Može li Europska unija ostvariti ambiciozne planove definirane klimatskim paketom “spremni za 55 posto” i konkretno, a ne samo deklaratorno, djelovati na suzbijanju klimatskih promjena? To je svakako jedno od najznačajnijih pitanja danas. Cilj EU-a je smanjiti emisije stakleničkih plinova za 55 posto do 2030. te postići klimatsku neutralnost do 2050. godine. Kako to postići? Prije svega, okretanjem energiji iz obnovljivih izvora. U tom smislu je Europski parlament u rujnu prošle godine postavio novi, dosad najambiciozniji cilj od čak 42,5 posto energije iz obnovljivih izvora do 2030. Ubrzanim prelaskom na čiste energije, uz postupno ukidanje uvoza iz Rusije, pokušava se zaustaviti zagrijavanje Planete i suzbiti sve dramatičnije klimatske promjene.
Električna energija iz vjetroelektrana trenutno je najvažniji obnovljivi izvor energije, iako izaziva brojne kontroverze i često provocira prosvjede građana u čijem se neposrednom okruženju nalaze. Prema podacima WindEurope, energija vjetra dosegla je na razini Europske unije 19 posto ukupne proizvodnje električne energije.
Svjetski broj jedan u proizvodnji energije iz vjetra je Kina s čak 656.705 GWh, a kad je riječ o Europi, vjetar premoćno najviše koriste Nijemci. U Hrvatskoj su u zadnjih dva desetljeća izgrađene ukupno 24 vjetroelektrane, a za projekte vjetroparkova najviše je interesa iskazano na području Dalmacije, u sve četiri dalmatinske županije: Splitsko-dalmatinskoj, Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj.
Lani je u Europskoj uniji izgrađeno 17 GW vjetroelektrana, od čega 14 na kopnu i 3 GW na moru, i to je dosad najviše što je ikad izgrađeno u jednoj godini na području Europske unije. No, to je gotovo upola manje od 30 GWh godišnje koliko bi vjetroelektrana trebalo izgraditi da bi se ispunili ambiciozni klimatski ciljevi do 2030. godine.
Prijelaz s fosilnih na obnovljive izvore, napose energiju vjetra, najbolje ide Kinezima, a potom i Amerikancima ( 382.814 GWh ).
U Europi, prema podacima iz 2021., najveći proizvođač električne energije iz vjetra je bila Njemačka s proizvodnjom od 114.647 GWh, a slijedi je Velika Britanija s tek 64.662 GWh, te Španjolska sa 62.061 GWh. Ispod ove trojke su sa znatno manjim količinama Francuska ( 36.831 GWh ), Švedska ( 27.224 GWh ).
Iako kod nas vlada uvjerenje da je cijela Hrvatska premrežena gigantskim vjetrenjačama, po proizvodnji energije iz vjetra smo pri evropskom dnu. Hrvatska je na 18 mjestu, među 26 europskih država, sa 2.062 GWh , a iza nje su Bugarska (1.434 GWh), Litva (1.362 GWh), Srbija (1.085 GWh), Mađarska (664 GWh), Češka (602 GWh), BiH (382 GWh), Crna Gora (320 GWh) i Slovenija (6 GWh).
Izgradnja vjetroparkova u Hrvatskoj ( ako se na računa Končarov vjetroagregat iz 1988. postavljen u pulskom Uljaniku, a čiji je razvoj obustavljen) počinje 2004., a od tada su izgrađene 24 vjetroelektrane, pri čemu se pokazalo da je priobalno područje zbog prirodnog vjetropotencijala puno povoljnije od kontinentalnog dijela zemlje. Posljedice toga su i velika koncentracija vjetroagregata na Jadranu, zbog čega domicilno stanovništvo pokazuje velik otpor i nezadovoljstvo.
Prva vjetroelektrana, Ravne 1 na Pagu, izgrađena je 2004. godine, ima 7 vjetroagregata, ukupnog kapaciteta 5,95 MW,i prva je na području Zadarske županije.
Dvije godine kasnije, 2006., puštena je u rad vjetroelektrana Trtar-Krtolin, nedaleko Šibenika i bila je prva u Šibensko-kninskoj županiji koja će u narednim godinama po broju vjetroagregata postati rekorder.
Najveća vjetroelektrana u Hrvatskoj, upravo na području Šibensko-kninske županije, je kontroverzna VE Krš Pađene sa čak 48 vjetroagregata, a druga je Senj sa 39.
Među veće vjetroelektrane spadaju i Jelinak u Segetu s 20 vjetroagregata, zatim Bruška s 18, potom Trtar-Krtolin kod Šibenika s 14 kao i Vrataruša u Senju, te Ravne 1 na Pagu sa 7 vjetrenjača.
Ukupno je u funkciji 325 agregata koji isporučuju u sustav godišnje 1788 GWh električne energije.
Nasuprot tome, samo jedna termoelektrana, ona u Plominu, godišnje proizvodi i isporuči u sustav oko 2 173 GWh struje.
Gusto posijane vjetrenjače vjetroelektrane Krš Pađene (foto TRIS/G. Šimac)
