Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta, 27.siječnja, obilježava se u spomen na 53 milijuna ljudi, među kojima 31 milijun civila, koji su izgubili život, često na najstrašniji mogući način, tijekom Drugog svjetskog rata. Dan je to kada je Crvena armija oslobodila najveći nacistički koncentracijski logor Auschwitz u Poljskoj, a Ujedinjeni narodi će godinama kasnije, 2005. donijeti Rezoluciju kojom će taj dan proglasiti danom sjećanja na sve žrtve holokausta. Središnje mjesto na kojem se u tišini i dubokom pijetetu odaje počast žrtvama holokausta je Yad Vashem u Jeruzalemu koji je od 1953. godine svjetski centar za dokumentaicju, istraživanje i edukaciju o holokaustu.
Prilika je to da se žrtvama pokloni, da se prisjeti svih užasa i strahota kojima je bio izložen židovski narod, ali i pripadnici drugih etničkih manjina tijekom Drugog svjetskog rata od nacifašističkih zločinaca. Stoga je 27. siječnja u memoriji pravdoljubivog, miru i toleranciji među narodima posvećenog svijeta, dan kada treba iznova upozoriti na pogubnost svakog ekstremizma, isključivosti, mržnje i nasilja, uz obvezu svih da mlade generacije odgajaju u duhu mira i istinske tolerantnosti, da ih se uči potrebi izgradnje čvrstog sustava moralnih vrijednosti kao temelja međusobnog uvažavanja i razumijevanja, zaštiti prava slabijih i drugačijih koja pretpostavlja bolje i pravednije društvo.
Ove godine obilježava se 79. godišnjica oslobađanja nacističkog logora Auschwitz- Birkenau kao podsjetnik na strahote jednog krvavog rata o kojem treba učiti nove generacije da se ne zaboravi, a sjećanjem na holokaust težiti postizanju globalne pravde. Borba protiv antisemitizma i svakog drugog oblika diskriminacije kontinuirana je i potreba i obaveza svijeta koji mir smatra najvećom vrijednošću ove civilizacije.
Holokaust je strašan zločin njemačkog nacističkog režima prije svega nad Židovima, njih šest milijuna ubijenih samo zato što su bili Židovi. Ali žrtve nacifašizma bili su i Romi, Srbi, Hrvati komunisti, homoseksualaci, osobe s invaliditetom, s drugačijim političkim stajalištima, drugom bojom kože ili drugom vjerom. Svjetski centar žrtava holokausta u Yad Vashemu tragično svjedoči o užasima nacizma koji je svoj zločinački vrhunac imao 1942. kada je u koncentracijskim logorima ubijeno 2,5 milijuna Židova, a među žrtvama toga strašnog pogroma bilo je 1,5 milijuna nedužne djece.
Međunarodni dan sjećanja na žrtve holokausta prilika je i za sjećanje na herojska djela brojnih pojedinaca, poput 120 hrvatskih Pravednika među narodima, koji su vlastiti život izložili pogibelji da bi digli glas protiv nepravde i spasili bližnjeg.
U Hrvatskoj se ovaj Dan obilježava, kako navode na stranicama Hrvatskog Sabora, “prigodnim aktivnostima, komemorativnim skupovima, tematskim predavanjima i ostalim edukativno-informativnim sadržajima… hrvatski dužnosnici sudjeluju u međunarodnim aktivnostima obilježavanja, a u obrazovnom sustavu poučava se o holokaustu i drugima genocidima”.
Saborski Odbor za obrazovanje, znanost i kulturu 23. siječnja 2020. godine donio je zaključak kojim potiče državne institucije i organizacije civilnog društva na promicanje radne definicije antisemitizma koju je prihvatio Međunarodni savez za sjećanje na holokaust, čija je članica i Hrvatska, navodi se također u prigodi 27. siječnja. No, nažalost, obilježavanje pati od formalnosti, deklaratornih manifestacija, bez pravog angažmana sustava na edukaciji a političkih dužnosnika na promicanju antisemitizma, tolerancije i borbe protiv svih oblika diskriminacije. I svijet, a napose Hrvatska, mogu i moraju činiti više kako svijet ne bi bio zasjenjen novim mržnjama, nepravdama, ubojitom diskriminacijom koja prezire i vječno stigmatizira “drugačije”. Nedovoljno se naučilo iz prošlosti a nema boljeg svijeta bez toga… 
