Svojim najnovijim potezom, osnivanjem (para)znanstvenog savjeta za sanaciju otpada u Gospiću, Andrej Plenković nije javnosti ostavio prostora čak ni za spekulacije. Osnivanje ovakvog savjeta, kojemu je na čelu rektor zagrebačkog Sveučilišta Stjepan Lakušić, a zamjenik mu je vječiti premijerov „spasko” u kriznim situacijama, ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak, kristalno je jasno što AP želi postići. Stavljanjem znanosti i tzv. neovisnog Sveučilišta pod svoju kontrolu Plenković dobiva nužan alibi za poželjno znanstveno pokriće interpretacije rezultata analiza zagađenosti tla i vode na području opasnim otpadom kontaminiranog Gospića. Ovim cezarističkim potezom Plenković je bahato uvrijedio znanstvenike i stručnjake Geotehničkog fakulteta i Instituta za vode „Josip Juraj Strossmayer”koji su dosad radili analize i za potrebe USKOK-a. Njihovom suspenzijom i preferiranjem probranih „znanstvenih savjetnika” premijer dezavuira njihov rad i degradira njihovu stručnost. Sve kako bi promijenio percepciju javnosti da se s odlagališta otpada u Gospiću truju i ljudi i vode. A ako to Plenković ne prihvaća, tada se to mora promijeniti. Makar na štetu istine i onih koji su neposredno ugroženi!
Tzv. Znanstveni savjet za sanaciju otpada u Gospiću osnovan je, kako veli premiejr, s jedinim ciljem da pomogne u „ispravnoj interpretaciji” nalaza o zagađenosti gospićkog tla i podzemnih voda za koje su, također znanstvenici, još u srpnju ove godine utvrdili prisustvo „vječnih kemikalija” u podzemlju, a to je Plenković nazvao fabriciranjem oporbe, histeriziranjem i širenjem panike među građanima, što je, per fin, rezultiralo masovnim prosvjedom građana na zagrebačkom Trgu bana Jelačića. Takve nalaze, takve interpretacije i konzekventno njima nemire, on neće prihvatiti! Zato sada ima svoj „znanstveni savjet” koji zna što mu je činiti i kako pravilno interpretirati rezultate ispitivanja uzoraka tla i voda s ličkog područja.
Kap koja je prelila čašu Plenkovićevog strpljenja bilo je izvješće vještačenja napravljeno u sklopu istrage USKOK-a koje je glavni državni odvjetnik Ivan Turudić dao objaviti, navodno zbog opravdanog javnog interesa i transparentnosti. Time se gadno zamjerio AP-u, koji u bijesu počinje zazivati stručna, nasuprot političkih, tumačenja nalaza. Nije mu bilo dovoljno ono što je crno na bijelo stajalo u tim vještačenjima, izrazio je sumnju u ispravnost čitanja tih nalaza i odlučio formirati tijelo koje će mu stajati na raspolaganju svojim interpretacijama znanstvenih rezultata a koje neće uznemiravati tankoćutnog premijera. Bogme je naum vrlo brzo ostvario, za predsjednika imenovao rektora Lakušića a za njegova zamjenika vjernog šefa HZJZ-a Capaka, oba kompromitirana ovisnošću o AP-u.
Svima je jasno da je u svakom trenutku premijer imao mogućnost tražiti znanstvenu pomoć, a kamoli ne tumačenja rezultata nalaza koja eventualno nije razumio ili je mislio da ih netko tendenciozno interpretira. Zašto je onda posegnuo za paraznanstvenim tijelom koje se izravno stavlja u funkciju politike? Pa tko će vjerovati takvom Savjetu kojeg je osmislio, ekipirao, programirao- premijer? I kome, osim Plenkoviću, trebaju paralelna znanstvena tumačenja izvješća koja su napravili ovlašteni vještaci i iza njih stoje svojim imenom i stručnim autoritetom?
“Cilj je da pridonesemo na ovaj način i radu nadležnih tijela s aspekta svih onih znanstvenih i akademskih institucija koje imaju odgovarajuću ekspertizu i stručnjake s područja kemijskog inženjerstva i tehnologije, građevinarstva, gospodarenja otpadom, hidrogeologije, zaštite tla, agronomije, javnog zdravstva i zdravtvene ekologije”, objašnjavao je Plenković na sjednici Vlade, dodajući kako vjeruje „ da će njihova stručna i istinita procjena i analiza pridonijeti smirenijoj i potpunijoj javnoj raspravi u Hrvatskoj o toj temi. Itekako vidimo da je to nužno i potrebno s obzirom na informacije koje su u javnom prostoru. Vidi se da je nedostajao jedan znanstveni i stručni pristup ovoj tematici kako bi javnost dobila stvarne i potpune informacije kada je riječ o Gospiću”, izjavio je, diskvalificirajući stručnjake i znanstvenike koji su dosad na tome radili i optužujući ih za uznemiravanje javnosti. Zar Plenković hoće reći da su njihovi nalazi bili frizirani, lažni, ako sad vjeruje da će „njegov savjet” svojim stručnim i istinitim procjenama pridonijeti smirenijoj i potpunijoj javnoj raspravi o toj temi?
Ovakav potez, a napose njegovo obrazloženje, drzak je, omalovažavajući i diskreditirajući po stručnjake koji su samo radili svoj posao u anonimnosti, za razliku od ovih koje je AP već javno uzdigao iznad svih kao mjeru istine i znanstvenog znanja i pristupa. Plenković se poput utopljenika, nakon petorujanskog prosvjeda hvata za svaku slamku svog mogućeg spasa, sada i za onu kvaziznastvenu, duboko politički dimenzioniranu, koja ga može samo povući konačno na dno.
Ako je u ožujku ove godine Geotehnički fakultet u svom prvom nalazu utvrdio da je otpad toksičan, ali da u vodi nema teških metala, potom u dopunjenom nalazu iz srpnja u uzorku uzetom nizvodno od odlagališta u Divoselu, kada se prvi put testira prisustvo PFAS spojeva ( vječnih kemikalija ) , utvrđuje dvostruko više PFAS spojeva od EU granice za vodu za piće, da je, dakle, došlo do prodora u podzemne vode, da bi u kolovozu, odnosno rujnu Institut za vode „Juraj Strossmayer” u vodama ispod odlagališta našao 89 posto ukupno prisutne mikroplastike, stiropor i teflon ( PFAS ), kojima je pripadajuće vodno tijelo rijeka Lika, tko će vjerovati Lakušiću i Capaku kada za potrebe AP-ovog smirivanja javnosti ponude nalaz koji pokazuje da je baš sve onako kako je priželjkivao premijer. Voda za piće je zdravstveno ispravna, odlagalište se sanira, nema opasnosti za zdravlje građana i okoliš! Nitko!
Sada je posve jasno što je Plenković mislio kada je nakon prosvjeda „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku”, na kojem se okupilo nekoliko desetaka tisuća građana, najavio dinamiziranje vlaidnih aktivnosti i osobni pojačani angažman u tome. Već tada je imao ideju osnivanja paralelnog tijela koje će, pozivajući se na znanstveni status svojih članova savjetovati premijera što mu je činiti, kako nalaze novih uzorkovanja interpretirati i kako začepiti usta i Institutu za vode i Geotehničkom fakultetu i inima koji nisu bili spremni potpisivati izvješća u kojima se relativizira, pače negira opasnost od odlagališta opasnog otpada u Gospiću po zdravlje ljudi i okoliš. I bogme se angažirao. Ovu bitku s istinom doživljava vrlo osobno. I ako je itko imao pogrešan pristup problemu 37.000 tona nezakonito odloženog,mahom opasnog, otpada u Gospiću, uvezenog uglavnom iz Italije i Slovenije, imao ga je Plenković. Vjerovao je da će problem nestati ako ga ignorira, ako na apele i dopise građana Gospića nehajno odmahuje rukom, relativizira i čak poriče ugrozu kojoj su izloženi već nekoliko godina. Zato što ova vlada nije htjela priznati da probem postoji, kamoli se s njim uhvatiti ukoštac. I što mu je to donijelo? Drastičan pad rejtinga, potpuni gubitak povjerenja građana i u njega i u sustav kojeg predstavlja.
Umjesto da se Vlada hrabro uhvatila posla i pokrenula sve raspoložive mehanizme za brzo uklanjanje opasnog otpada iz Gospića, zatrpanog pod zemlju ispred silosa PPK Velebit, a navodno, i na Rakitovcu, Plenković se odlučio sam pokopati…
