Dan antifašističke borbe prepoznat je na samom početku samostalnosti naše države kao sastavni dio našeg identiteta, zato ga je 1991. god. Hrvatski sabor uvrstio u Zakon o blagdanima i neradnim danima. Hrvatskog identiteta nema bez antifašizma, Hrvatska se osamostalila i obranila kao država koja antifašizam smatra svojim bitnim obilježjem. To nije moguće izbrisati. Taj datum se, dakako, uslijed fašizacije društva, može dokinuti, ali nitko ne može dokinuti činjenicu da je antifašizam jedan od naših vrijednosnih i povijesnih temelja. Hrvatska je država antifašizma – i da ne bude zabune, hrvatski antifašizam je vezan za partizanski pokret i Drugi svjetski rat.
Hrvatska i antifašizam
Snatrenja o tome kako je Domovinski rat naš jedini temelj i kako Hrvatska nema veze s antifašizmom, samo su snatrenja ljudi koji nemaju državu, njih treba razumjeti – očajni su jer su prisiljeni živjeti u državi koju nisu htjeli i nikako je ne mogu prihvatit. Tko živi u Hrvatskoj a ne obilježava Dan antifašističke borbe, po kazni živi u državi koju nije htio. Takvih mi nije žao, neka povijesno i moralno odrastu, neka prihvate antifašizam i neka napokon zavole Hrvatske, krajnje im je vrijeme da to naprave, uništit će ih bezemljaštvo.
Hrvatska država je, dakle, zauzeta – ona se s ponosom sjeća predaka koji su se tijekom Drugog svjetskog rata organizirali u partizanski pokret i suprotstavili zlu na globalnoj razini, ona se također s ponosom sjeća i obrane Hrvatske u granicama koje su formirane u suprotstavljanju fašističkoj, nacističkoj i toj najsramnijoj, izdajničkoj ustaškoj ideologiji. Naša Hrvatska je antifašistička, uvijek bila i uvijek će biti, tko u to sumnja, neka pogleda Zakon o blagdanima, Ustav i Deklaraciju o antifašizmu Hrvatskog sabora. U Deklaraciji izrijekom stoji da su „temeljne vrijednosti antifašizma jednoznačno prihvaćene u Republici Hrvatskoj”. Nije ostavljen prostor za dvojbe ili dvostruke konotacije – vrijednosti antifašizma su jednoznačno prihvaćene, bez tih vrijednosti nema Republike Hrvatske, tko negira antifašizam, negira i Hrvatsku. To vam je jednoznačnost.
Povijesni revizionisti, a njih ima i uglavnom su sastavljeni od konvertita koji su se nekad kleli u lojalnost komunističkoj ideologiji a sada zakletvu daju karikaturalnom buđenju ustaštva, koje je toliko jadno da ne postoji prikladni pojam za nešto takvo, mogu htjeti živjeti u nekoj drugoj (fašističkoj) državi, ali to neće biti država koja je formirana pobjedom članova partizanskog pokreta u Drugom svjetskom ratu i koja je obranjena zalaganjem branitelja u Domovinskom ratu. Republika Hrvatska je na početku svoje samostalnosti vrijednosno orijentirana, ona je, to valja stalno ponavljati, zauzeta. Kome ovo ne odgovara, neka potraži prikladnu terapiju ili neka, njihovim rječnikom, pronađu neku prikladniju državu.
Jad DP-ovaca
Ti sramotni, karikaturalni bezemljaši ne shvaćaju da se ne mogu istovremeno pozivati na Domovinski rat i odbacivati antifašizam, kada je Domovinski rat vođen kako bi se obranila država koja se ponosi antifašističkom prošlošću. Ta država je, ponavljam, Republika Hrvatska, upravo ova, i kako rekoh, ona je u povijesnom i vrijednosnom smislu definirana. Domovinski pokret je tu najjadniji, on je jadniji čak i od dvostruko konotiranog Plenkovića. Plenković je spreman na nacionalnoj razini sklapati neprincipijelne koalicije i koketirati s karikaturalnim ustaštvom koje se toliko srami sebe da ne želi jasno reći da je ustaštvo, ali, zbog svijeta i civilizacijskog kruga kojem pripadamo, premijer obilježava i Dan antifašističke borbe. Plenković zna da je Hrvatska malena i slaba država i da nitko ne gaji neki veliki interes za ono što se u njoj zbiva sve dok, na međunarodnoj razini, ne pruža otpore zacrtanom putu. Plenković zbog toga istovremeno može biti političar karikaturalnog ustaštva na nacionalnoj razini i moderni europski političar koji zastupa antifašističke vrijednosti. To je, dakako, jadno i neiskreno, ali on je takav.
Domovinski pokret je pokret jadnika – oni se navodno svugdje i uvijek suprotstavljaju antifašizmu, ne shvaćajući (što je zabrinjavajuće) ili praveći se da ne shvaćaju (što je bijedno) da su, budući da s HDZ-om tvore kolektivno tijelo koje se zove Vlada RH i saborska većina, sve riječi o antifašizmu koje za Dan antifašističke borbe izgovorio Andrej Plenković, ujedno i njihove riječi. Tako će biti i tako jest sve dok su u koaliciji s HDZ-om. Već sam govorio i pisao o tome da je Plenković ideološka štetočina i da je, ušavši u koaliciju s DP-om, pristao sebe primitivizirati, ali to ne znači da je u ovoj koaliciji DP pobijedio. Ne, DP je pokret primitivnih političkih bijednika koji se bune protiv antifašizma tako da ga, kao članovi kolektivnog tijela, podržavaju.
Ova Vlada je sastavljena od političkih jadnika, bijednika, primitivaca i ideoloških štetočina, ali to ne mijenja činjenicu da je Hrvatska ponosna država koja je ponikla na temeljima antifašističkog, partizanskog pokreta. Antifašizam je toliko jak, on toliko utemeljuje našu državu, da kod političkih bijednika izaziva nelagodu. Plenković je s nelagodom govorio o antifašizmu, njegov govor nije bio iskren, ali je bio prisiljen govoriti o toj civilizacijskoj vrijednosti bez koje nema suvremene Hrvatske. Ne postoji hrvatski građanin koji ne govori ili koji neće progovoriti jezikom „jednoznačno prihvaćene vrijednosti u Republici Hrvatskoj”, jer tko ne govori jezikom temeljnih vrijednosti, sam se isključio iz korpusa građana Hrvatske. Proći će i ovo karikaturalno ustaško zamuckivanje.
Marko Vučetić (foto: Tris/G. ŠImac)
