Apokrifni biblijski spisi su oni koje Crkva ne priznaje jer nisu autentični, nazivaju se još i skriveni ili tajni spisi. Treći Plenkovićev mandat može se nazvati mandatom apokrifnog ustaštva – baš kao što postoje apokrifni spisi, premda nisu kanonski priznati, tako i u Hrvatskoj postoji nepriznato ustaštvo. Ono je prisutno u dvostrukim konotacijama, u Plenkovićevim optužbama „ljevičarskog histeriziranja zbog domoljubnih pjesama”, u Dabrinom zazivanju „vođe svih Hrvata”, u pozivu navijačkih skupina da se „ubije Srbin”, ali i u izjavi Mislava Hermana kako „ne postoji nikakva razlika između jugoslavenskog antifašizma i NDH”. Apokrifno ustaštvo još uvijek nije ustaštvo rasnih zakona, koncentracionih logora, progona i ubijanja, ono se zadržava na razini revizije povijesti, oduzimanja značenja u sadašnjosti i spremnosti da revidirana prošlost jednom oživi. Apokrifno ustaštvo je ustaštvo regrutiranja snaga, rušenja granice između istine i laži te morala i nemorala kako bi se, u slučaju promijenjenih društvenih okolnosti, iz prikrivene spremnosti da se bude ustaša prešlo u stanje djelatnog ustaštva.
No, valja napomenuti kako prva žrtva apokrifnog ustaštva nije partizanski pokret tijekom Drugog svjetskog rata, nego Domovinski rat i branitelji koji su branili granice Republike Hrvatske nastale u Drugom svjetskom ratu zahvaljujući našim hrabrim precima – hrvatskim partizanima. Ustaše su uvijek predstavljale i u uvijek će predstavljati neprijateljsku vojsku. Toga su svjesni i baštinici ustaškog pokreta – njihovi preci su nekada pred partizanima bježali, a danas se skrivaju. Partizanska pobjeda nije ugrožena, nju se ne može prevrednovati jer se radi o pobjedi koja ima svjetski značaj, no ono što apokrifno ustaštvo ugrožava je pobjeda lokalnog karaktera, a to je pobjeda u Domovinskom ratu.
Apokrifno ustaštvo godinama sustavno radi na obezvrijeđivanju Domovinskog rata – taj rat je sve manje ono što je uistinu bio. Danas je to rat HOS-a i pokliča Za dom spremni. Hrvatska vojska je svedena na privatnu stranačku vojsku HSP-a odnosno na HOS. Domovinski rat to nije bio, ali apokrifno ustaštvo ga je, uz pomoć političkih protuha, pretvorio u rat HOS-a i pokliča Za dom spremni. Ovime je nastala povijesna neistina, a posebno je žalosno što tu neistinu podržava i dio onih sudionika Domovinskog rata, pripadnika Hrvatske vojske, koji su u mladosti sudjelovali u obrani države izložene agresiji, dok sada, u zrelim godinama, postaju kapitulanti pred apokrifnim ustaštvu sadržanom u zlokobnom pokliču Za dom spremni.
HOS kao HOS nije i nikada neće biti nešto što se može podvući pod hrvatsku vojsku. HOS je 1992. god, integriran u Hrvatsku vojsku, bez te integracije HOS bi i dalje bio nelegalna stranačka vojska nadahnuta ustaštvom. Integracija HOS-a u Hrvatsku vojsku je nešto poput legalizacije nelegalno izgrađenih objekata. Stranačkoj vojsci je pružena prilika da se legalizira. Legalizacijom odnosno integracijom HOS-a u HV, HOS je kroatiziran i deustašiziran. Ako je HOS integriran u Hrvatsku vojsku, a jest, odnosno ako je tada kroatiziran i legaliziran, onda je jasno da se današnjim reduciranjem Hrvatske vojske na HOS, dezintegrira i dekroatizira Hrvatska vojska.
Apokrifno ustaštvo usmjereno je protiv istine o Domovinskom ratu – ono je taj rat obezvrijedilo i do neprepoznatljivosti prevrednovalo. Budući da je apokrifno ustaštvo dobrim dijelom i karikaturalno, onda je razumljivo zašto karikaturalni likovi, poput saborskog zastupnika Josipa Dabre, posežu za izjednačavanjem ustaštva s hrvatstvom. Dabri je sve laž – on istini nije dorastao, pred istinom je malen. Ne želim ulaziti u njegovo rodoslovlje, jer da nas rodoslovlje u bitnome određuje, Dabro bi danas trebao biti čovjek otvorenih vidika, zagovornik ljudskih prava i protivnik nacionalizma. On ništa od navedenog nije, on je samo jedna od mnogih karikatura apokrifnog ustaštva.
Za razliku od njega, Mislav Herman, autor izjave da ne postoji razlika između jugoslavenskog antifašizma i NDH, nastupa kao abolirani historijski lopov – čovjek je ukrao istinu, aboliran je ali je ukradeno zadržao. Zbog nepripadno stečene imovine umišlja da je aristokrat. Pitanje je trenutka kada će Mislav Herman izjaviti kako ne postoji razlika između Domovinskog rata, NDH i jugoslavenskog antifašizma. Rušenjem povijesne istine, ništa nije zaštićeno – naravno, osim laži. Apokrifno ustaštvo ima svoje mete, a to nisu Jugoslavija i komunizam, jer toga danas nema, apokrifno ustaštvo udara na Republiku Hrvatsku i na istinu o Domovinskom ratu.
Marko Vučetić (foto TRIS/G. Šimac)
