-Početkom ljeta testirali smo model organiziranog prikupljanja i otkupa ovčje vune s područja Knina i Vrlike. U prvoj godini prikupljeno je gotovo 12,5 tona vune s 50 obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava! – ovom sjajnom viješću koju doznajemo u Ekološkoj udruzi Krka Knin, jednoj od najaktivnijih i najvrijednijih udruženja u Hrvatskoj, započinjemo današnju – ‘odličnu priču’.
Ova priča doista vraća nadu kako u našoj državi koju loši ljudi zatrpavaju otrovom i smećem još uvijek nije ‘sve propalo’, te kako još ima pametnih ljudi i nade za pametnije i bolje življenje i mudrije i primjerenije raspolaganje okolišem i resursima koji su nam na raspolaganju.
Ova priča se plete uz pomoć ovčje vune, jednog od najboljih i najkorisnijih prediva na Zemlji, otkad je poznatog ljudskog postojanja. Naime, smatra se kako čovjek upotrebljava vunu već 10.000 godina, počevši od kamenog doba (neolitika) kada je na prostoru današnjeg Bliskog istoka prvi put pripitomio ovcu. Ali ovca baš i nije ovdje tako ‘kratko’. Prema znanstvenim istraživanja, preci današnje ovce na Zemlji obitavaju i 20 milijuna godina, a dolaze iz roda azijskih muflona. Usporedbe radi, homo sapiens, odnosno biće nalik današnjem čovjeku, na Zemlji je tek 300-ak tisuća godina, kako su pokazali nalazi u Africi.
Povratak vuni
Vratimo se vuni: za razliku današnjeg u Hrvatskoj, ondašnji bliskoistočni čovjek je brzo shvatio kako od ovce ima mnogostruke koristi. Za novije generacije koje ovce viđaju samo na televiziji valja spomenuti kako su ovce ‘služile’ za prehranu (mlijeko, sir, meso), ali i za izradu prvih nastambi i odjeće za obranu od velikih hladnoća (i vrućina).
Zamišljena ovca (foto TRIS/G. Šimac)
Naime, ljudi su u početku koristili cijela ovčja krzna i kože za utopljavanje i izradu šatora, a onda i za okrijepu hranjivim mlijekom i sirom. Treba reći i kako ovca, odnosno ovčje meso, nije bila na jelovniku često, nego tek rijetko, prema stvarnoj potrebi. Još rjeđe ili gotovo nikad se bez zbiljske potrebe nije jela ovčja mladunčad, nama poznatija kao janjad, odnosno janjetina. To se činilo u posebnim ritualnim i blagdanskim prilikama i svečanostima, a ne za gotovo svakim ručkom, kako to obijesno vole činiti današnji ovdašnji vladajući političari i njihovi partneri iz svijeta tzv. poduzetništva.
Treba reći i kako je prije Domovinskog rata na području Hrvatske uzgajano oko milijun ovaca, a danas je u Hrvatskoj ovaca više negoli upola manje, te se za razliku od nekad, ovca u gotovo 93 posto uzgaja za potrebe žderanja janjetine, a tek 7 posto radi mužje, odnonos proizvodnje mlijeka i sira.
A vuna? Ona se niti ne spominje u ovoj podjeli: 0 posto ovaca se uzgaja radi vune!
Pa kako je to moguće?
Na našim prostorima, kontinuitet uporabe vunene niti seže još od prapovijesti, gdje je vuna stoljećima bila temelj dinarske narodne nošnje, posteljine i svakodnevnog preživljavanja u hladnim zimama. Ni pramen vune se nije bacao: uvijek je bio upotrebljena za nešto korisno: za tople čarape, teški vuneni pokrivač, punjivo za madrace i jastuke, za džemper, kapu, rukavice… A danas? Vuna, na žalost, završava najčešće u šipražju, u rupama, jamama, u šumarcima, odbačena i beskorisna. Umjesto da, kao deset tisuća godina do sad, bude u pomoći ćovjeku, ona biva i zagađivač.
Vuna kao zlato
No Ekološka udruga Krka Knin to mijenja.
Podsjetimo, primjerice, između 13. i 15. stoljeća vuna je postala “zlato” europske ekonomije: Engleska i Flandrija izgradile su svoje bogatstvo i politički utjecaj isključivo na trgovini i izvozu sirove vune, koja je bila najvažnija tekstilna sirovina tog vremena.
A danas?
U svjetskim okvirima, tržište vune doživljava veliku transformaciju i njegova se vrijednost procjenjuje na oko 44 milijarde dolara u 2026. godini. Dok se fina vuna i dalje primarno koristi u luksuznoj modnoj industriji, gruba vuna sve više postaje ključna sirovina u održivim, zelenim industrijama.
Ovce razgledaju Diklecijanovu palaču (foto www.hulu-split.hr)
A sad ponešto o vuni: ovčja vuna je potpuno prirodan, obnovljiv i biorazgradiv materijal koji, osim u tekstilnoj industriji, ima odličnu primjenu u građevinarstvu, poljoprivredi i vrtlarstvu. Evo neke njezine prednosti: od nje se izrađuje luksuzna i premium odjeća zbog svojih finih i mekanih vlakana, te sportska i tehnička odjeća: zbog prirodne otpornosti na mirise, regulacije temperature i prozračnosti, brendovi poput Smartwool masovno koriste vunu u proizvodnji sportske opreme za planinarenje i trčanje.
Vuna je i vrhunska izolacija: pruža odličnu toplinsku i zvučnu izolaciju te zadržava učinkovitost čak i kada upija vlagu (prirodno upija i otpušta vodenu paru te time pročišćava zrak u zatvorenom prostoru). Naime, umjesto upotrebe sintetičkih materijala, ovčja se vuna preša u izolacijske ploče koje imaju identična toplinska svojstva kao mineralna ili kamena vuna, ali prirodno pročišćavaju zrak od štetnih spojeva (poput formaldehida) i reguliraju vlagu u zgradama.
Ono što ljudi malo znaju je činjenica kako je vuna i vrhunsko i neškodljivo organsko gnojivo: bogata je dušikom, kalijem i ugljičnim tvarima, pa se koristi u obliku peleta ili sirove vune za prihranu biljaka.
Vuna kao spužva
Nadalje, vunene tkanine služe kao prirodni malč i zaštita u vrtovima, a vuneni peleti u tlu djeluju kao spužva – mogu zadržati i do 20 puta više vode od svoje težine, što dramatično smanjuje potrebu za navodnjavanjem u sušnim regijama.
To nije sve, čak i vojske su shvatile kako vuna posjeduje prirodnu otpornosti na plamen (vuna teško gori i sama se gasi),pa je NATO saveznici i vojska SAD-a koriste vune za izradu vatrootpornih uniformi. Na koncu, vuna je korisna i u slučajevima koji su radi ljudske gluposti sve češći, pri čišćenju posljedica ekoloških katastrofa: sirova, neoprana vuna izuzetno učinkovito upija ulja i naftu, pa se diljem svijeta koristi za izradu brana kod ekoloških incidenata i izlijevanja nafte u mora.
Kao što smo spomenuli, u svijetu se događa svojevrsna renesansa korištenja vune u tekstilnoj industriji. A u nas? Baš i ne. Opet za mlađe generacije treba istaći kako je u Hrvatskoj prije Domovinskog rata, odnosno u drugoj polovici prošlog stoljeća, bilo čak 90 velikih industrijskih pogona – tvornica koji su preraađivale i proizvodile tekstil te odjeću i ostale tekstilne proizvode.
Ovce (foto HRT)
Danas u Hrvatskoj nema NIJEDNA takva tvornica: nestale su u nečasnoj lopovskoj privatizaciji poduzeća u ratnim danima, nesposobnošću uprava i drugim nevoljama. Nekada je u tekstilnoj industriji radilo oko 90 tisuća osoba (mahom žena). A danas – NITKO.
Da se ne zaboravi, evo nekoliko imena popalih, opljačkanih i uništenih tekstilnih poduzeća u Hrvatskoj: Varteks (Varaždin): Osnovan još 1918. pod nazivom Tivar. Bio je apsolutni gigant u proizvodnji odijela i kaputa, poznat po licencnoj proizvodnji svjetskih brendova (poput Levi’s-a), Pamučna industrija Duga Resa: Jedna od najstarijih i najvećih predionica i tkaonica pamuka u ovom dijelu Europe, osnovana 1884. godine. Tu su i MTČ (Međimurska trikotaža Čakovec): vodeći proizvođač čarapa, dječje odjeće i trikotaže, pa Krateks (Krapina) & Zagorska industrija vunenih tkanina (Zabok) – ključni centri za preradu teških vunenih tkanina i izradu deka.
Vuna kao temelj (bivše) tekstilne industrije
Ne treba zaboraviti Kamensko, DTR (Domaća tvornica rublja), Heruc & Vesna: Tvornice modne i sportske odjeće visoke kvalitete, TKZ (Tekstilni kombinat Zagreb), Dalmatinka (Sinj), Galeb (Omiš), Pionirka (Imotski) & Kninjanka (Knin), Lanena industrija Osijek (LIO): osnovana 1901. godine, prerađivala je lan i kudjelju te proizvodila kućanski tekstil (poplune, jastuke), Vuteks (Vukovar), najveći i najpoznatiji proizvođač vunenih deka u bivšoj državi, Orljava (Požega), Arena (Pula), RIO (Riječka industrija odjeće)… i tako dalje.
A sad opet natrag u sadašnjost. U ovom slučaju nešto bolju, onu vezanu uz Ekološku udrugu Krka Knin koja je zaslužna za zadivljujući niz vrijednih i korisnih projekata kojima osnažuje nerazvijeno dalmatinsko zaleđe i podiže opću svijest.
-Šišanje ovaca dio je tradicionalnog stočarstva na području Dalmatinske zagore i Dinare. No nakon šišanja za vunu, osobito vunu ovaca koje se uzgajaju zbog mesa i mlijeka, često nema organiziranog otkupa ni jednostavnog načina zbrinjavanja. Upravo zato ono što je nekoć bilo vrijedan prirodni materijal danas za mnoge stočare predstavlja problem. Kroz projekt Mosaic of LIFE pokušali smo taj problem pretvoriti u priliku uspostavom lokalnog modela kojim se vuna prikuplja izravno od stočara, organizirano prevozi i dalje koristi kao sirovina za nove proizvode. U travnju ove godine, Ekološka udruga Krka Knin i Udruga Biom predstavile su stočarima s područja Knina i Vrlike mogućnosti organiziranog prikupljanja, odvoza i otkupa vune. – pojašnjavaju iz EUKK-e.
Nakon javnog poziva, koji je bio otvoren do sredine lipnja, u organizirano prikupljanje uključilo se 50 OPG-ova sa šireg područja Knina i Vrlike, a na terenu je prikupljen ukupno 12.471 kilogram ovčje vune. Prikupljanje i odvoz organizirala je Ekološka udruga Krka Knin, a vuna je predana tvrtkama koje će je koristiti kao sirovinu za proizvodnju organskog gnojiva od peletirane ovčje vune.
Vuna kao gnjojivo
– Tako vuna koja bi inače završila odbačena u okolišu ulazi u novi proizvodni ciklus te joj se daje dodana vrijednost. Iako je masa prikupljene vune nije velika, važnost ovakvog modela prikupa i otkupa pokazuje kako se jedan lokalni problem može rješavati povezivanjem različitih dionika i stvaranjem jednostavnog lanca od proizvođača do prerađivača. Ovčja vuna može se na primjer preraditi u pelete koji se koriste kao organsko gnojivo, a ona kvalitetnija i brojne druge proizvode. U procesu prerade vune u pelete za gnojivo vuna se čisti i usitnjava prije peletiranja, čime se materijal iz stočarske proizvodnje vraća u poljoprivredu u obliku novog proizvoda. Takav pristup dio je koncepta kružnog gospodarstva: umjesto da se materijal nakon korištenja smatra otpadom, nastoji ga se zadržati u proizvodnom ciklusu i iskoristiti za novu namjenu. – napominju u Ekološkoj udruzi Krka Knin.
Inače, ova njihova akcija je dio projekta Mosaic of LIFE, odnonso je povezana s jednom od njegovih važnih tema, očuvanjem tradicionalnog stočarstva i travnjačkih staništa. Dinarski travnjaci stoljećima su oblikovani ispašom. Kako se tradicionalno stočarstvo smanjuje, travnjaci se postupno zarastaju grmljem i šumskom vegetacijom, čime nestaju otvorena staništa važna za brojne vrste ptica.
Dinara… (foto TRIS/G. Šimac)
-Zato želimo raditi na obnovi i boljem upravljanju travnjacima, a lokalne stočare uključiti kao važne partnere u njihovom očuvanju. Projekt Mosaic of LIFE osmišljen je kao konkretan odgovor na krizu bioraznolikosti i sve izraženije klimatske promjene, s ciljem obnove i očuvanja travnjačkih staništa i ciljnih vrsta ptica unutar osam područja mreže Natura 2000 u središnjoj Dalmaciji. Primarni izazov kojim se projekt bavi je široko rasprostranjeno zarastanje travnjaka zbog napuštanja tradicionalnih poljoprivrednih praksi, što dovodi do degradacije staništa. Provedbom velikih aktivnosti obnove, uključujući mehaničko uklanjanje drvenaste vegetacije, kontrolirano paljenje i promicanje tradicionalnih praksi ispaše, projekt nastoji provesti aktivnosti obnove na najmanje 560 ha travnjaka i poboljšati upravljanje na dodatnih 1020 ha. Očekuje se da će ovi napori poboljšati status očuvanja ciljnih staništa i populacije ciljnih vrsta ptica te doprinijeti otpornosti krajolika na klimatske promjene. – pojasnili su u udruzi BIOM, koja je nositelj ovog projekta.
Vuna kao zaštita od puževa
Inače, projekt se provodi do rujna 2030. godine, vrijedan je oko 4,9 milijuna eura (sufinanciran 60 posto sredstava EK-e), a osim Bioma u njemu sudjeluju Ekološka udruga “Krka” Knin, Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet (FAZ) , Javna ustanova Nacionalni park Krka i Vatrogasna zajednica županije Splitsko-dalmatinske.
Foto: Momir Mošo Karabuva
-U tom je kontekstu i pitanje vune dio šire slike. Ako želimo da tradicionalno stočarstvo i dalje bude dio ovog krajolika, potrebno je tražiti načine da ono bude održivo i za ljude koji se njime bave. Organizirani otkup i odvoz vune jedan je od malih, ali konkretnih koraka u tom smjeru. Prvo prikupljanje pokazalo je da za ovakav model postoji interes među lokalnim stočarima. Zato se organizirano prikupljanje i besplatan odvoz vune planiraju nastaviti tijekom svih pet godina trajanja projekta, uz mogućnost proširenja na dodatna područja. Dugoročniji cilj pritom nije da ovakav sustav postoji samo dok traje projekt. Želja je potaknuti jedinice lokalne samouprave, komunalna poduzeća i druge relevantne dionike da uspostave sustavno i odvojeno prikupljanje ovčje vune koje bi moglo funkcionirati i nakon završetka projekta. Prvih 12.471 kilograma vune početak je priče kojom želimo pokazati da očuvanje prirode i potrebe lokalnih zajednica mogu ići ruku pod ruku. Zahvaljujemo svim OPG-ovima koji su se uključili u ovogodišnje prikupljanje i svojim sudjelovanjem pomogli da se ovaj model pokrene u praksi.. Posebno zahvaljujemo Poljoprivrednoj savjetodavnoj službi u Kninu na podršci i doprinosu uspostavi sustava koji istodobno doprinosi pravilnom zbrinjavanju vune, podršci lokalnom stočarstvu i zaštiti prirode. – zaključuju i zahvaljuju u Ekološkoj udruzi Knin.
Inače, prikupljena vuna će se koristiti za svrhe u kojma se posebno istakla inovatorica Dragica Jerkov, o kojoj smo pisali prije nekoliko godina, kada je osvojila najveću nagradu, Grand Prix, na međunarodnoj izložbi inovacija Agro ARCA 2023.
Vuna kao ‘inovacija’
Naime, uspjela je svojom domišljatošću otvoriti put za rješavanje velikog ekološkog, gospodarskog, etičkog i svakojakog problema: štetnog odbacivanja ovčje vune u smeće i okoliš umjesto njezine prerade u nekakav koristan proizvod.
Dragica Jerko na svojemu Wolee štandu
Brand Woolee, gnojivo i repelent od vune, proglašen je za najbolju inovaciju te međunarrodne izložbe Woolee je grupa proizvoda, ekološko gnojivo i repelent, koja nastaje od sirove vune ovce pramenke sa kraških područja Like i Dalmacije. Peletirano gnojivo Woolee od vune ovce pramenke sadrži najveći poznati postotak dušika i drugih hranjiva koji se sporo otpuštaju, tempom kako je biljci potrebno. Osim funkcije gnojenja, Woolee nabubri do 20 puta od svoje veličine nakon proizvodnje i tako akumulira vlagu, koju također lagano otpušta, kako je biljci potrebno da prebrodi sušna razdoblja.
No to nije sve, rekli bi na reklamama. Tu je i repelent Woolee, novi proizvod koji se pokazao kao izvrsna zaštita od puževa golaća i drugih nametnika. Oni koji su se ikada bavili vrtlarenjem ili poljoprivredom znaju kakve nevolje puževi donose: nerijetko pojedu većinu povrća i tako obezvrijede vrtlarski trud. Ovo sredstvo ‘na bazi vune’ je, kažu potpuno ekološki prihvatljivo i neškodljive za ljude, za razliku od konvencionalnih repelenata.
Kako kažu, nastao je u procesu proizvodnje i testiranja primjene osnovnog Woolee proizvoda, odnosno primjeećeno je kako puževi golaći nisu baš oduševljeni ovčjom vunom ni proizvodima nastalima od nje.
Inovatorica Dragica Jerkov, kao i Ekološka udruga Krka Knin zaista zaslužuju sve pohvale, pa tako i počasno mjesto u ovom našem serijalu kojega smo nazvali ‘odlične priče’.
I za kraj, vrijeme je za korekciju narodne izreke ‘ne možeš imati i ovce i novce’.
Možeš, možeš: i ovce i novce… i vunu.
Ilustracija: ovčja vuna
