Akcija –reakcija. Svake prve subote u mjesecu uvijek ista priča. Muška molitva krunice na Trgu bana Jelačića u Zagrebu, za domovinu, za povratak duhovne dominacije muškog autoriteta u obitelji, za život u predbračnoj čistoći, čednost u odijevanju i ponašanju ( naravno, žena , muškarci mogu kako hoće ), protiv pobačaja, za duše u čistilištu i razne druge nakane, srednjovjekovnog tipa. I dok oni mole, tko zna zapravo zašto i koliko itko od njih koji kleče na Trgu uistinu i živi onako kako javno zagovara, prosvjednici udaraju kontru. Slave život i sve njegove draži bez ostatka i licemjerja…
Ove subote je uredovala i policija. Molitelji su se molili, a prosvjednici su im oponirali oboružani, uz ostalo, transparentima na kojima je pisalo “Patrijarhat ubija”. Ubija muška dominacija koju muškarci na koljenima zazivaju. I u ime nje žene zlostavljaju i ubijaju. Na jedan od takvih transparenata prosvjednici su se ispružili. Policiji to nije bilo pravo, pa se pobrinula da u tom položaju dugo ne ostanu. Brzo su udaljeni. No, ostali su, javlja Index, zdušno pjevali “Zeko i potočić”, “Kad si sretan”, pa i one ironijske “Isus Krist motorist, Majka Božja biciklist…” Sve u svemu, veselo. Sudar dvaju svjetova. Jednog davno upokojenog za čije uskrsnuće mole katolički muževi na koljenima, i drugog koji krči put kroz šumu lažnog katoličanstva i dvolične moralnosti.
Ako je posrijedi, kako “klečavci” tvrde, čin vjere i predanosti Bogu i njegovim zapovijedima, zašto trebaju publiku? Zašto se ne mole u crkvama, kao što to uobičajeno čine svi vjernici, ili makar njih većina? Cijeli svijet ide nezaustavljivo naprijed, čak i oni najzadrtiji, fanatično privrženi vjeri, prihvaćaju tehnološka dostignuća i koriste se njima, a s trgova i ulica pozivaju na povratak u goru prošlost, bezmalo u vrijeme inkvizicije i lova na vještice.
Jer, njihova percepcija moderne, neovisne i samosvjesne žene danas sigurno nije daleko od vjerovanja da im to ponašanje nije od Boga, nego od vraga. Prave žene sjede u svojim domovima, odgajaju djecu, čiste i spremaju po kući, kuhaju za svoga muškarca, za pater familijasa koji brine da su njegovi ukućani siti i zbrinuti. Ženin je jedini posao da brine za djecu i muža. Ona ne može imati drugog, važnijeg posla u životu. One koje su se otele iz svog obiteljskog gnijezda i odlučile graditi vlastite karijere za koje su se školovale, one su izgubile svoj smisao i svrhu života. I za povratak tom smislu i svrsi žene, moli se svake prve subote u mjesecu muška krunica. Kako bi se muškarcima osigurala dominacija u obitelji, izgubljeni autoritet i pozicija “glave kuće”, a sve pod sloganom “Muževni budite”. Zar će tako, s krunicom, na koljenima, zazivajući tuđu pokornost i vlastitu superiornost osigurati svoju muževnost?
Ako i ima onih žena koje vjeruju u taj katolički arhaizam koji se održava uglavnom na egzibicionizmu grupice upornih molitelja, to je svakako mali broj, a pitanje je i koliko je to iskreno, a koliko silom utjerano vjerovanje. Zašto bi ijedna žena na ovom svijetu danas svjesno i pri zdravom razumu htjela biti drugotna, stvorena da služi, trpi i šuti pred muškim autoritetom, da prihvaća ponižavanje i uvrede?
Zanimljivo je objašnjenje jednog katoličkog portala zašto je za “mušku molitvu krunice” odabran baš Trg bana Jelačića.
– Razlog za poticaj je bio taj da je Trg ne samo glavni zagrebački trg, nego i trg svih Hrvata i da ćemo molitvom na njemu posvetiti njega, ali i čitavu Hrvatsku. Eto, zbog toga Trg- pojasnili su.
Teško da su svojim klečanjem i sami postali bolji, štoviše sveti, kamoli da su posvetili cijelu Hrvatsku…
