rasprave o oportunosti otvaranja Centra na ovoj lokaciji- ističe naša sugovornica.
Posebno je zabrinjava, kako kaže, ono što se može događati prije nego što posljedice postanu vidljive. U scenariju zatajenja zaštite problem bi se mogao razvijati ispod površine, u pukotinama i šupljinama krša. Ondje gdje se onečišćenje ne može jednostavno pokupiti, a teren oprati i vratiti u početno stanje.
To nije tvrdnja da onečišćenje već postoji. To je razlog zbog kojeg se posljedice mogućeg propuštanja moraju ozbiljno razmotriti prije rada Centra”, govori Kelam.
Njezina upozorenja svojevrsna su anticipacija i onog što bi se moglo u doglednoj budućnosti dogoditi Gospićanima, a što hrvatski premijer odveć ležerno odbacuje konstatirajući da je voda u Lici ispravna, da se nitko nije razbolio zbog tamošnjeg nezakonitog odlagališta i tona neodgovorno odloženog opasnog otpada. Tko kaže da već sutra ta situacije neće biti radikalno drugačija, i zar treba čekati taj najcrnji scenarij kako bi se stanovništvo zaštitilo, a ugroza od toksičnog otpada shvatila ozbiljno?
Zato vijećnica Kelam ima apsolutno pravo kada inzistira na mjerama koje će zaštititi podzemne vode i izvore, spriječiti onečišćenja i moguća obolijevanja ljudi. Koje će, naposljetku, projekt odlagališta u Lećevici, ako se već mora na toj lokaciji dogoditi, učiniti sigurnim za vode, za ljude i okoliš.
-Radi cjelovitog informiranja javnosti treba navesti i da HGI 2016. predviđena tehnička rješenja smatra sposobnima osigurati prihvatljiv utjecaj uz valjanu izvedbu i zaštitne mjere.
Upravo zato tražim dokaze o toj izvedbi, nadzoru i postupanju kada zaštita zakaže. Tko odgovara za posljedice i troškove sanacije?
Tko je odlučio da je Lećevica prihvatljiva lokacija za odlagalište otpada?
A ono što je svih ovih godina posebno muči jest pitanje:
Tko je, kada i na temelju kojih usporedbi odlučio da je upravo ovaj prirodno ranjivi prostor prihvatljivo mjesto za odlagalište otpada?
Nekad su se stanovnici, više Šibensko-kninske nego Splitsko-dalmatinske županije snažno protivili izgradnji odlagališta u Lećevici zbog straha za moguće zagađenje vode i tla, time i ugroze za zdravlje stanovništva na tim prostorima. S vremenom su očigledno kapitulirali. Jer, glas naroda kod nas se teško čuje, još teže uvažava, obično ignorira. Vlast očito zaboravlja da su joj birači dali povjerenje kako bi štitili njihove, a ne svoje, sebične interese koji nerijetko koketiraju s kriminalom i korupcijom.
„Moj cilj je zaštita krša, voda i prirode. Dozvola ne mijenja propusnost stijene. Granica projekta ne zaustavlja podzemnu vodu. Prije otvaranja Centra javnost mora znati kako je donesena odluka o lokaciji i na kojim dokazima počiva sigurnost njegova rada. S vodom koju trebaju i buduće generacije odgovornost se preuzima prije posljedica”, smatra Renata Kelam.
To bi morao shvatiti i hrvatski premijer koji zajedno sa svojim poslušnicima javnost uvjerava da je voda u Gospiću potpuno ispravna za piće, lički kupus zdrav za jelo, a zrak čist k’o na Zavižanu. Cinično i krajnje neumjesno. Mjere zaštite se donose preventivno, a ne kad se oboljenja dogode.
Da bismo imali cjelovitu sliku obišli smo spornu lokaciju i na licu mjesta se uvjerili što se trenutno tamo događa, 21 godinu nakon osnivanja CGO-a Lećevica.
Dočekala nas je općinska vijećnica Renata Kelam i njezin kolega iz Građanske inicijative za zaštitu voda u RH Anđelko Parčina. Akteri su iste borbe koju vode godinama, no vlast od Lećevice, iz samo njoj poznatih razloga, ne odustaje. Sada je, doduše, za takav razvoj događaja prekasno, no, za mjere maksimalne zaštite još nije …
Lećevica je naselje u srcu Dalmatinske zagore, usred krškog, vodopropusnog terena, smještena na 400 metara nadmorske visine, što lokaciju ne čini nikako dobrim rješenjem za odlagalište otpada. Stanovnika je malo, realno, kažu naši domaćini, teško da bi ih se izbrojilo 300, ali to lokalnu administraciju ne priječi da svoj posao visoko cijeni, pa načelnik ove gotovo opustjele općine Ante Baran, koji je samo fiktivno prijavljen u Lećevici u kojoj, kaže Renata, nijednu noć nije proveo, za svoj pregalački rad svaki mjesec inkasira oko 3000 eura plaće. Jedno je vrijeme, kazuju Kelam i Parčina, bio 2 u jedan- istovremeno je obnašao dužnost načelnika općine i direktora CGO-a. Klasični sukob interesa. Prijavljen je pa je morao odstupiti i dužnost direktora predao Ivanu Vukorepi, ali sve je ostalo u ( HDZ ) obitelji...Sad Vukorepa općini daje pozajmice, u duhu kružnog gospodarstva ( politike ).
Teško je zamisliti da bi ovom uskom vijugavom cestom sutra mogli stizati kamioni i šleperi prekrcani smećem iz cijele Splitsko-dalmatinske županije. Bilo bi veselo da se susretnu dva kamiona jedan u dolasku drugi u odlasku, jer, ovdje bi se teško mimoišli. Gore u Kladnjicama teška mehanizacija radi ozbiljnu pristupnu cestu za CGO. Do Lećevice se ne može uobičajenim putem moramo zaobilaznicom, zbog radova. Sve nam je to detaljno objasnio Ivan Kalaš, zvani Pivac. Zatekli smo ga uz cestu u Kladnjici, nedaleko budućeg CGO-a, s ovcama. Brzo ulazi s nama u priču. Poziva nas u svoju kuću na piće, ali nemamo vremena. Drugi put. I on je među onima koju se protive CGO-u u Lećevici.
-Da je to dobro, ne bi ga gradili tako daleko u Zagori- smatra Pivac. Tvrdi da je bilo boljih, prihvatljivijih lokacija za odlagalište.
CGO Lećevica je projektiran na rok od 25 godina, 2032. bi se trebao zatvoriti ?!
-Ajmo reć’ kave, one su ogromne i nepropusne. Bila je i lokacija između Vučevice i Radošića, a zašto se išlo vamo, ko zna. Tu su sigurno presudili privatni interesi onih na vlasti koji su odobrili lokaciju. Šta nije Centar moga biti negdi bliže? Šta mislite, zašto se ljudi bune od Unešića pa nadalje, po ciloj Zagori? Došlo im je u dvorište, Centar je na samoj granici Šibenske županije, a njima taj Centar ne treba. Imaju svoj, u puno razvijenijoj fazi. Ako je to tako dobra stvar, zašto se ljudi bune? Tu su izvori vode, Jasenik je čak i zaštićen. Ovo je krški teren, radili su testiranja i pokazalo se da je boja umetnuta ovdje nakon 66 dana izašla u Jadru. A da su testirali u siječnju izašla bi za dva dana. Sustav vodotoka je povezan. Je li moguće da želimo čak i vodu uništiti, sve izvore zatrovati? U Dugopolju ne dozvoljavaju ni crne jame raditi bez posebne zaštite, a u Zagori rade šta ih je volja. Računaju da nema puno ljudi, napušten kraj. Ali, nismo još svi izumrli, ima nas još- ogorčeno će Pivac. Govori i da se u Vučevici ne može više kupiti ni komad zemlje, ljudi čekaju da zbog Centra i izgradnje pristupnih puteva cijena naraste.
-Vidite da se i sad gradi, i to europskim novcem. Ljudima su obećali veliku lovu za njihove parcele, samo da se ne bune– tvrdi naš usputni sugovornik. No, Renata ga ispravlja. – To je državno zemljište, bilo je nešto i privatnog, ali su ljude prisilili na izvlaštenje za 7 kuna po kvadratu, a onda su dobili pobunu.
Pivac se ne slaže. -Nije istina. Da bi ljude odobrovoljili da se ne bune, obećali su im 100 kuna po kvadratu, 15 eura. Nekima se to isplatilo. A meni su bez pitanja parcelu od 2500 kvadrata prepolovili, eno ide cesta preko moga Doca. A ja zemlju obrađujem, nije to golet, a oni su mi obradivu zemlju procijenili na 3 eura po kvadratu. Ma ljude su opljačkali…
Dok se vozimo kroz Kladnjice vijećnica nam govori kako je svojevremeno zaustavila i asfaltiranje pristupne prometnice jer se na toj trasi nalazi jama s kostima koju su htjeli zatrpati, ali je ona o tome alarmirala Ministarstvo, konzervatore, medije i zaustavila radove. Obavljen je inspekcijski nadzor i sad je taj slučaj u postupku i dok je tako ŽUC, koji je investitor radova, ne može nastaviti. Srušili su, priča Renata, i križ iz 2.- 3. stoljeća, sjekli čemprese kod groblja gdje sada stoji tabla s koje se upozorava da je to područje pod video-nadzorom, ali zapravo je tu samo tabla, kamera nema…
Samozatajni Parčina uključuje se u razgovor, spominje splitskog gradonačelnika Tomislava Šutu, on je prava sramota, kaže. Sada kao gradonačelnik Splita zabranjuje drugim gradovima i općinama dovoz smeća na Karepovac, a bio je ravnatelj CGO-a u Lećevici 4 godine, primao plaću, a šta je radio, šta je napravio? Da je radio svoj posao Centar bi bio završen i svi bi imali gdje odvoziti svoj otpad, ali on je primao plaću i ništa nije radio, a sada ljudima zabranjuje korištenje Karepovca dok Centar u Lećevici ne bude završen. Pa kud će sa smećem?, ljuti se Parčina.
Pomalo, evo nas ispred ulaza u RCČO Lećevica. Centar izgleda kao da je potpuno izgrađen, ali nije u funkciji. Građevinski radovi su završeni 2024., i otad sve stoji. Trebala bi početi druga faza projekta za koju je osigurano 70 milijuna eura iz europskih fondova.
– Ne znamo zapravo u kojoj fazi završenosti su izgrađeni objekti, čeka se početak druge faze, a već je rok završetka koji je bio planiran za 2028., pomaknut na 2030. A prema programu Centar bi se 2032. trebao zatvoriti jer je njegov kapacitet, odnosno vijek trajanja, projektiran na 25 godina.
Parčina precizira da je Centar trebao biti pušten u rad 2007. i nakon 25 godina rada, dakle, 2032. bi uslijedilo njegovo zatvaranje. Renata dodaje da je dobila od Ministarstva dopis u kojem stoji da se 30 godina nakon zatvaranja odlagališta svakih šest mjeseci moraju provoditi ispitivanja procjednih voda.
-Ako je sve to tako bezopasno kako nas uvjeravaju, zbog čega se treba tolike godine pratiti procjeđivanje?, više retorički pita vijećnica.
Prevrtljivi Peronja
Prolazimo pored kuće načelnika Barana, koji je u Lećevici prijavljen s prebivalištem, a u toj kući, naglasit će Renata, nikad prenoćio nije.
Vozimo se novom, još neasfaltiranom cestom koja je u intenzivnim radovima. Renata veli da je trebala biti završena do Božića, ali, navodno je EU zatvorila špinu. „Mi smo europske institucije izvijestili o svemu, i o sumnjama u finanijske nepravilnosti, i mislim da je sad glavni problem što je zaustavljen dotok europskog novca. Naviklo se raditi s tuđim novcima a ne podnositi račune. A onda su krivi mediji i EPPO kad se to zaustavi”.
Velika je nevolja i s niskim postotkom razvrstavanja otpada, koji je u Splitsko-dalmatinskoj županiji, kako tvrde moji sugovornici, negdje na 25- 28 posto, a da se pravilno razvrstava mogao bi se sav reciklirati i pretvoriti u gorivo za energane, što bi u osnovi i trebao biti cilj suvremenog gospodarenja otpadom. Na kraju ostaje samo prah i pepeo i to je sve što treba finalno zbrinuti. Ali, gdje smo mi od toga..?
-Kod nas uvijek na isti način to funkcionira- veli Parčina.
“ MBO- znači mehanička obrada, dovozi se miješani otpad, ne radi se reciklaža, ne radi se daljnja prerada, ništa…To nema nikakvog smisla. Bacite milijune u objekt koji traje 25 godina, i šta nakon toga s tim? Imat ćete samo problem s tim građevinama i postrojenjima. A u šibenskom Centru za gospodarenje otpadom, koji je jedan od prvih koji su otvoreni, uskoro bi se trebala graditi energana. Šibenik neće za nju imati dovoljnogoriva i morat će primati otpad ne samo iz cijele Dalmacije, nego ga i uvoziti iz Europe. I kad to imate u vidu, logično je pitanje što će na udaljenosti od svega par kilometara ( Lećevica i Bikarac ) dva centra za gospodarenje otpadom. Pogotovo kad znate da Šibenik ima i bolju prometnu infrastrukturu, neusporedivo se brže stigne autoputem do Bikarca nego do Lećevice”, konstatira Parčina i nastavlja priču:
„Na jednoj prezentaciji Studije utjecaja na okoliš HGI u Splitu, nosilac izrade Studije prvo što je rekao je bilo da ova lokacija nije dobra, međutim, druge nemamo. Mi smo predlagali da se obrade još dvije – tri lokacije i da se na osnovu usporednih parametara odabere najbolja, a oni su rekli da nema za to vremena. To je bilo 2003. godine. Kako vidite, bilo je vremena itekako jer sad smo u 2026., a Centar i dalje ne radi. Prije nego što je Kruno Peronja došao za splitsko-dalmatinskog župana sreli smo se na Kmanu, a kako se znamo, pita on mene kako stvari stoje u Lećevici a ja velim, ne damo se, borit ćemo se do zadnje kapi krvi protiv te lokacije i nećemo dozvoliti da se tu napravi ovo što ste planirali, a on mi veli: Na tvojoj sam strani, nedaj se.
Za tri mjeseca postao je župan i onda je promijenio ploču.To su naša posla, tipično- ispričat će Parčina.
„To je isto”, domeće brzo Renata, „kao i Mate Šimundić, kad je bio u DP-u bio je protiv CGO, a onda postade predsjednik županijskog DP-a i zove me na sastanak i kaže mi: Znaš, stvari su se promijenile, nije to kako ti misliš, nemoj biti zaostala, itd.
Gradimo deponij za europsko smeće!
„U prvoj Studiji utjecaja na okoliš piše da će se željeznička pruga od Unešića produžiti do centra Lećevice, a što to znači nego da će maršutnim vlakovima dolaziti otpad iz cijele Europe na ovu lokaciju. Ako je to županijski centar, a županija nema mogućnosti da koristi tračnice ni vlak dovde, to samo znači da je to isključivo za otpad koji bi dolazio izvan područja SD županije. Eto, gradimo deponij za europsko smeće...”, revoltirano će Parčina.
„ Sad vam je ovdje, doslovno na 20-30 metara zračne linije granica Splitsko-dalmatinske i Šibensko-kninske županije, a Šibenik ima Centar koji je daleko odmakao i sprema se za energanu. Kome je trebao na rubu te županije još jedan Centar? Čiji je to interes?, pita se Renata.
Parčina se sjetio i Ljubice Vrdoljak, nekadašnje tehničke direktorice splitske Čistoće, koja je, kaže, jedina rekla pravu istinu. Na jednom skupu koji je bio sazvan radi izgradnje o CGO Lećevica doslovce je rekla da se Centar nije smio graditi nigdje u Zagori, jer je to krško područje. Ali, lakše se, veli, zamjeriti 300-tinjak biraća ( općine Lećevica ) nego 20 tisuća Kaštelana. A ove kave, kakve su u Kaštel Sućurcu, bogomdane su za odlagalište otpada, jer su nepropusne, u nivou mora, ne postoji mogućnost nikakvih zagađenja vodnih tokova, idealne za Centar. Takvog su kapaciteta i da se ne radi odvajanje otpada, koje se po zakonu mora raditi, idućih 200 godina mogu primati otpad. Ali, šta reći, kad evo aktualni župan Blaženko Boban izjavljuje da je za to što Centar nije u funkciji kriv prvenstveno bivši ministar Slaven Dobrović. A on je zaslužan što ovaj Centar nije izgrađen. Ovdje su teze zamijenjene”, smatra Parčina i nastavlja s još jednom anegdotom:
„Jedna pikanterija vezana za bivšeg župana Zlatka Ževrnju. Prije samog trasiranja izjavio je samouvjereno da se boja neće pojaviti. Rekao sam blago nama kad imamo vidovitog župana. Prije početka istražnih radova, on već tvrdi da se boja neće pojaviti. Kako će se pojaviti kad je župan rekao da neće? Mene jedino čudi da su oni uopće registrirali i objavili da se boja pojavila u Jadru. Očito u ovoj zemlji još ima šačica poštenih ljudi. Profesor dr. Ognjen Bonači na pitanje novinara kako to da su CGO u Lećevici potpisali ljudi od struke, profesori, doktori, kaže „je, nažalost, to su moji đaci, a ja ih tako nisam učio. On i još neki stručnjaci iz Hrvatskih voda govore kako bi bili kruha gladni da nije Europe, jer kod nas izradu studija dobivaju podobni, a ne sposobni.
Da smo pametni i pošteni, Bikarac bi realno mogao zadovoljiti potrebe cijele Dalmacije. Bikarac je već u funkciji, izgrađen je sredstvima EU i za djelatnost za koju je namijenjen, treba mu otpad za gorivo. Imali smo česte prosvjede ovdje, jednom smo baš izvršili blokadu magistrale u Kaštel Sućurcu i trajala je pet sati. I onda nam je rečeno, prosvjedujte vi, ali ako želite pravi prosvjed koji će privući pažnju cijele Europe ajte u Zagreb, blokirajte Ilicu. Batinu u ruke. U ovoj zemlji”, zaključuje Parčina, ne može se nažalost ništa riješiti bez batine..
Ovdje su izvori Jasenik i Ljubojevac, upozorava Renata, izvori vode, ovce se na njima napajaju. Ljubojevac su zaštitili prije 30 godina, a sad ovo. Isto tako proglase Naturu 2000, a onda smjeste Centar za gospodarenje otpadom tu. Ne poštuju ni grobove naših predaka, kamoli prirodu.
K**** me zaboli oće li se zagaditi Jadro!
“Jednom je prilikom načelnik općine Ante Baran, ne znajući da je tu prisutan i novinar, doslovce izjavio: K**** me zaboli oće li se zagaditi Jadro ili neće!Da je ovo normalna država on bi isti čas morao podnijeti ostavku. A on je kod nas dobio nagradu za to. Nitko ne misli što će naša djeca, naši unuci imati iza nas? I kad dignemo glas, govore da smo jugofili, srbofili, ovakvi i onakvi, jer se bunimo i pokušavamo zaštititi svoju zemlju i vode, optužuju nas da smo protiv države.”
Rekao sam im, ubacuje se Parčina, nismo mi protiv države nego protiv lopova. Kako ćemo mi protiv države koju smo stvarali? Cila Zgaora je bila u obrani domovine. Di su sada ti naši branitelji, zašto ne brane svoje i u miru? Lako se homogenizirati kad je vanjski neprijatelj prijetnja, ali kad je unutrašnji neprijatelj, oni se ne bore. Nema čuti branitelja…
Evo nas u glavnom okupljalištu Lećevćana, u kafeu pored zgrade općine. Sjeli smo na kavu. Da rezimiramo priču o “Skadru na Bojani” usred Zagore.
Parčina hvali bivšeg ministra Dobrovića koji nije bio samo protiv Lećevice nego protiv svih centara i smatrao je da je ključ u razvrstavanju. Bio je na jednom skupu u Maroku, i to su ovi naši u županiji, veli Parčina, iskoristili da bi falsificirali suglasnost i mimo njegovog znanja potpisali za CGO.
Šta sad namjeravate?, pitam svoje domaćine.
„Naš cilj je dobiti na vremenu, da ljudi dođu k svijesti, ako se dogodi neki novi Gospić da narod shvati i kaže NE. Nadamo se da će doći neki izbori, da će se promijeniti vlast a time i odnos prema CGO-u. Ali uz HDZ-ov izborni inženjering to je gotovo nemoguće…”, kazuje Renata.
Kad bi se otpad selektirao, razvrstavao, i reciklirano sve što se reciklirati može, Centri ne bi ničemu služili. Može se 80 posto kućnog otpada odvajati i ići dalje u preradu. Nema nikakvog smisla da se otpad dovozi u Kladnjice na 400 metara nadmorske visine uz visoku mogućnost zagađivanja vodnih tokova pet rijeka, a može se deponirati u kavama, u Kaštel Sućurcu, elaborira nam svoj prijedlog Parčina.
„Masu puta smo to predlagali, ali nas ili ismijavaju, misle da smo neki luđaci, ili nas etiketiraju kao antidržavne neprijatelje. Osporavaju naše prijedloge, smatraju nas marginalcima, Župan shvaća ozbiljno to što radimo ali nas pokušava etiketirati kao još jednu udrugu koja je protiv svega, pa onda u komentarima na društvenim mrežama čitam- „ova živi od udruga”- a ja ni u jednoj udruzi nisam, kamoli da bi od njih živjela”, žali se Renata.
Zar nam Gospić nije dovoljna poduka? Europa nam je jedina šansa, idemo put Europe, jedino oni nas mogu spasiti. Ponavljamo, ovo je krški teren i sve ono što se u negativnom kontekstu događa ovdje, odrazit će se u priobalju. I kad se boja pojavila u Jadru, to lokalnu vlast nije zabrinulo. Nitko od njih nije na to reagirao, a tko će reagirati kad je kompletna izvršna vlast uz taj projekt, Prije početka istražnih radova, prije nego se boja ubacila u vodu, jedan županijski pročelnik je dao izjavu na Novi list: Ako se prilikom trasiranja voda pojavi na bilo kojem izvoru u priobalju, odustat ćemo od lokacije.
Pojavila se baš u Jadru, i niko nije odustao.
“Direktor RCČO-a Ivan Vukorepa u jendom neslužbenom razgovoru mi je kazao: Vidiš da je dobro što Centar još ne radi, jer se u međuvremenu pojavila nova tehnologija. Tako oni pravdaju svoj nerad! Mi godinama upozoravamo da je Lećevica neprihvatljiva lokacija, oni nas godinama napadaju zbog toga i koječime etiketiraju, a CGO-a još nema, pa bi se moglo reći da nas bezrazložno optužuju jer su više oni učinili da Lećevica ne krene nego mi”, primjećuje vijećnica Kelam.
“Vlaško kolo sreće”, cinizam i licemjerje…
“Ništa njima ne znači afera Gospić, kamoli neku pouku. Svojevremno sam jednim cirkularnim pismom zatražio“, priča Parčina,” od županije, svih gradova i općina u županiji, koji su odlučili o CGO Lećevica, da potpišu izjavu da su, ako dođe do eventualnog zagađenja bilo kojeg izvora, spremni pod moralnom, materijalnom i krivičnom odgovornosti snositi konzekvence za to. Predsjednik Županijske skupštine tada mi je rekao da to nije praksa. To je njegov argument!?
“Ako im smetate, i sud će vam natovariti na leđa”, kaže Parčina i iznosi svoje iskustvo. Vodio je građansku inicijativu za očuvanje pitkih voda RH koju je sad preuzela Renata Kelam. Imao je tri udruge, jednu u Lećevici, jendu u Unešiću i Zvona Zagre u Kaštel Sućurcu. Sve ih je ugasio. Ali, jednog dana ga zovu iz Općinskog državnog odvjentištva i kažu da imaju prijavu protiv njega, jer nije podnio financijsko izvješće udruge za prošlu godinu. Kriv sam, velim, nisam podnio izvješće. A koliki vam je bio prihod, pita me gospođa iz ODO Split. Nula, odgovaram. I to ne ove godine, nego otkako smo osnovani. Kad se boriš protiv vlasti onda nemaš ništa, ako im pušeš u rog, možeš tražiti koliko te volja. Oprostite, kaže gospođa, ne trebate dolaziti na sud, prijavu ću odbaciti. Eto, tako vam je to kad vlasti ne idete niz dlaku…
Načelnika Barana prijavljivali su i za nenamjensko trošenje europskog novca, za pozajmice koje je dobivao od CGO-a , sina je zaposlio u Centru i to kao 11-tog zaposlenika u firmi koja ne radi. Direktor Centra ima oko 3000 eura plaću, koliko i načelnik Baran, a općina jedva da bi skupila 300 stanovnika. I sad će oni sabotirati Centar koji je izvor uhljebništva i zarade za njih?
“Kako smo na prezentaciji Studije utjecaja na okoliš za CGO Lećevica postavljali brojna pitanja, izrađivač studije koji je došao iz Zagreba da bi odgovarao na naša pitanja, izgubio je živce i poslao nas u materinu!Odmah je skočio direktor CGO-a Vukorepa i dao nam packe, upozorio da se ne smijemo tako ponašati. A kako smo se to ponašali? Previše smo pitali…
Mi samo želimo istinu, poručuju. A ne laži, obmane, zagovaranje nekih osobnih interesa. Bivši župan Peronja svojevremeno je za SD rekao za Centar – „vlaško kolo sreće”. Dakle, oni smatraju da nama čine uslugu što će RCČO dovesti u Lećevicu. Nažalost, ovdje ljudi nemaju svijesti o opasnosti za vodu, za njihovu egzistenciju, to su ljudi koje možete kupiti za dvije pive. Ne zamjeram malim ljudima koji ne znaju što rade, oprosti im Bože. Ali, oni koji znaju što čine, što za njih reći, to je neoprostivo!Upite smo poslali i Splitsko-dalmatinskoj županiji, županu Bobanu, i gradonačelniku Splita Šuti, bivšem direktoru RCČO-a koji je ljetos protjerao s Karepovca sve koji ne dovoze smeće iz Splita. A bolje od ikoga zna da Centar u Lećevici nije u funkciji. No, nijedan nije odgovorio, pa ni kad smo im objasnili da su odgovori na upite novinara njihova zakonska obveza, a ne stvar “dobre volje” i da ćemo ih tužiti ukoliko se ogluše na naše upite. Teško da ih je to zabrinulo…
Novi “detalji”: RCČO Lećevica traži dodatnih 7,75 ha zemljiša za mineralne sirovine?!
I nakon cijele priče, nezavisna vijećnica Renata Kelem obavijestila nas je i o novom „detalju” . Očito nije dovoljan sam Centar u Lećevici, nego su na red došle i privatne šume. U petak se u Lećevici održava javna rasprava o programu gospodarenja šumama privatnih šumoposjednika „Lećevica – Kladnjice”, a obuhvaća područje naselja Radošić, Kladnjice, Lećevica , Divojevići i Nisko. Otkud sada na dnevnom redu šume u privatnom posjedu?
Zbog potreba RCČO koji je zatražio dodatnu lokaciju, zemljište površine 77.500 kvadrata izvan prostora Centra u Lećevici, za odlaganje oko 400.000 kubika viška iskopa koji predstavlja mineralnu sirovinu za koju nema mjesta unutar prostora CGO-a.
Na temelju kojeg proračuna je određeno baš 77.500 kvadrata, tko je odabrao prostor, što bi se tamo dovozilo, od kuda i kakve bi posljedice imalo za mještane Lećevice ( Kladnjice )?Sve su to pitanja, koja proizlaze iz III izmjena PPUO Lećevica, postavila je odgovornim osobama u Centru ( RCČO ) vijećnica Kelam. Zanimalo je i da li bi se ovdje dovozio i materijal s gradilišta iz drugih gradova i općina i bi li se dovoz nastavio i nakon izgradnje CGO-a
Više nego zanimljiv je odgovor koji je vijećnica 13. listopada dobila iz RCČO-a : „Za većinu postavljenih pitanja vezano za lokaciju viška iskopa koji predstavlja mineralnu sirovinu (?), svu prateću i drugu dokumentaciju, površinu te lokacije, oporabu i upravljanje mineralnom sirovinom, RCČO nije nadležan! Ukratko, sve to itekako se tiče Centra, ali njegova uprava o tome pojma nema !???
Jedini dokument koji posjeduju, kako stoji u odgovoru vijećnici, u vezi sa zahtjevom za određivanje predmetne lokacije je dopis Centra Općini Lećevica od 8. svibnja 2026. ( KLASA : 01.02.07. /001, URBROJ:01-26-345). Ništa ne znaju ( ne posjeduju dokumente ) o položaju, površini, granicama i katastarskim česticama nove lokacije, proračunu potrebne površine, količinama, sastavu iskopa itd.
O čemu se tu radi? Za koga se dodatno zemljište uzima, o čijim je viškovima iskopa riječ, tko će upravljati s tih 7,75 ha …sve je to trenutno enigma na koju ni u Centru ne znaju odgovoriti.
Možda su odgovori banalni, ali način na koji se dodatno zemljište uz sam budući CGO u Lećevici traži, neupućenost odgovornih osoba u Centru, javna rasprava o programu gospodarenja šumama privatnih vlasnika na području Lećevice i Kladnjice, sve to upućuje na neki novi posao koji se uz RCČO sprema. A kad manjka informacije, sumnje su najveće.
