Evo još jedne nevolje za Mediteran i njegova mora: riba koja je u Sredozemno more dospjela iz indijskih voda, otrovna srebrnopruga napuhača (Lagocephalus sceleratus), nezaustavljivo se širi Egejskim morem. Grčka vlada sada je odlučila novčano potaknuti njezin izlov jer od te invazivne vrste nema baš nikakve koristi: ugrožava domaći morski ekosustav, uništava ribarske mreže i predstavlja opasnost za ljude, pa će tako profesionalni ribari oko Krete i u južnom dijelu Egejskog mora ubuduće će za ulov dobivati novčanu naknadu: za svaki kilogram ulovljene ribe isplaćivat će se 5,33 eura, javlja DW. 

Prema grčkom Centru za istraživanje mora (HCMR), Ta riba se posljednjih godina pretvorila u ozbiljan problem: osim što potiskuje domaće vrste, često uništava ulov i pritom oštećuje mreže, te se hrani se svime što joj dospije pod snažnu čeljust: školjkama, puževima, rakovima, ježincima, glavonošcima -uključujući hobotnice, a i manjim ribama.

Još nema mnogo detaljnih istraživanja o utjecaju te vrste na bioraznolikost, no postojeći znanstveni modeli upućuju na negativne posljedice,jer je ta invazivna riba vrlo prilagodljiva i ima vrlo malo prirodnih neprijatelja.

U grčkim medijima posljednjih je mjeseci izazvala veliku pozornost iz dva razloga. Prvi je njezina otrovnost. Drugi su izrazito snažni zubi nalik kljunu kojima može nanijeti ozbiljne ozljede. Ribari zato redovito prijavljuju duboke ugrize koje zadobiju tijekom vađenja ulova i čišćenja mreža. Napuhača često pojede ribu koja se već našla u mreži, a pritom prereže i samu mrežu.

Stručnjaci ipak umiruju kupače. Prema podacima HCMR-a, u Grškoj je  poznat samo jedan slučaj ugriza kupača, zabilježen 2022. godine. Zabilježen je i slučaj petorice mornara koji su ulovljenu ribu pojeli i nakon toga se otrovali, ali nitko nije preminuo.

I drugdje u Europi je bilo nekoliko zabilježenih ugriza napuhače , no to se smatra zanemarivim brojkama, te nema mjesta nikakvom napuhanom paničnom strahu od napuhača.

Tijelo srebrnoprugaste napuhače sadrži tetrodotoksin, snažan neurotoksin koji blokira prijenos živčanih signala. Otrov se ne uništava termičkom obradom pa otrov ostaje aktivan i ako se ta riba kuha. Ipak, stručnjaci ističu da su takvi slučajevi rijetki te da su mnogo češće i daleko opasnije ozljede od nekih domaćih vrsta, poput pauka bijelca.

Ova vrsta potječe iz Indijskog oceana i zapadnog dijela Tihog oceana. Prosječno naraste do 40 centimetara, ali može doseći duljinu od jednog metra i težinu od osam kilograma. U Sredozemlje je dospjela kroz Sueski kanal, a prvi put je ondje zabilježena 2003. godine.

Napuhača

Grčki ministar poljoprivrede i prehrane Margaritis Schinas ipak upozorava da nitko ne treba očekivati čuda. „Želimo stvoriti poticaje, ali nećemo vidjeti spektakularne promjene“, rekao je grčkim medijima. Potpuno iskorjenjivanje vrste smatra nemogućim. Cilj je tek smanjiti brojnost populacije i ublažiti štetu koju ona uzrokuje.

Sličan program već godinama provodi i Turska gdje se ova riba proširila ranije nego u Grčkoj. Prema podacima turskog Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, prošle godine ulovljeno je oko 290.000 jedinki. Turske vlasti procjenjuju da je time spriječeno razmnožavanje približno 22 milijuna novih primjeraka.

Inače, i Europska unija je prije tri godine financirala projekt za suzbijanje napuhače u Cipru, iz kojeg se ribarima plaćalo 3 eura po kg ulovljene napuhače. Budući da u Europi ova vrsta nema komercijalnu vrijednost, projekt je imao za cilj stimulirati ribare da je love, kako bi se smanjila njena brojnost. U prvoj godini provođenja projekta izlovljeno je 40 tona napuhače.

Prvi potvrđeni nalaz srebrnoprugaste napuhače u hrvatskom dijelu Jadrana zabilježen je još 2012. kod otoka Jakljana kraj Dubrovnika. Radilo se o ženki dugoj 66 centimetara i teškoj oko 3,5 kilograma. Kasnije je zabilježeno još nekoliko ulova u južnom i srednjem Jadranu. U svibnju 2024. ulovljen je primjerak u Medulinskom zaljevu u Istri, što je bio prvi nalaz u sjevernom Jadranu i dosad najsjeverniji nalaz te vrste u cijelom Sredozemlju.

Što je najgore, prirodnih neprijatelja – osim čovjeka, napuhača u Mediteranu jedva da ima, osim  lampuge (Coryphaena hippurus), igluna (Belone belone), a ima i primjera kanibalizma kad manjoj i mlađoj napuhači njegove ili njene kolege postanu neprijatelji., te kornjača glavata želva (Caretta caretta).

Hoće li se i u Hrvatskoj netko dosjetiti pa eventualno prirediti projekt kojjime će se platiti ribarima za izlov ove štetne vrste?

Napuhača