Hrvatska je u općoj mobilizaciji. Iako, srećom, nije ratno stanje, ali je slavljeničko. Brončana euforija. Samo u Hrvatskoj ni bronca koju su na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Katru osvojili izabranici Zlatka Dalića, nije tek bronca, ovdje ona ima zlatni sjaj. Tako bar govore svi koji imaju bilo kakve veze s nogometom. Ili s establishmentom. Jer, velika fešta za hrvatske “vatrene” na zagrebačkom Trgu bana Jelačića, u nedjelju je. organizirana pod paskom države. Koja je, bez rasprave i razmišljanja, za doček “repke”, koji ne bi bio ništa lošiji ni da je bio spontani, odriješila kesu i dala dva milijuna kuna.
Nogomet je visokoprofitabilna igra, pa je red da i proslava, makar i trećeg mjesta, bude na visini. Uostalom, i Fifa obilno daruje najbolje, prve tri reprezentacije turnira zaradit će milijune…
Uz brončane medalje koje “vatreni” donose iz Katra, kapnut će im i dobra “lova”. Hrvatski nogometni savez kao krovna organizacija, od Fife će za treće mjesto hrvatske reprezentacije inkasirati 30 milijuna dolara. Taj će iznos podijeliti HNS i reprezentacija u omjeru 60 prema 40 posto ( ili eventualno 55- 45 posto ). Pritom igračima od iznosa za reprezentaciju ide 80 posto, opravdano i zasluženo, a 20 posto će dobiti stručni stožer.
A na sve to i Vlada se pobrinula za svoj “brončani dodatak”, pa će svaki reprezentativac iz državnog proračuna dobiti po 120 tisuća kuna nagrade, temeljem uredbe o nagrađivanju sportaša u olimpijskim sportovima za osvojene medalje na svjetskim prvenstvima. Ta nagrada ima itekako smisla i može biti itekako poticajna kad je riječ o sportašima s vrhunskim rezultatima u niskobudžetnim sportovima. Ali, u nogometu, gdje se vrti golem novac, gdje se svaki član reprezentacije mjeri u milijunskim vrijednostima, to je gotovo smiješan pokušaj vlasti da i sama participira u uspjehu “vatrenih”. Ali, što će Luki Modriću taj vladin “bakšiš” od 120 tisuća kuna? Za kavu?
Možda je ovo prilika da hrvatska nogometna reprezentacija svoj nogometni uspeh okruni i jednom plemenitom gestom: zašto se, recimo, svi ne bi odrekli tih 120 tisuća kuna nagrade, koliko će svaki od njih dobiti od Plenkovića, u korist stradalnika od potresa na Baniji, onih iz kontejnerskog naselja? Ili da možda kompletnu državnu nagradu “repka” donira roditeljima njegovateljima djece s invaliditetom ili posebnim potrebama koji od države primaju naknadu od 2500 kuna, a s danom smrti svoje djece odlaze na biro kao nezaposleni?
Puno je u ovoj zemlji potrebitih, previše je ljudi koji žive u siromaštvu ili na rubu siromaštva. Poduža je lista onih kojima bi nogometna donacija uoči božićnih blagdana obasjala dom, ako ga uopće imaju. A ni Modrić, ni Perišić, ni Lovren, ni Kovačić … nitko od njih ne bi ni osjetio da se nečeg odrekao.
Ali, to je kod nas populizam i patetika. Nitko to od naših nadnaravnih nogmetnih veličina i ne očekuje. Štoviše, normalnim se smatra i da država za organizaciju njihova dočeka glatko izdvoji 2 milijuna kuna, mada, svi znamo da bi se ljudi s Božinovićem i bez njega, sponatno okupili i broncu “vatrenih” proslavili jer nogomet je kod nas više od života. Stvar je u tome da vlast želi biti dio nogometnog uspjeha, po mogućnosti za njega i zaslužna. Zato je sve svoje resurse spremno stavila reprezentaciji i HNS-u na raspolaganje. Čak smo i izravno pratili ulazak zrakoplova s “vatrenima” u hrvatski zračni prostor…
-Ovo je Hrvatska naših snova, ovo je moja Hrvatska, naša Hrvatska, kakva mora biti uvijek- rekao je pred tisućama okupljenih na Trgu bana Jelačića izbornik “vatrenih” Zlatko Dalić, prebacujući sve zasluge za broncu igračima, njihovoj, kako je rekao, skromnosti, poniznosti, hrabrosti i odlučnosti, i dragom Bogu, jer bez njega ne bi bilo ništa, veli Dalić.
Nizali su se “vatreni” jedan za drugim na bini, davali intonaciju za svoje “glazbene želje”, od Modričeve grlene “Zovi, samo zovi” i poruke “donijet ćemo zlato u Hrvatsku”, preko Lovrenovog zazivanja Thompsona i “Lijepa li si”, pa do Jure Stublića i Chicaga, Bilog cvitka…
Cijela je nacija zapala u kolektivnu euforiju, puca od sreće i radosti. Zagreb gori. Premijer i ministri s narodom na Trgu. Kakva inflacija, siromaštvo, korupcija, nered, sve je to sad nevažno, potpuno zasjenjeno nogometnom broncom iz Katra. A time, nitko sretniji od vlasti.
