Fijasko Domovinskog pokreta na lokalnim izborima zaustavio je „politički rast” Ivana Penave koji je od pozicije ključnog faktora za formiranje vladajuće većine i za stabilnost Vlade koju je mogao uvjetovati podrškom svoje stranke, dospio do irelevatnog člana koalicije kojeg od ispadanja iz igre štiti samo Plenkovićeva „velikodušnost”. Zadržavajući ga kao svoga partnera s kojim ima potpisan sporazum o suradnji, šef HDZ-a, zahvaljujući vrlo dobrim rezultatima na recentnim izborima, može sebi dozvoliti da poštuje potpis i danu riječ, iako mu je partner na koljenima i lako bi ga mogao zamijeniti drugim saveznicima. Ali, o Penavi kao potpredsjedniku u Vladi, bez portfelja, kako je bilo dogovoreno prilikom sklapanja koalicijskog aranžmana, više nema govora. No, „milosrdni Plenković” pripustit će ga, kako izgleda, ipak u Vladu, ali na štetu nekog od njegovih stranačkih kolega koji su u toj Vladi već ministri. Bit će to njegov “danajski dar”…
Spekulira se da je na izlaznim vratima iz Vlade aktualni DP-ov ministar poljoprivrede, David Vlajčić koji, navodno, odlazi kako bi napravio mjesta za Penavu. Bit će to utješna nagrada za donedavno ambicioznog čelnika DP-a koji je svoju i perspektivu stranke pokušao graditi na ucjenama i isključivosti. Brzo mu se to osvetilo.
U svakom slučaju, DP je u političkom smislu svoje rekao. Na izborima im je stigao odgovor birača koji je po ovu stranku, koja de facto funkcionira kao radikalno krilo HDZ-a, poražavajući. Jedini grad u kojem su bili na vlasti, Vukovar, uspjeli su izgubiti. A ako nemaju rezultat u Vukovaru, jasno je, ne mogu ga imati nigdje. Jer je njihova politika antagonistička, nacionalšovinistička i diskriminatorna, a temeljili su je na ratnim ranama i produbljivanju podjela u ionako podijeljenom gradu.
Nakon parlamentarnih izbora na kojima su dobili sedam zastupničkih mjesta ( njihov osnivač Miroslav Škoro svojevremeno je dobio čak 9 ), HDZ-u su bili poželjan partner kojemu su bili spremni podršku platiti i prevelikim ustupcima. Na njihov zahtjev Plenković je iz vladajuće većine izbacio svog dotad lojalnog saveznika, SDSS, čak je radikalno srezao državne subvencije za Pupovčev ( SNV-ov ) tjednik Novosti, pristajući na politiku kojoj se godinama suprotstavljao stišavajući radikale u vlastitim ( HDZ) redovima.
Za DP je osigurao tri ministarska mjesta u Vladi ( demografija, poljoprivreda i gospodarstvo ) a trebao im se, kao potpredsjednik bez portfelja pridružiti i Ivan Penava. No, lukavi Plenković s ispunjavanjem tog obećanja svom koalicijskom partneru, nije žurio. Strpljivo je sačekao rezultate lokalnih izbora i više nije on morao pokapati Penavine ambicije i očekivanja, učinili su to birači umjesto njega. Sada više ništa ne duguje svome partneru. Štoviše, da je Penavi dao obećano potpredsjedničko mjesto u Vladi bilo bi to potpuno nesrazmjerno njihovoj političkoj relevantnosti. Klasična iznuda, politička ucjena, trgovina. Sada je u prilici biti „velikodušan” iako to više ne mora, jer njegov partner više nema potencijala za ucjene i ultimatume. Što daš, dobro daš, to je sada politika posrnulog DP-a.
Pa Penava, da bi ušao u Vladu mora pristati da nekog od svojih ljudi iz nje- izbaci. A kad to učini šef stranke koja je na izborima doživjela debakl, to mu se može vratiti samo kao bumerang. Htio, ne- htio potaknut će nezadovoljstvo među stranačkim kolegama, taj val će se samo širiti, u Penavi će mnogi DP-ovci početi prepoznavati bešćutnog karijeristu koji vodi računa samo o svojim interesima, i onih 2, 5 posto na kojima je stranka danas, prema anketama, začas će se pretvoriti u nevažnost „ostalih”.
Penava je već sada završena priča. Stranka mu se raskolila, obje frakcije ( danas stranke DP i DOMINO ) kotiraju na razini 2,2- 2,5 posto i ne prelaze izborni prag. A još 2024. Domovinski pokret je u Saboru osvojio sedam mandata i postao ključni koalicijski partner HDZ-u. Da bi u samo godinu dana postali ne samo irelevantna, nego i groteskna politička činjenica. Od raskola u stranci, preko afere s ministrom Josipom Dabrom koji se snima kako puca iz jurećeg automobila a potom, gol do pojasa ispaljuje rafale u kukuruzištu, pa čak i maloljetnike podučava baratanju oružjem, radi čega je naposljetku morao podnijeti ostavku, do potpunog sloma na lokalnim izborima, DP je zatvorio svoj politički krug.
Istina, i dalje su dio vladajuće većine što su kapitalizirali s tri ministarska mjesta i nekim drugim državnim sinekurama, ali Penavin ulazak u Vladu, koji je trebao biti vrhunac afirmacije DP-a kao čimbenika vlasti, pretvorio se u međuvremenu u poniženje. Da, Plenković drži riječ i za Penavu i dalje ima mjesta u Vladi. Ali, kako? Tako što netko od trojice njegovih kolega i prijatelja mora van iz Vlade?
Zašto baš ja, vjerojatno se pita Vlajčić koji je svojevremeno na mjestu ministra poljoprivrede zamijenio slavonskog kauboja Dabru. Da, doista zašto baš Vlajčić, uz Šipića koji svojom retorikom i (ne)razumijevanjem politike često izaziva podsmijeh ( ali ipak donosi konkretne pronatalitetne mjere ), ili Šušnjara koji o gospodarstvu jedva išta znade, toliko da očekuje aplauze razgaljene javnosti zbog potpisivanja ugovora za bušenje i eksploataciju nafte na teritoriju od nevjerojatnih 5.423 četvrnih kilometara i sedam županija, od čega će država godišnje ubirati mizernu naknadu od svega 300 tisuća eura. Drugi će se od naše zemlje i naše nafte bogatiti i s nama rugati, a mi ćemo se hvaliti mrvicama. Šušnjar bi se zbog ovakvog ugovora trebao sramiti a ne se njime ponositi!
Je li kocka pala na Vlajčića, ili na Šušnjara za kojeg se govori da ima narušene odnose s Penavom, pri čemu kriteriji stručnosti i kompetentnosti nisu bitni, kao što u hrvatskoj politici generalno oni baš ništa ne znače…?
Penava će taj „problem” riješiti snagom autoriteta, kojemu, prije svih, kako vjeruje, pripada pravo da bira i za sebe i za druge u stranci, ali do kada. Plenković ga je stavio u vrlo nezahvalnu situaciju, ali, zbog poraza na lokalnim izborima, ponajviše u Vukovaru, tome ne može prigovoriti. Ali, može odbiti ulazak u Vladu. To bi bilo najpoštenije. Jer, predsjednik stranke najodgovorniji je i za uspjeh i za neuspjeh. I prvi treba snositi konzekvence, i one pozitivne i one negativne. Međutim, Penava tvrdi da će učiniti ono što je najbolje za stranku, a bolje je, veli, ako uđe u Vladu. Za koga? Za njega ili za DP?
Usput, što znači ovo periferno oponiranje HDZ-u na lokalnoj razini, primjerice u Županijskoj-skupštini Brodsko-posavskoj gdje su opozicija a ne partner u koaliciji, ili na nacionalnoj, gdje prozivaju ministra Piletića zbog tvrdnje da je „prozor života” udruge Betlehem- nelegalan i stoga ga treba zabraniti? Pokušavaju li to u DP-u djelovati preventivno? Da bi se samoeliminirali iz koalicije u kojoj više ne znače ništa prije negoli to učini Plenković testirajući njihovu otpornost na gubitak elementarnog dostojanstva na koje se tako vole pozivati?
Ako ih Plenković više ne želi u svom društvu ( da mu nije vlast tako mila nikad se s njima i njihovom politikom ne bi skompao ) najbrže će ih se riješiti ako pozove u parlamentarnu većinu Pupovca i SDSS. Protivno procjeni prof. Žarka Puhovskog koji vjeruje da bi ih Plenković sada mogao i na to natjerati, izglednijim nam se čini da Penava i društvo oko njega, skupljeno s koca i konopca, mogu preći preko svega, ali to je za njih linija razgraničenja preko koje neće ići. Jer za DP je to ulazak u minsko polje iz kojeg ne bi živi izašli…
