Koncem srpnja udruga „Za Žaborić”, revoltirana najavama da će se u uvalama Kutlača i Pišljivica na poluotoku Oštrica dodijeliti koncesija za novo sidrište, organizirala je peticiju, prikupila oko 700 potpisa protiv sidrišta, te se obratilla otvorenim pismom šibensko-kninskom županu Pašku Rakiću i vijećnicima Županijske skupštine s apelom da povuku natječaj za sidrište na Oštrici. I gle vraga, u dnevnom redu sjednice Županijske skupštine ni mjesec dana kasnije ( 28.kolovoza ), uz ostalo, je i prijedlog Odluke o poništavanju postupka davanja koncesije na pomorskom dobru u svrhu postavljanja i gospodarskog korištenja sidrišta u uvali Mirine, Grebaštica ( od uvale Kutlača do uvale Pišljivica na poluotoku Oštrica ). Županija je, najkraće rečeno, odustala od sidrišta, a aktivisti udruge „Za Žaborić” su dokazali da se za zaštitu prostora isplati boriti…
Županijska skupština, kako se očekuje, odbit će ponude trgovačkih društava koja su se javila na natječaj za koncesiju, a riječ je o splitskom Under Heavenu d.o.o. .čija je dokumentacija manjkava, a nema ni potpisa ovlaštene osobe, te o također splitskom SF Object Sistem d.o.o. koji, navodno, nije registriran za obavljanje djelatnosti za koju traži koncesiju. Stoga županija predlaže poništavanje natječaja za koncesioniranje uvala na poluotoku Oštrica, a kako piše šibenski.hr, nema namjeru natječaj ponavljati.
Iz toga bi se moglo zaključiti i da je županijska vlast ( HDZ i partneri ) prihvatila argumentaciju eko udruge „Za Žaborić” i priklonila se njihovom mišljenju da je Oštrica više od turističkog resursa koji treba eksploatirati, da je riječ o rajskom prostoru kojeg treba zaštititi zajedno s kolektivnom memorijom stanovništva s tog područja.
U otvorenom pismo Žaborićana prije mjesec dana, kojim se apeliralo na župana i vijećnike ŽS da povuku natječaj za sidrište na Oštrici, uz ostalo je stajalo:
„Obraćamo vam se u ime građana, mještana, vlasnika nekretnina, zaljubljenika u more i svih onih koji vjeruju da zaštita prirode, javnog prostora i kvalitete života mora biti važnija od interesa koji dugoročno osiromašuju zajednicu. Ovim vas putem još jednom pozivamo da povučete natječaj za dodjelu koncesije za nautička sidrišta u uvalama Kutlača i Pišljivica na poluotoku Oštrica”, napisali su u ime udruge te dodali:
‘Tražimo da interes građana i budućih generacija stavite ispred kratkoročnih gospodarskih interesa. Tražimo da poštujete pravo javnosti da sudjeluje u odlučivanju o prostoru koji predstavlja jedno od posljednjih očuvanih prirodnih područja šibenskog arhipelaga.Ovo nije naša prva reakcija. Već gotovo dvije godine upozoravamo da se Oštrica nalazi pod sve većim pritiskom te da se odluke o njezinoj budućnosti donose bez dovoljno stručnih analiza, bez stvarnog dijaloga s lokalnom zajednicom i bez poštovanja načela zaštite prirode.‘
Dosad su, kako su naglasili, koristili sve legitimne i zakonom predviđene mehanizme. Sudjelovali su u postupcima izmjena prostornih planova, podnosili primjedbe i službene zahtjeve, tražili očitovanja nadležnih tijela, upozoravali na izostanak zakonom propisanih postupaka zaštite prirode, obraćali se ministarstvima, saborskim odborima i drugim nadležnim institucijama te kontinuirano informirali javnost. Tražili su i traže dijalog. Tražili su suradnju i traže da se odluke donose na temelju struke – poručili su tada u svom otvorenom pismu.
Ali, natječaj je ipak objavljen i potencijalni koncesionari pozvani da i taj komad netaknute, navodno zaštićene prirode, zarobe bovama i mulima, otmu domicilnom stanovništvu.
Udruga je tada isticala kao posebno neprihvatljivu činjenicu da je lokacijska dozvola izdana za sidrište bez Ocjene prihvatljivosti zahvata na ekološku mrežu ( OPEM ), a radi se o području koje se naslanja na Naturu 2000.
‘Koncesija neće riješiti problem – ona će ga povećati. Godinama slušamo da je potrebno uvesti red na moru. Slažemo se. Ali red se ne uspostavlja povećanjem broja plovila na prostoru koji je već danas preopterećen. Poluotok Oštrica tijekom ljetnih mjeseci svakodnevno prima desetke, a nerijetko i stotine plovila. I taj pritisak nije ograničen samo na područje predviđeno za sidrišta. Postavlja se jednostavno pitanje – što će se u stvarnosti promijeniti uvođenjem komercijalnog sidrišta? Hoće li se plovila koja se danas ilegalno sidre jednostavno preusmjeriti isključivo na komercijalno sidrište? Znate i sami da neće. Bez učinkovitog nadzora dovoljno je usidriti se svega nekoliko desetaka ili stotina metara dalje, primjerice u uvali Mirine ili nekoj drugoj obližnjoj uvali, kao što je i danas slučaj, te nastaviti s istom praksom. Problem se tako neće riješiti – on se samo premješta s jedne lokacije na drugu. Ključni problem nije nedostatak sidrišta, nego nedostatak upravljanja i nadzora. Nadzor nad ilegalnim sidrenjem je nedostatan, propisi se nedosljedno provode, a posljedice već danas osjećaju more, podmorje, livade posidonije i svi koji ovaj prostor koriste i vole‘, poručili su svojim otvorenim pismom koncem srpnja iz udruge „Za Žaborić”.
I uspjeli. Zasad. ŽS neće glasati o sidrištu u uvalama poluotoka Oštrica, neće još jedan komad mora i obale nepromišljeno, jeftino i jednokratno komercijalizirati, a trajno izgubiti. To, međutim, ne znači da se u dogledno vrijeme aktivisti Žaborića neće morati ponovo organizirati i prikupljati potpise za peticiju, pisati nova otvorena pisma i apele županiji…
