Nedavno netko reče, “kad bi bilo moguće, Dragan Primorac bi se kandidirao i za Papu!” Točno. Njegovim ambicijama nema kraja, ali je indikativno da netko tko se deklarira kao uspješan znanstvenik, uporno pokušava ugurati na neku manje ili više političku sinekuru. Dragan Primorac je HDZ-ov čovjek, kandidat kojeg je puno prije izbora za Matešinog nasljednika na čelu Hrvatskog olimpijskog odbora, promovirao, politički i logistički podržao Andrej Plenković u kandidaturi za predsjednika države. Kao Milanovićevog protukandidata. Za kojega ni HDZ-ovci nisu glasali, a kamoli ostali svijet. Sada ga se forsira kao kandidata za novog šefa HOO-a, što je teško razumjeti, osim željom Plenkovića i HDZ-a da krovnu organizaciju hrvatskog sporta drže pod svojom kontrolom. No, s Primorcem će u tome teško ( na pošten način ) uspjeti…
Jer, iako je Primorčev suparnik, Josip Varvodić, predsjednik Hrvatskog plivačkog saveza, bitno ime hrvatskog plivanja, inače, kirurg iz KB Dubrava, za širu javnost uglavnom anoniman, javnost mu je, zbog njegove odmjerenosti, sklonija nego razmetljivom Primorcu koji svojom neprobavljivom demagogijom naprosto djeluje odbojno i iritantno. Za potrebe izborne utrke do „sportskog trona”, sjetio se i svojih poginulih učenika s kojima se uključio u obranu Hrvatske…Takav populizam rijetko se viđa!
Osim što se, naravno, predstavlja kao veliki domoljub, nota bene branitelj Domovinskog rata, pokušava se sportskom biračkom tijelu prezentirati i kao moralna vertikala. Njegovi poginuli učenici, njih šestorica s kojima je otišao u rat i koji su dali život za Hrvatsku, obvezuju ga u srcu i prate do današnjih dana, kako kaže. I zato, zbog te pale djece, Hrvatsku gleda potpuno drugim očima, kao državu koja mora biti država morala, čestitosti, pravde i istine. Tako u svojim izljevima demagogije i udvaranja sportskim radnicima govori Dragan Primorac, kod pametnih, mudrih ljudi izazivajući zazor i kontraefekt.
Usput, gradi se kako su njegovi ( anonimni ) prijatelji došli s tom idejom da se kandidira i nakon Matešine ostavke krenuli u snažno lobiranje za njegov izbor. A on se, zamislite, pita, da li mu „ u ovoj fazi života između Amerike, Njemačke, Indije, Kine i Hrvatske” i svega što radi, to zapravo treba”. Ali, kao veliki domoljub sportskog duha, spreman je svoje dugogodišnje iskustvo u sportu, osvajanje medalja, vođenje sportskog kluba, rad u državnoj upravi i svoju međunarodnu karijeru, svoje znanje i kontakte, staviti na raspolaganje hrvatskom sportu. Kojemu je potrebno liderstvo, odgovornost i ljudi koji znaju unaprijediti sustav. Sve te kvalitete sublimirane su baš u njemu!
Sportski savezi dali su mu na tom putu veliku potporu, vjeruju u njega i svojim se potpisom „klade na njega”. Hvalio se kako ima 60 potpisa. Čijih? Tko ga je to podržao, koji savezi, koji sportski radnici? I to kao nepolitičkog kandidata, zamislite. Jer, kako deklamira pred licem javnosti, Povelja Međunarodnog olimpijskog odbora jasno propisuje neovisnost sportskih organizacija od politike, no, suradnju s državnim institucijama. A predsjednik hrvatske Vlade Andrej Plenković, kojemu Primorac laska gdje god i kad god to može, kao da mu život, a ne samo karijera, ovise o njemu, za volju istini tijekom svoja tri mandata, posebno ističe, sedam puta je povećao izdvajanja za sport, a to je sjajno! Gdje je sav taj novac završio?
Ne treba njemu potpora politike, cijelu svoju karijeru, u znanosti i sportu, tvrdi, gradio je potpuno nezavisno od politike, ali ako shvatite da je ključ dobrog upravljanja u transparentnosti, onda i veze s politikom nisu neprihvatljive, veli Primorac. Ako je toliko uspješan nezavisno o politici, zašto svoju znanstvenu karijeru želi zamijeniti političkom, pardon, sportskom?
I a propos njegove mantre o transparentnosti koja je klasična politička floskula, Primorac najavljuje da će potpuno otvoriti sustav financiranja HOO-a, jer kako reče njegov mentor ( Matko Marušić ) kojeg se prigodno sjetio, čovjekov život mora biti „čist kao ova čaša”, i pritom teatralno podiže čašu vode da se vidi kao je čista, baš kako će biti i HOO pod njegovom komandom. Jer tako je sve što je radio u životu, pa će tako biti i u HOO-u, poručio je. No, te slatke riječi od kojih se ponajviše sam topi i kojima se najviše sam divi, ne djeluju, nažalost, iskreno.
Primorac se i dosad, u svojim ranijim političkim utakmicama, koristio svim sredstvima kako bi došao do cilja. Čini to i sada. Koristi Medicinsku i antidopinšku komisiju Europskih olimpijskih odbora ( EOO-a ) za podršku svojoj kandidaturi, zbog čega ga je prozvao njegov protukandidat Josip Varvodić, ocjenjujući da upravo ta situacija najbolje pokazuje zašto je HOO-u potrebno vodstvo koje razumije međunarodni sportski sustav, autonomiju sporta i važnost očuvanja vjerodostojnosti hrvatskog sporta.
Varvodić je komentirao reagiranje EOO-a koji su izrazili žaljenje zbog puštanja u javnost pisma kojim Medicinska i antidopinka komisija EOO-a izražava podršku Primorcu. Upravo to je sukus motiva koji vode Varvodića u želji da bude novi predsjendik HOO-a, kako se hrvastki sport ne bi više dovodio u ovakve situacije, suprotne olimpijskim vrijednostima i nedostojne institucije kao što je Hrvatski olimpijski odbor, rekao je Primorčev protukandidat.
– Kao prvi potpredsjednik Europske federacije vodenih sportova i član Ureda Svjetske federacije vodenih sportova, s dugogodišnjim iskustvom na vodećim pozicijama u međunarodnim sportskim institucijama, svjestan sam koliko se u svijetu vrhunskog sporta cijene autonomija sporta, integritet, poštenje i fair play – izjavio je Varvodić komentirajući uplitanje europske sportske institucije u izbornu kampanju za novog čelnika HOO-a, čime je, smatra, dovedena u pitanje i vjerodostojnost kampanje i ugled hrvatskog sporta. Nasuprot tome, Varvodić ocjenjuje da hrvatski sport zaslužuje vodstvo koje razumije međunarodni sport, poštuje njegova pravila i štiti njegov ugled.
Primorac se, međutim, time ne zamara. Za njega ovih dana potpise daju i hrvatski sportski savezi, kao po zapovijedi, za njega, navodno, lobira i kontroverzni glavni tajnik HOO-a Siniša Krajač, i ako je tomu sve tako, a s obzirom na afere u savezima i vrhu HOO-a, je li onda Primorac kandidat kontinuiteta? Kandidat po mjeri HDZ-a, koji je 2024., u predsjedničkoj kampanji, bez kompleksa i ustezanja iz Splita pozvao hrvatske generale i časnike da otkažu poslušnost predsjendiku države ( koji se usprotivio sudjelovanju hrvatskih vojnika u NSATU misiji za Ukrajinu ), nota bene vrhovnom zapovjendiku OSRH. A ako izvedu puč i zbog toga budu umirovljeni, on će ih, obećavao je, vratiti kad u veljači 2025. postane predsjendik. Vjerovao je da čak i takva sredstva može koristiti kako bi pridobio birače i osvojio Pantovčak, očito doživljavajući Hrvatsku kao HDZ-ovu državu.
U veljači 2025. Primorac nije postao predsjednik Republike, nije tome bio ni blizu, ali to nije umanjilo njegove ambicije. Dok je HDZ spreman stajati iza njega i logistički ga podržavati, Dragan Primorac će nastaviti jurišati na lukrativne političke funkcije. I pritom tvrditi da ni HDZ ni Plenković ne stoje iza njega.
– Postoji samo jedna stvar, a to je izlazak predsjednika Vlade ispred medija – veli Primorac. – On je apsolutno jasno rekao da se Vlada i politika neće miješati u ove izbore. Tu mu zbog toga treba dati kredit, a ne prozivati ga za nešto s čim čovjek nema apsolutno nikakve veze – pokušao je skinuti HDZ-ov logo sa svoje kandidature. Ali nije rekao tko su ti ljudi koji su došli na ideju da se on kandidira, koji su intenzivno lobirali na njega…
Istovremeno, drsko poziva one koji stoje iza Varvodićeve kandidature da javno istupe, te ih optužuje da bi kako vode kampanju, vodili i HOO.
Jao hrvatskom sportu ako će HOO uskoro biti vođen onako kako Primorac i njegov „misteriozni tim” vode kampanju velikog znanstvenika, liječnika i sportaša Dragana Primorca.
