Može li Bosna i Hercegovina nakon parlamentarnih izbora, za koje se vjeruje da su pokazali realniju sliku stanja u BiH, napokon krenuti prema političkoj stabilnosti i Europskoj uniji ili će nacionalne podjele, institucionalne blokade i geopolitički interesi ponovno zaustaviti promjene? O tome su u prvom razgovoru drugog ciklusa „Europskih izazova” govorili politologinja dr. Senada Šelo Šabić s Instituta za razvoj i međunarodne odnose i zastupnik u Europskom parlamentu Davor Ivo Stier, koji je predvodio promatračku misiju Europskog parlamenta na izborima u BiH. Razgovor je moderirao novinar portala Ideje.hr Domagoj Novokmet.
Bosna i Hercegovina ponovno se nalazi na političkoj prekretnici. Nedavno održani parlamentarni izbori donijeli su određene promjene, među kojima se posebno ističu primjena novih ( biometrijskih ) tehnologija u izbornom procesu i izbor hrvatske članice Predsjedništva BiH ( za koju Hrvati više ne mogu reći da im je nametnuta ), no istodobno su otvorili pitanje mogu li novi politički odnosi doista pridonijeti funkcioniranju države čiji razvoj desetljećima usporavaju međunacionalne napetosti, složen institucionalni sustav i nedostatak političkog dogovora.
Izbori su pokazali i još nešto: odaziv birača od 40-ak posto, pogotovo u odnosu na one prve izbore nakon Daytona, 1996. godine, kada je na birališta izašlo preko 80 posto građana, doista je skroman, ali pitanje je koliko su popisi birača vjerodostojni. Jer, službeno se barata popisom od 3,4 milijuna birača, realno, tvrdi se da u BiH nema više od 2,5 do 2,7 milijuna birača. Potencijalno niski postotak odaziva počiva i u toj razlici između fiktivnog i stvarnog popisa birača. Mnogi iz BiH odlaze i toliko godina nakon rata, i to ne isključivo iz ekonomskih razloga, nego i osjećaja besperspektivnosti zemlje čija je budućnost limitirana specifičnim ustrojem i strukturom koja objektivno više vodi razjedinjavanju nego integraciji zemlje.
Upravo ( ta neizvjesna ) budućnost Bosne i Hercegovine je bila tema prvog razgovora drugog ciklusa emisije „Europski izazovi”, serije javnih razgovora koju u zagrebačkom centru Doživi Europu organiziraju Europski parlament, Sindikat novinara Hrvatske i partnerski mediji.
Sugovornici su iz različitih perspektiva analizirali rezultate izbora, ali i pokušali odgovoriti na znatno važnije pitanje: može li Bosna i Hercegovina pronaći politički model u kojem će zaštita nacionalnih identiteta prestati biti izvor stalnih sukoba i postati temelj suradnje, razvoja i zajedničke europske budućnosti?
Novi izborni sustav
Primjena novih tehnologija obilježila je recentne izbore, održane 4. listopada. Njihova je primjena
trebala povećati transparentnost i spriječiti izborne manipulacije. Kako je objasnio Davor Ivo Stier, prvi su put korišteni uređaji za biometrijsku identifikaciju birača i skeniranje glasačkih listića, čime se nastojalo spriječiti manipulacije biračkim popisima i prebrojavanjem glasova.
Iako je u pripremi bilo problema s isporukom opreme, a na pojedinim biračkim mjestima i početnih tehničkih poteškoća, Stier je ocijenio da je sustav u konačnici uspješno funkcionirao.
Činjenica je da rezultati izbor ovaj put nisu bili osporavani na način koji je obilježavao neke ranije izborne cikluse. Prema njegovoj ocjeni, nove tehnologije pridonijele su znatno višoj razini integriteta izbornog procesa.
No izbori su istodobno otvorili i pitanje izlaznosti, koja je bila gotovo deset postotnih bodova niža nego na prethodnim općim izborima. Taj pad se, smatra Stier, ne može objasniti isključivo nezainteresiranošću birača ili razočaranjem politikom, nego i činjenicom da je biometrijska identifikacija omogućila realniji uvid u stvarno sudjelovanje građana u izborima.
Senada Šelo Šabić upozorila je da se iza izbornih brojki krije jedan od najvećih problema Bosne i Hercegovine – dramatičan odlazak stanovništva.
Prema podacima koje je iznijela, u biračkim popisima nalazi se oko 3,4 milijuna birača, dok procjene govore da u zemlji stvarno živi oko 2,5 milijuna stanovnika, možda i manje. Pritom je naglasila da Bosna i Hercegovina nema ažuran popis stanovništva koji bi omogućio pouzdano utvrđivanje demografskog stanja.
Ljudi iz Bosne i Hercegovine ne odlaze isključivo zbog niskih plaća ili nezaposlenosti. Odlaze i oni koji imaju stabilne prihode, posao i riješeno stambeno pitanje, ali ne vide perspektivu za sebe i svoju djecu u društvu obilježenom političkom nesigurnošću, korupcijom i stalnim krizama.
Takav odlazak, upozorila je Šelo Šabić, dugoročno ugrožava i gospodarski razvoj i sposobnost zemlje da izgradi funkcionalne institucije.
Hoće li izbor hrvatske članice Predsjedništva sniziti napetosti?
Jedno od najvažnijih političkih pitanja nakon izbora odnosi se na izbor hrvatske članice Predsjedništva Bosne i Hercegovine za koju više Hrvati neće moći reći da im je nametnuta. Stier je ocijenio da je ovoga puta izabrana kandidatkinja koja ima većinsku podršku hrvatskih birača, što bi moglo pridonijeti smanjenju dugogodišnjih napetosti između Hrvata i Bošnjaka.
Podsjetio je na prijepore koji su pratili prethodne izbore Željka Komšića, kada su hrvatske političke stranke upozoravale da je hrvatski član Predsjedništva izabran pretežito glasovima bošnjačkih birača.
Novi izborni rezultat, naglašava Stier, pozitivno su dočekali ne samo predstavnici hrvatskih političkih stranaka nego i dio političke i intelektualne javnosti u Sarajevu, upravo zbog očekivanja da bi mogao otvoriti prostor za smirivanje odnosa.
No, time nije riješeno pitanje reforme izbornog zakonodavstva, ističe Stier. Bosna i Hercegovina i dalje mora pronaći rješenje koje će istodobno omogućiti legitimno predstavljanje konstitutivnih naroda i ukloniti diskriminaciju građana koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od njih.
Šelo Šabić složila se da bi novi izborni rezultat mogao pridonijeti političkoj relaksaciji, ali je upozorila da slične situacije u prošlosti nisu bile dovoljne za rješavanje dubokih strukturnih problema. Smanjenje napetosti trebalo bi, smatra, iskoristiti za otvaranje pitanja koja se godinama odgađaju, a bez kojih Bosna i Hercegovina ne može postati funkcionalna i stabilna država.
Svako političko pitanje svodi se na etničku pripadnost
Dio razgovora bio je posvećen političkom sustavu Bosne i Hercegovine i činjenici da se gotovo svaka rasprava o budućnosti zemlje na kraju pretvara u raspravu o nacionalnim odnosima.
Senada Šelo Šabić upozorila je da je to jedan od najdubljih problema bosanskohercegovačkog društva. U drugim europskim državama političke rasprave vode se o gospodarstvu, obrazovanju, zdravstvu, socijalnim pravima, okolišu i životnom standardu, a u Bosni i Hercegovini sva ta pitanja začas postaju pitanja etničke pripadnosti i nacionalnog predstavljanja.
To otežava postizanje dogovora i potiče političke aktere da vlastiti opstanak na vlasti grade na predstavljanju sebe kao jedinih zaštitnika svoga naroda.
Posebno je izrazila rezervu prema mogućnosti da Bosna i Hercegovina postane potpuno funkcionalna država u okviru postojećeg ustavnog uređenja, jer ono, prema njezinoj ocjeni, potiče maksimalističke političke zahtjeve i smanjuje prostor za suradnju.
Stier, međutim, smatra da problem nije u samom postojanju triju konstitutivnih naroda i njihovih identiteta, nego u načinu na koji se ti identiteti koriste u političkoj borbi.
Nacionalna pripadnost ne mora biti prepreka zajedničkom životu i razvoju, ako politički sustav uspije uskladiti zaštitu različitih zajednica s ostvarivanjem zajedničkog dobra.
Upravo je koncept zajedničkog dobra, prema njegovu mišljenju, u suvremenoj politici prečesto zanemaren.
Jedan od mogućih pravaca reforme, smatra Stier, je federalni model koji omogućava očuvanje identiteta različitih zajednica, ali istodobno ograničava mogućnost stalnih blokada i veta.
Takvo rješenje ne može biti nametnuto izvana, nego zahtijeva politički dogovor i spremnost na kompromis unutar same Bosne i Hercegovine.
Dodik, Republika Srpska i politika stalnih blokada
Razgovor se posebno zaoštrio kad se dotaknuo Milorada Dodika i političke uloge Republike Srpske u funkcioniranju Bosne i Hercegovine.
Šelo Šabić upozorila je da problem nije u samom postojanju entiteta, nego u političkim strategijama koje institucije koriste za slabljenje države i produbljivanje nepovjerenja među njezinim građanima.
Republika Srpska nastala u okolnostima koje su ostavile duboke traume u bosanskohercegovačkom društvu, podsjetila je, te istaknula da institucionalna i teritorijalna rješenja treba vrednovati prema tome omogućuju li građanima sigurnost, razvoj i dostojanstven život.
Prema njezinoj ocjeni, sve izraženije secesionističke poruke političkog vodstva Republike Srpske, kao i kontinuirano osporavanje državnih institucija, stvaraju atmosferu u kojoj je teško voditi racionalan politički dijalog. Upozorila je da takva politika ne ugrožava samo odnose među političkim predstavnicima nego i osjećaj sigurnosti građana, među kojima i dalje postoji strah od mogućnosti novih sukoba.
Stier je, pak, konkretizirao političke blokade koje su usporile europski put Bosne i Hercegovine.
Osvrnuo se na Plan rasta Europske unije za zapadni Balkan, vrijedan šest milijardi eura, od čega je oko milijardu namijenjeno Bosni i Hercegovini. Unatoč dugotrajnim pregovorima i postizanju dogovora o reformskoj agendi, predstavnici Republike Srpske, naglasio je Stier, blokirali su daljnju proceduru potrebnu za korištenje europskih sredstava.
Ne radi se samo o apstraktnim političkim pitanjima, dodaje, nego o sredstvima koja bi mogla pridonijeti gospodarskom razvoju, infrastrukturi i kvaliteti života građana.
Slične blokade pojavljivale su se i u vezi sa suradnjom s Frontexom te pitanjima približavanja NATO-u, iako su se u pojedinim slučajevima, ističe Stier, nakon političkih pregovora ipak uspijevali postići dogovori.
Stier smatra da takvi primjeri pokazuju kako europska politika prema Bosni i Hercegovini mora postati pragmatičnija i učinkovitija, aktivnije koristiti političke i diplomatske mehanizme kako bi uklonila blokade.
Budućnost političkih stranaka
U razgovoru je analizirana i promjena političkih odnosa unutar triju konstitutivnih naroda.
Senada Šelo Šabić ocijenila je da su rezultati izbora poslali jasnu poruku Bakiru Izetbegoviću, koji ponovno nije uspio osvojiti mjesto u Predsjedništvu BiH, iako je njegova Stranka demokratske akcije ostvarila snažan izborni rezultat.
Smatra da bi Izetbegović trebao razmotriti povlačenje s čela stranke, jer birači očito razlikuju podršku političkoj organizaciji od podrške njezinu dugogodišnjem lideru.
Istaknula je i rezultat Stranke za Bosnu i Hercegovinu, koji otvara pitanje mogućeg preslagivanja političkih odnosa među bošnjačkim strankama.
Stier je upozorio da je politička konkurencija postojala i u Republici Srpskoj, ali da oporba nije uspjela ponuditi dovoljno uvjerljivu alternativu Dodiku. Jedan od ključnih problema bio je pokušaj oporbenih stranaka da Dodiku konkuriraju na nacionalističkoj platformi, umjesto da se jasnije razlikuju od njegove politike.
Takvu strategiju Dodik je iskoristio u svoju korist, naglašavajući međunarodne kontakte s Rusijom, Srbijom i osobama bliskima američkoj administraciji.
Kada je riječ o hrvatskom političkom prostoru, Stier je ocijenio da je strah od ponavljanja ranijih prijepora oko izbora hrvatskog člana Predsjedništva pridonio koncentraciji glasova oko kandidatkinje koja je imala najveće izglede za pobjedu. Smatra, međutim, da bi promjene izbornog zakonodavstva mogle otvoriti prostor za veći politički pluralizam i među Hrvatima u BiH.
BiH, prostor nadmetanja velikih sila za resurse
Razgovaralo se i o geopolitičkim interesima u Bosni i Hercegovini, osobito odnosu američke administracije prema Dodiku i Republici Srpskoj te mogućim posljedicama sve izraženije transakcijske politike.
Šelo Šabić upozorila je da slabe institucije i nedovoljno razvijena vladavina prava stvaraju prostor u kojem međunarodni akteri mogu ostvarivati vlastite interese bez odgovarajuće demokratske kontrole.
Bosna i Hercegovina nije zemlja bez resursa. Naprotiv, raspolaže prirodnim bogatstvima, vodnim resursima, industrijskim potencijalom i ljudskim kapitalom koji bi mogli biti temelj njezina razvoja. No ako država nije sposobna zaštititi javni interes, upozorava Šelo Šabić, njezina bogatstva mogu postati predmet političkih i gospodarskih dogovora u kojima građani imaju vrlo malo utjecaja. U tom je kontekstu otvoreno i pitanje projekta južne plinske interkonekcije te američkih interesa povezanih s energetskom infrastrukturom.
Stier je naglasio da je potrebno razlikovati moguće poslovne interese pojedinih ulagača od strateške važnosti energetskog povezivanja Bosne i Hercegovine s alternativnim dobavnim pravcima. Južna interkonekcija je važna, smatra Stier, zato što bi smanjila ovisnost Bosne i Hercegovine o ruskom plinu koji dolazi preko Srbije. Energetska diversifikacija u strateškom je interesu Bosne i Hercegovine i Europe, neovisno o tome tko će na kraju sudjelovati u financiranju i provedbi projekta.
Različita stajališta sugovornika ukazala su i na širu dilemu: kako istodobno privući međunarodna ulaganja, osigurati energetsku sigurnost i spriječiti da politička i gospodarska budućnost zemlje ovisi o dogovorima moćnih međunarodnih aktera?
Europska unija ne treba čekati dogovor BiH političara
Može li Europska unija pronaći učinkovitiji način približavanja Bosne i Hercegovine europskim institucijama i standardima, bilo je jedno od ključnih pitanja razgovora.
Bosna i Hercegovina još nije ispunila ni neke od osnovnih preduvjeta za otvaranje pristupnih pregovora, podsjetio je Stier, među kojima je i imenovanje glavnog pregovarača i pregovaračkog tima. No, europska perspektiva zemlje ne bi smjela ostati potpuno zarobljena unutarnjim političkim blokadama. Zato Stier zagovara koncept postupne integracije, odnosno uključivanje Bosne i Hercegovine u pojedine europske politike i programe i prije punopravnog članstva. Kao primjer naveo je mogućnost uključivanja Bosne i Hercegovine u europski prostor bez roaminga, ali i postupno usklađivanje tržišnih pravila i drugih standarda s onima u Europskoj uniji. Takav pristup, smatra, omogućio bi građanima da neposredno osjete koristi europskih integracija, čak i kada politički predstavnici ne uspijevaju postići dogovor o svim institucionalnim reformama. Bitno je približiti građanima Sarajeva, Mostara, Banje Luke i drugih sredina, koristi europskih politika, bez obzira na političke podjele.
Šelo Šabić je izrazila puno veću skepsu prema sposobnosti Europske unije da postane odlučan geopolitički akter u Bosni i Hercegovini.
Mada snažno vjeruje u europski projekt, upozorila je da je Europska unija opterećena vlastitim problemima i da zapadni Balkan često nije među njezinim političkim prioritetima. Prema njezinoj ocjeni, upravo bi države koje imaju neposredan interes za stabilnost regije trebale preuzeti aktivniju ulogu. Kao jednu od mogućnosti spomenula je suradnju skupine europskih država spremnih na konkretnije djelovanje, uključujući i partnere izvan Europske unije, poput Ujedinjenog Kraljevstva. Takva suradnja, smatra, ne bi trebala proizlaziti iz milosrđa prema Bosni i Hercegovini, nego iz jasnog razumijevanja da je stabilnost te zemlje važna za sigurnost cijelog europskog kontinenta.
Može li BiH sama ( bez visokog predstavnika ) jamčiti stabilnost?
Uloga međunarodne zajednice i institucije visokog predstavnika od završetka rata jedan je od ključnih mehanizama međunarodnog nadzora nad provedbom Daytonskog mirovnog sporazuma. No, pitanje je može li BiH sama jamčiti stabilnost?
U razgovoru je otvoreno pitanje može li Bosna i Hercegovina napredovati prema punopravnom članstvu u Europskoj uniji dok međunarodni predstavnik zadržava izvanredne ovlasti nad njezinim političkim sustavom. Iako je dugoročni cilj da Bosna i Hercegovina sama preuzme punu odgovornost za funkcioniranje svojih institucija, Šelo Šabić upozorila je da uvjeti za povlačenje međunarodnih mehanizama nadzora još nisu ispunjeni. Prerano ukidanje tih mehanizama, u situaciji u kojoj politički predstavnici otvoreno osporavaju državne institucije, moglo bi dodatno ugroziti stabilnost. U tom je kontekstu istaknuta i važnost međunarodnih mirovnih snaga EUFOR-a, čija prisutnost ima važnu ulogu u očuvanju sigurnosti i odvraćanju od mogućih sukoba. Šelo Šabić smatra da Europa ne bi smjela čekati novu sigurnosnu krizu kako bi počela ozbiljnije djelovati. Rasprava je otvorila i pitanje političkog kredibiliteta Europske unije. Ako europske institucije nisu sposobne djelovati odlučno u zemlji koja se nalazi u njihovu neposrednom susjedstvu i čiji građani većinski podržavaju europske integracije, pitanje je koliko uvjerljivo mogu zagovarati vlastitu geopolitičku ulogu.
Uloga Hrvatske i odnos s HDZ-om BiH?
Kakva je uloga Republike Hrvatske u europskoj budućnosti Bosne i Hercegovine, i njezin utjecaj na političke odnose hrvatskih stranaka s partnerima u susjednoj državi?
Odgovarajući na to pitanje, Stier je podsjetio da Hrvatska pruža konkretnu podršku Bosni i Hercegovini kroz bilateralnu suradnju, prijenos iskustava iz pristupnog procesa i političko zagovaranje njezina europskog puta. Hrvatskoj je u strateškom interesu stabilna Bosna i Hercegovina koja napreduje prema Europskoj uniji, naglasio je Stier, jer političke i sigurnosne krize u susjednoj zemlji neposredno utječu i na Hrvatsku. S druge strane, otvoreno je i pitanje odnosa HDZ-a BiH i Milorada Dodika te mogućih proturječja između zagovaranja europske budućnosti Bosne i Hercegovine i suradnje s onima koji blokiraju njezin napredak.
*Ovaj razgovor dio je serijala “Europski izazovi” koji uz podršku Ureda Europskog parlamenta u Hrvatskoj realizira Sindikat novinara Hrvatske u suradnji s partnerskim medijima.
Šelo Šabić upozorila je na važnost povjerenja između Hrvatske i Bosne i Hercegovine te potrebu da hrvatska politika bude usmjerena na jačanje stabilnosti i funkcionalnosti cijele države, a ne samo na odnose s pojedinim političkim strankama.
Stier smatra da se politički dijalog mora voditi i s onima s kojima postoje ozbiljna neslaganja, ako se na taj način mogu postići konkretni pomaci u deblokadi europskog puta. U tom kontekstu je upozorio na opasnost politike u kojoj se dva konstitutivna naroda udružuju protiv trećega. Potrebno je pronaći model suradnje koji će omogućiti da svi konstitutivni narodi sudjeluju u donošenju odluka, ali i da država bude sposobna provoditi reforme.
Za Hrvatsku, naglasio je Stier, nije prihvatljiva perspektiva u kojoj Bosna i Hercegovina godinama stagnira dok druge države regije napreduju prema članstvu u Europskoj uniji.
Mir, povjerenje i svakodnevni život građana važniji su od političkih nadmetanja
Oba sugovornika složila su se da Bosna i Hercegovina mora pronaći način za izlazak iz začaranog kruga političkih blokada.
Senada Šelo Šabić konstatira da građani Bosne i Hercegovine u svakodnevnom životu često pokazuju znatno veću spremnost na suradnju nego njihovi politički predstavnici.
Primjerice, građanske inicijative koje okupljaju ljude različitih nacionalnosti oko zajedničkih problema, poput zaštite okoliša, borbe za pravdu i sigurnosti djece. Upravo takve inicijative pokazuju da u bosanskohercegovačkom društvu postoje zajednički interesi koji nadilaze nacionalne podjele. Temeljni izazov, smatra Šelo Šabić, nije samo pronaći novi institucionalni model, nego stvoriti političke uvjete u kojima će građani ponovno vjerovati da mogu utjecati na budućnost svoje zemlje.
Novi izborni ciklus, ističe Stier, pruža priliku političkim predstavnicima da legitimitet dobiven na izborima pretvore u konkretne rezultate. Kao neposredne prioritete izdvojio je uklanjanje blokada koje onemogućuju korištenje sredstava iz europskog Plana rasta, imenovanje pregovaračkog tima i nastavak približavanja europskim politikama.
Šelo Šabić je posebno upozorila da Europska unija mora razumjeti kako je njezin angažman u Bosni i Hercegovini pitanje vlastite vjerodostojnosti, jer ako dopusti da njezin utjecaj u regiji slabi, prostor će nastaviti popunjavati drugi međunarodni akteri, čiji interesi ne moraju biti usklađeni s demokratskim razvojem zemlje. Zato otvara mogućnost djelovanja skupine država spremnih na snažniji politički angažman, svojevrsne koalicije voljnih koja bi podržala demokratske snage i konkretne reforme.
Budućnost Bosne i Hercegovine ne može se svesti samo na pitanje izbornih rezultata, nacionalnog predstavljanja ili odnosa političkih lidera, pokazao je razgovor. Iza svih tih pitanja stoji znatno važniji izazov: kako izgraditi državu u kojoj će građani imati povjerenja u institucije, u kojoj će političke razlike biti predmet demokratskog dogovora, a ne stalnih blokada, i u kojoj europska perspektiva neće ostati obećanje koje se ponavlja iz jednog izbornog ciklusa u drugi u kojoj, naposljetku, će ljudi željeti živjeti, raditi, odgajati svoju djecu.
Prvi razgovor drugog ciklusa „Europskih izazova” održan je u zagrebačkom centru Doživi Europu, u organizaciji Europskog parlamenta, Sindikata novinara Hrvatske i partnerskih medija.
.
