PARAOLIMPIJSKE IGRE
Paraolimpijske igre su jedan od načina da osobe sa invaliditetom postignu svoju ravnopravnost drugima.
Činjenica je da i oni mogu biti jednako uspješni u sportovima kao i njihovi zdravi kolege, stoga je ovo jako važno naticanje općenito u sportu za sve zemlje sudionica ta kao i za one koji nemaju svojih predstavnika, da ih potaknu da ulažu u takvu vrstu sporta za one koji imaju neke zdravstvene dijagnoze.
Simboliziraju jednakost ravnopravnost i šire olimpijski duh i na one koji zdravstveno nisu tako dobro, ali opet izvlači iz njih ono što možda nijedno natjecanje ne bi izvuklo.
Hrvatski paraolimpijci kao modeli za videoigru
Malo povijesti
Paraolimpijske igre imaju bogatu i inspirativnu povijest koja seže nekoliko desetljeća unatrag. Ideja za Paraolimpijske igre potječe iz poslijeratnog razdoblja, kada je njemački neurokirurg Sir Ludwig Guttmann osnovao prvu sportsko-rehabilitacijsku ustanovu za ratne veterane s ozljedama kralježnice u bolnici Stoke Mandeville u Engleskoj. Godine 1948., na isti dan kada su održane Olimpijske igre u Londonu, Guttmann je organizirao prve Stoke Mandeville igre, mali sportski događaj za veterane u invalidskim kolicima. Ove igre, koje su uključivale natjecanja u streličarstvu, označile su početak organiziranih sportskih natjecanja za osobe s invaliditetom. Prve službene Paraolimpijske igre održane su 1960. godine u Rimu i okupile su 400 sportaša iz 23 zemlje. Ove igre bile su značajan korak naprijed jer su prvi put uključivale sportaše s različitim vrstama invaliditeta, a ne samo ratne veterane. Također, prvi put su bile povezane s Olimpijskim igrama, što je postavilo temelj za buduće integracije i suradnje. Od tada, Paraolimpijske igre održavaju se svake četiri godine, odmah nakon Olimpijskih igara, i s vremenom su postale jedan od najvećih sportskih događaja na svijetu. Igre su se širile i uključivale sve više sportova i disciplina, a broj sudionika neprestano je rastao. Danas, Paraolimpijske igre okupljaju tisuće sportaša iz više od 100 zemalja, koji se natječu u širokom spektru sportova, od atletike i plivanja do košarke u kolicima i para-snowboardinga. Paraolimpijske igre predstavljaju ne samo vrhunsku sportsku izvedbu, već i simbol hrabrosti, upornosti i duha.
Logo Paraolimpijskih igara
Sportovi na Paraolimpijskim igrama u Parizu 2024.
Atletika – uključuje trčanje, skokove, bacanja i višeboje. Badminton – dinamičan sport s raznim kategorijama invaliditeta. Boccia – sport sličan boćanju, specifično dizajniran za sportaše s teškim fizičkim invaliditetom. Biciklizam (cestovni i velodromski) – uključuje cestovne utrke i utrke na stazi. Jahanje – disciplina koja testira suradnju između konja i jahača. Goalball – timski sport za sportaše s oštećenjem vida. Judo – borilački sport za slijepe i slabovidne sportaše. Kajak-kanu – utrke na vodi u kajacima i kanuima. Konjički sport – para-dressage disciplina. Košarka u kolicima – popularan timski sport koji zahtijeva veliku vještinu i izdržljivost. Odbojka na pijesku – para-odbojka na pijesku kao nova disciplina. Para-taekwondo – borilački sport s kategorijama prema vrsti invaliditeta. Powerlifting – disciplina koja testira snagu u bench pressu. Plivanje – uključuje različite stilove i udaljenosti. Ragbi u kolicima – timski sport poznat po svojoj dinamičnosti i fizičnosti. Stolni tenis – uključuje natjecanja pojedinaca i parova. Streljaštvo – uključuje gađanje iz puške i pištolja. Triatlon – kombinacija plivanja, biciklizma i trčanja. Tenis u kolicima – tenis prilagođen za sportaše u invalidskim kolicima. Streličarstvo – uključuje precizno gađanje mete lukom i strijelom. Veslanje – utrke na vodi u različitim vrstama čamaca. Skijanje na vodi – vodeni sport koji uključuje slalom, trikove i skokove.
Hrvatska Paraolimpijskim igrama u Parizu
Na POI u Parizu očekuje se nastup više od 4.000 parasportaša iz oko 160 zemalja svijeta među kojima i 22 hrvatska sportaša.
Najviše predstavnika hrvatska će imati u atletici, deset (Deni Černi, Ivan Katanušić, Matija Sloup, Erik Fabian Kaurin, Luka Baković, Velimir Šandor, Miljenko Vučić, Marijan Presečan, Mikela Ristoski, Ivana Purkić). U para stolnom tenisu hrvatske boje će braniti četvero sportaša (Anđela Mužinić Vincetić, Helena Dretar Karić, Mirjana Lučić, Borna Zohil), po troje u paraplivanju (Dino Sinovčić, Emma Mečić, Paula Novina) i bocciji (Anamarija Arambašić, Dora Bašić, Davor Komar), te po jedan u paratriatlonu (Antonio Franko) i parataekwondu (Ivan Mikulić).
Hrvatska je do sada osvojila 26 medalja na ljetnim Paraolimpijskim igrama pri čemu pet zlatnih, osam srebrnih i 13 brončanih medalja. Najbrojniju reprezentaciju Hrvatska je imala u Pekingu 2008. i Londonu 2012. godine s 25 predstavnika, dok je na zadnjim igrama u Tokiju, također bilo 22 predstavnika. Najuspješnije Igre bile su u Pekingu gdje su hrvatski parasportaši osvojili tri zlata i jedno srebro, dok su u Tokiju osvojili sedma medalja, ali bez zlata – tri srebra i četiri bronce.
Nadamo se da će Hrvatska na ovim paraolimpijskim igrama još više podebljati bilancu medalja te da će se sretni i zadovoljni vratiti iz Pariza. Naravno da ćemo ih pratiti u njihovim pohodima na medalje od 28 kolovoza do 8. Rujna. Sretno svima! Pokažite da invaliditet nije prepreka da se bude uspješan u nekom sportu, već da to ovisi o volji želji i upornosti, a kad je to dovoljno jako onda se sve granice mogu pomaknuti i parirati i potpuno zdravim sportašima. Svaki sportski uspjeh je jednako bitan bio on na olimpijadi ili paraolimpijadi, kao naravno i na bilo kojem drugom sportskom natjecanju.
Nema granica, granice ne postoje, one su samo u našim glavama!
